Arhiv tekstova

Gradsko zelenilo i Svetište Gospe Tekijske

Posprdno se odnoseći prema građanskim akcijama kojima se svako malo stanovnici velikih nam gradova udružuju da bi »obranili« gradsko zelenilo od uništavanja, neki od promatrača iznenadnih buđenja građanske svijesti kažu da branitelji »parkiće« ne brane radi sebe nego radi toga da se njihovi ljubimci imaju gdje istrčati i olakšati. Ovako uprošćen pogled na sve češće borbe za travku, stablo ili grm, i to unutar građevinskih područja velikih gradova, pa još i na katastarskim česticama na kojima je predviđena gradnja možda i jeste opravdan. Ipak, istina je da dobar dio gradske populacije velikih gradova najčešće nema drugoga, životno važnoga dodira s vegetacijom osim uličnoga zelenila. Ono je, primjerice u Novom Sadu, posebice u protekla dva desetljeća zamjene čitavih kvartova polururalnoga tipa u klisure višespratnica, postalo veliki raritet. Ne čudi, stoga, primjerice, posljednja akcija skupine stanara 11 zgrada koje izlaze na ulice Maksima Gorkog i Radničku, koji se grčevito bore da se u njihovu bloku ne posiječe »samo« 15 stabala drveća. To je drveće gradsko urbanističko poduzeće planiralo za uklanjanje radi izgradnje nadzemnoga dijela garaže pokraj zgrade budućega Specijalnoga suda. I sama zgrada je građanima sporna jer će biti visoka čak 32 metra, a u nju je planiran ulaz iz Stražilovske ulice, poznate po vrlo gustom prometu. Događaj je imao tipičan scenarij. Građani relativno kasno saznaju za nacrt urbanističkoga plana za svoju okolicu, organiziraju se, pronađu osobne, kolektivne i poneke stručne argumente protiv planirane intervencije, iznesu ih gradskim strukturama, one prijedloge (glatko) odbiju, a borba se nastavi dok spontano ne odumre. Vidjet ćemo što će se dogoditi u konkretnom slučaju, koji još uvijek traje. Ipak, u dosadašnjim okršajima, i to na javnoj sjednici Komisije za planove grada Novog Sada, ravnatelj javnog poduzeća Urbanizam je, pojašnjavajući zašto je potrebno ukloniti predmetna stabla, rezigniran brojnim primjedbama izjavio da »tko živi u gradu ne može imati i drveće«. Na komentar da je protiv predložene intervencije predana peticija stanara svih zgrada u okolici, on je odgovorio da »odluku ne donose ljudi koji tu žive nego isključivo nadležni stručnjaci«. 
Urbanističke planove vrijedno je pratiti i na njih, unutar demokratskih procedura, reagirati. Jedan od razloga je taj što realizacija planiranih projekata bude najčešće godinama nakon usvajanja plana, kada sasvim sigurno za reakciju bude kasno. I naša zajednica treba biti budna. Poticaja za tu budnost ima dosta, no jedan je prilično ilustrativan. Rješenje povezanosti Novog Sada s auto-putem između Beograda i granice s Hrvatskom, odnosno dalje prema BiH, donijelo je urbanističko rješenje koje nam, u najmanju ruku, neće biti simpatično. Naime, na osnovu Prostornoga plana područja posebne namjene infrastrukturnoga koridora državnoga puta Novi Sad-Ruma-Šabac i Šabac-Loznica, jedan dio brze ceste povezivat će Kaćku petlju (križanje auto-ceste Subotica-Beograd i magistralne Novi Sad–Zrenjanin), s izlazom iz Novog Sada kod Srijemske Kamenice, gdje će počinjati auto-cesta ka Rumi. Za potrebe brze ceste bit će izgrađen novi most preko Dunava nizvodno od petrovaradinske okuke, koji će nadvisivati Petrovaradinski rit, a četverotračna cesta će od njega proći tik pokraj svetišta Gospe Tekijske, pa dalje prema Kamenici. Svetište će, dodatno, dobrano svakodnevno protresati brzi vlak na pruzi Beograd-Budimpešta, koji će prolaziti (brzinom od 200 km na sat) na manje od 85 metara od tornjeva toliko nam drage tekijske crkve. S druge strane crkve i dalje prolazi i prolazit će »stari« put Novi Sad-Beograd. Crkve Gospe Tekijske na ovome mjestu preživjele su tri stoljeća kroz koja su defilirali različiti vladari i donositelji odluka, pa je za nadati se da će i sadašnja preživjeti »nadležne stručnjake« vremena sadašnjega koji planiraju prometnu infrastrukturu oko nje. Ako se to i dogodi, njezino okruženje, s tri važna prometna koridora u neposrednoj blizini, od kojih su dva međudržavna, kako se sada čini, nikada više neće biti onakvo kakvim ga znamo. 
Ono što razlikuje pomenuto rješenje putne infrastrukture od, primjerice, sudbine »livadice« u građevinskom području centra Novoga Sada koja je obuhvaćena planom za izgradnju osmokatne zgrade, je da je za obranu »livadice« protekle godine poslano 299 primjedbi građana koji su negodovali protiv planirane izgradnje, a protiv ograđivanja infrastrukturom tekijskoga svetišta, koliko je javnosti poznato, nitko nije negodovao. Pri tome, »livadica« stvarno i službeno jeste gradski prostor za istrčavanje pasa. 
Marko Tucakov