Treba zaista biti zaslijepljen stranačkim ili nacionalnim bojama, pa 17% izašlih građana na izbore za mjesne zajednice u Subotici doživljavati kao apsolutno pobjedu. Treba biti uvjeren da 88% glasova od 17% izašlih predstavlja zaista veću potporu građana u odnosu na onu nepoznanicu od 83% neizašlih. Treba samo biti član Srpske napredne stranke ili Saveza vojvođanskih Mađara i stvarnost će ti, i nakon ovakvih rezultata (22.000 izašlih od 130.000 upisanih birača), izgledati k’o napušenom tinejdžeru: u happy-pink kombinaciji, i pomalo smiješno.
Kada se, međutim, pjenušac iz slavljeničkih boca isprazni, a dim iz cigare utopi u sivilo svakodnevice, ostaje tužna i ružna slika u svih 37 mjesnih zajednica koje administrativno čine cjelinu zvanu Grad Subotica. I dalje će, recimo, tužno izgledati prizor zatvorenih vrata 26 gradskih mjesnih zajednica, jer je Grad »zbog racionalizacije« na upravo toliko mjesta prošle godine ukinuo plaćanje tajnika u njima, ostavljajući ih tek u 11 prigradskih. Zbog te odluke će oni koji žive na Makovoj sedmici, Radanovcu, Zorki ili Aleksandrovu i dalje tumarati po hodnicima Gradske kuće, tražeći nadležnu osobu kojoj bi se mogli izjadati za sve ono što je ružno u sredini u kojoj žive. Ružnoga, pak, hvala na pitanju, ne nedostaje ni u centru niti na prilazima gradu. Zapravo, ne znaš gdje je gore. U jednom od ranijih brojeva spomenuli smo pravu džunglu na mjestu nekadašnje tvornice Zorka s kojom ni Grad nije u stanju izaći na kraj, a ne da će to moći istoimena mjesna zajednica, čak i u udruženim snagama s Peščarom. Tužno je i ružno otuda hvastanje predstavnika »pobjedničke koalicije« da će, samo dok se srede formalnosti oko formiranja vlasti, mjesne zajednice »nastaviti s radom«, a i prilično je degutantno potporu svakog šestog stanovnika Subotice krstiti riječima da su građani prepoznali što je urađeno u protekle tri godine, kao što je to učinio predsjednik Gradskog odbora SNS-a i gradonačelnik Bogdan Laban netom poslije održanih ozbora. Što ste učinili, i to zajedno sa SVM-om, u protekle tri godine kada je riječ o džungli zvanoj Zorka? Ništa! Osim što ste dopustili da korov raste do visine vaše časti.
U situaciji kada Grad nema novca platiti ni tajnika u mjesnoj zajednici, a kamoli planirati proračunske iznose koji se ne mogu mjeriti ni s debljinom novčanika malo jačeg poljoprivrednika u vrijeme sjetve ili žetve, govoriti o »infrastrukturnim sredstvima« samih mjesnih zajednica ne samo da je tužno i ružno nego je i smiješno. Bar onoliko koliko je smiješno da o asfaltiranju dvije ulice u Tavankutu računa mora voditi predsjednik Republike, a ne Mjesne zajednice. Tužno je, naravno i ružno, što na posljednjim izborima izbora u mnogim mjesnim zajednicama zapravo nije ni bilo: imaš listu SVM-SNS i gotovo (Novo selo, primjerice) – zaokruži ili naškrabaj nešto, svejedno. Pobjednik, ma i s jednim glasom, je unaprijed poznat.
I na koncu, jedan savjet slavljenicima: ako već stvarno toliko želite prosperitet u mjesnim zajednicama, idite u... Ásotthalom! Tu je na 26 kilometara (kao i Bajmak) od Subotice i vidjet ćete kako su travnjaci ispred kuća u cijelom mjestu jednako podšišani, a o komunalnoj infrastrukturi brigu vodi (zaposleno) lokalno stanovništvo. Idite i učite. Od pametnijih. I manje hvalisavih.
Z. R.