Arhiv tekstova

Živo evanđelje bačke ravnice

Prva nedjelja u srpnju rezervirana je za Dužijancu u Žedniku. Tako su mještani ovoga mjesta nadomak Subotice u nedjelju, 7. srpnja, u crkvi svetog Marka evanđelista zahvalili Bogu za plodove ovogodišnje žetve. Nositelji žetvenih svečanosti u Žedniku su bandaš Mario Kinčeš i bandašica Marija Pandžić, te mali bandaš Nikola Šarčević i mala bandašica Bojana Kopunović-Legetin. 
Misno slavlje predvodio je mladomisnik vlč. Luka Poljak, u zajedništvu s tamošnjim župnikom vlč. Željkom Šipekom, te vlč. Draženom Dulićem, mons. dr. Andrijom Anišićem i vlč. Miroslavom Orčićem.
Svetoj misi nazočio je lijepi broj mladih i djece u narodnim nošnjama, a pozivu su se odazvali i gradski bandaški par, bandašica Snežana Skenderović i bandaš Pavle Horvatski, te brojni gosti. 
Svoju ulogu ispunile su i žedničke kraljice, koje su na simboličan način, ljeljanjem pozdravile predvoditelje žetvenih svečanosti, kao i brojne vjernike. Misno slavlje uzveličao je i župski zbor pod ravnanjem kantora Nikole Ostrogonca. 
U prigodonoj homiliji, mladomisnik vlč. Poljak je sve nazočne potaknuo na dublje razmišljanje o Dužijanci. »Znamo gdje slavimo Dužijancu. U Crkvi. Znamo i kako ju slavimo. Pohodeći svetu misu. Znamo i tko ju slavi. Narod Božji. Znamo i zašto ju slavimo. Jer želimo Bogu zahvaliti. Jer po svojoj ljubavi i zemlji koju je On stvorio, daje nam svakodnevni kruh. Međutim, u današnjim vremenima namiče nam se jedno drugo pitanje, više nego sva ostala. Pitanje koje udara u same temelje ovoga običaja, kojega danas proslavljamo. To je pitanje identiteta. Što je Dužijanca? Neki će odmah pomisliti na krilaticu koja je postala svojevrsni slogan ovoga običaja, Dužijanca je zahvala Bogu i pohvala čovjeku. I to je u redu, no sudjelujući i sam u proslavi Dužijance nisam zadovoljan tim odgovorom. Djeluje mi pomalo prosječan, općenit«, tumačio je vlč. Poljak, dodajući: »Osjećam kako je Dužijanca nešto veće i dublje, nešto što nadilazi sve ostalo, nešto posebno. Dužijanca je živo evanđelje bačke ravnice. Dužijanca ne progovara o običajima, nošnji, kruni i vijencima od slame. Dužijanca progovara o odnosu jednoga naroda i njegovog ljubljenog Boga«. 
Podsjetio je okupljene da Dužijanca počinje oranjem, još za vrijeme hladnih zimskih dana, jer da bi imali sada plod, treba se uraditi i priprema zemlje. Svojom propovijedi potaknuo je okupljene na dublje promišljanje o Dužijanci, o njenoj uskoj povezanosti s Bogom i našim precima.
Ž. V.