Arhiv tekstova
Tko su potomci obitelji Sučić?
Na osnovu dokumenata Fonda 1 Vojnići od Bajše Povijesnog arhiva Subotice nastalo je nekoliko knjiga, iako je dio te građe nestao već i prije no što je povjeren Arhivu; toliko je ova građa značajna i bogata. Smatra se fondom od izuzetnog značaja i ima složenu strukturu, jer sadrži podatke i spise o plemićkoj porodica Vojnići od Bajše, ali uz to i mnoge druge rukopise o povijesti grada i drugim obiteljima s kojima su surađivali i imali obiteljske i(li) poslovne odnose. O povijesti fonda u Vodiču Povijesnog arhiva zabilježeno je sljedeće:
»Fond je sačuvan zahvaljujući dr. Josipu Vojniću, koji je veliki dio života proveo na skupljanju i sistematiziranju zamašne količine dokumenata i fotografija o životu svoje obitelji, ali ne samo o njima već i o određenom broju drugih značajnih obitelji iz Subotice i regije. Po Vojnićevoj smrti, njegova udova je Gradskom muzeju u Subotici ponudila na otkup ono što je u tom trenutku posjedovala. Do preuzimanja, građa je bila odložena u rasutom i nesređenom stanju u neuvjetnom depou Gradskog muzeja, da bi potom 1960. godine bila prenijeta u Povijesni arhiv. Koliko je brižljivo sakupljene i sistematizirane dokumentacije u tom razdoblju i na tom putu otišlo u nepovrat, baš kao što je otišlo u nepovrat prvih godina poslije oslobođenja 1944. godine, teško je reći. Fond koji se danas čuva u Povijesnom arhivu, predstavlja samo jedan dio one arhivske građe koja je nekada sačinjavala bogatu arhivu obitelji Vojnić i koja je u prvim mjesecima poslije oslobođenja bila izložena uništavanju, razvlačenju i raznim oštećenjima…«. Jezik građe je srpski, latinski, mađarski i njemački.
O građi u Povijesnom arhivu
Jedna veća kutija u toj obimnoj građi Fonda Vojnići od Bajše (F1, kutija 40) sadrži i ispise iz publikacija, bilješke, skice, pisma, prepise dokumenata i tome slično, o obitelji Sučić. Upravo u ovoj kutiji se nalaze skice s dijelovima obiteljskog stabla Sučićevih, napravljene olovkom, vremenom već izblijedjele, s raspoloživim podatcima do dvadesetog stoljeća.
Puno je i ispisa iz različitih dokumenata i publikacija – građa koja zahtijeva detaljnu pretragu, usporedbu podataka i analizu, te dobro znanje nekoliko jezika i sposobnost čitanja starih rukopisa.
Dio ovih značajnih sačuvanih podataka o obitelji Sučić predstavljen je na međunarodnom znanstvenom skupu posvećenom biskupu Pavlu Matiji Sučiću, članu ove stare subotičke plemićke loze, 15. prosinca 2017. u Đakovu i 8. ožujka 2018. godine u Subotici, a objavom Zbornika stručnih radova sa skupa, dostupan je sada i široj javnosti. Također je iskazana potreba daljih istraživanja.
Prema bilješkama u spomenutom Fondu, autor skica o obiteljskom stablu Sučić susreo se s tipičnim poteškoćama u »povezivanju« svih članova na temelju šturih podataka iz najstarijih matičnih knjiga, te je imao upita oko pripadnosti članova određenim granama velike obitelji Sučić, u kojoj se rađalo mnogo djece, ali mnogo ih i umiralo.
Po skici iz Fonda 1 pouzdano je sljedeće: prvu generaciju muškaraca obitelji Sučić u Subotici (Vojnom šancu) činili su Luka (kapetan), Ilija (drugi kapetan), Andrija i Matija. Njihov je otac bio Ilija, a djed Josip. Od četiri brata, jedino Matija nije imao potomstva. U drugoj generaciji Sučića bili su: Lukin sin Jakov (kapetan), Ilijin sin Luka (kapetan, Luka II. ili Luka mlađi), Andrijini sinovi Andrija, Antun, Marijan, Šime, Đuro (vicekapetan, pominje se i kao kapetan u završnici vojnog statusa grada) i Grgo. Nisu svi među njima imali potomstvo. Treću generaciju obitelji stvorili su Jakov, Luka mlađi, Marijan i Đuro. Bili su plemićka obitelj već od 1690. godine.
U narednih stotinu godina obitelj se širi, a pojedini članovi na uglednim su i značajnim poslovnim položajima u gradu i regiji. Najpoznatiji Sučići u kasnijem periodu, biskup Pavle Matija Sučić i prvi gradonačelnik Subotice Ivan Sučić – prema skicama iz Fonda Vojnići od Bajše – iz istih su korijena, ali različitih grana: Pavle Matija Sučić je praunuk prvog kapetana Luke Sučića i unuk kapetana Jakova; Ivan Sučić je praunuk Lukinog brata Andrije i unuk vicekapetana Đure Sučića. Od 1810. godine dio obitelji (Lukini i Đurini potomci) uz plemićku titulu koristi prefiks »od Pačira« (ili »Pačirski«).
Obitelji ove velike loze sele se i u druge gradove u današnjoj Mađarskoj.
Knjige za grad
U redu znamenitih Subotičana iz obitelji Sučić nezaobilazno je ime Pavla Matije Sučića, svećenika, biskupa i jednog od najvećih bibliofila svojeg doba. U matičnoj knjizi krštenih imena njegovih roditelja upisana su na latinskom jeziku: otac Joannes, majka Rosalia.
Wikipedia bilježi: rođen u Subotici 11. siječnja 1767; umro u Đakovu 13. travnja 1834. godine. Potomak je ugledne obitelji gradskih kapetana s kraja sedamnaestog i početka osamnaestog stoljeća, a pripadao je ogranku Sučići Pačirski. Za svećenika je zaređen 17. siječnja 1790. godine. Bio je župnikom u Bukinu, a od 21. listopada 1804. župničku službu je obnašao u Subotici i u Kalači. Godine 1822., zajedno s Jurajem Haulikom, bio je jedan od dvojice tajnika Ugarske crkvene sinode u Požunu (danas Bratislava). Imenovan je za biskupa u Stolnom Biogradu (Székesfehérvár) 25. svibnja 1827. godine. Za biskupa Bosansko-srijemske biskupije sa sjedištem u Đakovu imenovan je 14. siječnja 1830. godine. U biskupiji je utemeljio zakladu iz čijih se sredstava pomoglo školovanje darovitih učenika, među kojima je bio i Josip Juraj Strossmayer.
Gradska knjižnica u Subotici čuva dio njegove bogate knjižnice. Blaško H. Vojnić u knjizi Moj grad u davnini Pavla Sučića opisuje jednim od najvećih ljubitelja knjiga u Subotici, te kako je knjižnicu imao 1795. godine. Popis svojih knjiga sačinio je 1813. godine i u njemu je 308 djela. »Knjige ove knjižnice su poslije oslobođenja preko Karolja i Adrijane Sučić ušle u sastav Gradske biblioteke« – navodi Vojnić.
Prema zabilješkama u Fondu 1 Vojnići od Bajše, Pavao Matija Sučić je izravni potomak prvog subotičkog kapetana Luke Sučića; njegov je praunuk. Luka je imao sina Jakova, koji je, također, bio kapetan grada i vrlo uvažena ličnost u nekadašnjem Vojnom šancu. Jakov je imao nekoliko djece, i dječake i djevojčice, ali je među sinovima, po svemu sudeći, preživio i zasnovao potomstvo samo Ivan, rođen poslije očeve smrti. Prvih dana 1744. godine kapetan Jakov je napustio ovaj svijet, a 23. lipnja 1744. njegova supruga – udovica Helena rodila je blizance, dječake Jakova i Ivana. Dječak Jakov je tri godine kasnije umro te je, prema zabilješkama, Jakovljevu lozu nastavio samo sin Ivan. Ivan je imao petoro djece: Jakova, Pavla, Josipa, Marijanu i Mariju. Ovo je obitelj svećenika i biskupa Pavla Matije Sučića. Pavlov stariji brat Jakov nije imao djece, a mlađi brat Josip (s prefiksom Pačirski) zasnovao je svoju obitelj, dobio sina Edena, a Eden sina Josipa rođenog 1840. u Pačiru. Ova grana obitelji Sučića više nije imala muškog potomstva; Josip mlađi je, po ovim bilješkama, dobio tri djevojčice. Time je poslije nekoliko generacija nestalo prezime Sučić među potomcima prvog subotičkog kapetana Luke. No, postojale su i obiteljske grane Lukine braće…
Članovi obitelji Sučić u dva stoljeća bili su na vrlo važnim i visokim položajima, državnim, regionalnim, lokalnim. Predstavnik obitelji Sučić (Ivan) u upravi grada je i na izmaku osamnaestog stoljeća. »Prvi gradonačelnik Subotice je bio plemić Jovan (Ivan) Sučić, izabran na sjednici Magistrata 5. srpnja 1796. godine. Od tog vremena gradonačelnik rješava ekonomske i upravne predmete, dok je glavni sudac zadužen za sud.« (Magyar, 2004.). Mágyar navodi da je Ivan (János) bio zatim doživotni kapetan grada (str. 81).
Ladislav Heka bilježi zanimljiv podatak o Lajči, »zadnjem od pačirskih Sučića«, zemljoposjedniku iz Pačira, koji je 1882. godine sav svoj imetak ostavio Mađarskoj akademiji znanosti, uz pravo doživotnog uživljenja njegove udovice Roze, rođene Milašin. Akademija je desetak godina kasnije počela prodavati pačirske nekretnine, a prodajom Lajčine kuće 1911. godine proces prodaje ostavine je u potpunosti okončan.
Poduži je popis svih funkcija koje su obavljali članovi ove znamenite obitelji kroz dva stoljeća. Međutim, nekoliko kroničara posljednih desetljeća konstatiralo je kako u Subotici više nema prezimena Sučić. Uvid u telefonski imenik iz ranijih godina to i potvrđuje, ukoliko i ovaj podatak može biti jedan od argumenata. Márton Szluha iz Budimpešte, analizirajući genealogiju obitelji Sučić, 2002. čak konstatira kako je ona izumrla početkom dvadesetog stoljeća, te da je posljednji muški potomak bio Josip (József) Sučić. Kompletno istraživanje genealogije znamenite obitelji Sučić, uključujući i ženske potomke (koji ne nose rodno prezime, ali nose gene) nikada nije publicirano (a vjerojatno niti završeno), ali u Fondu 1 (kutija 40) Povijesnog arhiva u Subotici postoje skice i bilješke i o pripadnicama ove nekada velike obitelji, u pokušaju potpune rekonstrukcije rodoslova.
Postoje li danas u Subotici, ipak, potomci slavne obitelji Sučić iz daleke povijesti grada, neovisno jesu li po muškoj ili ženskoj rodnoj liniji?
Katarina Korponaić
(Podatci i fotografije iz autorkinog istraživanja Uspon i nestanak
subotičkih obitelji Sučića, Klasje naših ravni, 11-12. 2018.)
