Arhiv tekstova

Poduzetnici – slamka spasa

Protekla dva tjedna glavna tema u svim medijima je bila – Kosovo. Bez obzira jesu li u pitanju elektronički ili tiskani mediji, vijesti o Kosovu, s Kosova i oko Kosova sustizale su jedna drugu. A nekako neprimjetno, ili bolje reći nezabilježeno prošla je jedna vijest koja bi u normalnim okolnostima trebala biti glavni naslov u svim medijima. A u jednoj rečenici suština se može sažeti ovako – Srbiju trenutačno želi napustiti svaki drugi stanovnik starosti između 15 i 29 godina. I ta vijest ima težinu sama po sebi, ali i po tome što je nisu izgovorili ni političari ni kvazi analitičari, već struka. U poplavi vijesti o Kosovu i tu i tamo vijesti o parlamentarnim izborima za EU, neprimjetno je prošla i vijest da je ured Svjetske banke u Beogradu u svom dokumentu objavio da srbijanska ekonomija ima mogućnosti za dvostruko veći rast od sadašnjeg, ali uz jedan uvjet – reforme, koje će stvoriti uvjete za održiv gospodarski rast.

Tempo rasta

Prema podacima Narodne banke Srbije od 2014. godine u Srbiju su stigle strane investicije vrijedne 12,6 milijardi eura. A da bi investitori za svoja ulaganja odabrali Srbiju, a ne neku drugu zemlju iz okruženja trebalo ih je nečim privući. Jedan od načina su i poticaji koje dobivaju strani investitori. Od pomenute 2014. godine kroz razne vrste poticaja podržano je 99 projekata, u to je uloženo milijardu eura, što je u konačnici dovelo do zapošljavanja 44.000 ljudi. Kada promatra gospodarski rast Svjetska banka prostor Srbije promatra u kontekstu cijelog Zapadnog Balkana i u kontekstu još uvijek nestabilnih političkih odnosa u toj regiji. Najveća ekonomija je srbijanska. Očekivano jer je u tom prostoru Srbija i najveća država. A u izvješću Svjetske banke navodi se da  je gospodarski rast  Srbije 2018. godine dostigao 4,2 posto (što je više od ranije očekivanih 3,5 posto). Ovaj rast je potaknut potrošnjom i investicijama, djelomice je uvjetovan povećanjem plaća u javnom sektoru i mirovina, te oporavkom energetskog sektora nakon pada proizvodnje u 2017. Svjetska banka procjenjuje da će  gospodarski rast u 2019. godini biti 3,5 posto, a u 2020. godini 4 posto. Ovako poslagane brojke djeluju ohrabrujuće. Trend rasta od nekoliko postotaka se nastavlja i Srbija je na dobrom putu. Ali tim tempom trebat će joj godine da dostigne nivo današnje gospodarske razvijenosti zemalja srednje i istočne Europe koje su prije 15 godina postale dio Europske unije. Dovoljno je samo napraviti usporedbu bruto društvenog proizvoda po stanovniku. U Rumunjskoj je BDP s 3.000 dolara koliko je iznosio prijelomne 2004. godine porastao na 12.000 dolara, u Češkoj s 9.000 dolara na 21.000 dolara. U Srbiji s 3.000 na 6.000 dolara. Jeste to rast od sto posto, ali utrka s državama za koje je ondašnja Jugoslavija bila obećani raj je izgubljena. Iskreno, u ovih 15 godina Srbija je trčala neravnopravnu utrku, jer je vjetar u leđa novim članicama EU bilo 365 milijardi eura koliko je iz europskih strukturnih i investicijskih fondova uloženo u deset novih članica europske obitelji. U tim zemljama novcem iz europske kase izgrađeno je ili obnovljeno 24.000 kilometara cesti, 3.400 kilometara željezničkih tračnica, 11,5 milijuna ljudi dobilo je vodovod i kanalizaciju. Sve to Srbija nema ili kao zemlja kandidat ima u znatno manjoj mjeri. S druge strane priča o EU postaje sve dalja i maglovitija, zarobljena u poglavlju 35, vanjske granice, koje je za druge zemlje bilo samo rutinsko pitanje.  

Ukloniti prepreke za male poduzetnike

Zemljama zapadnog Balkana, pa i Srbiji ne ostaje ništa drugo do da same u okvirima svojih državnih granica stvaraju uvjete za gospodarski rast koji bi im omogućio koliko-toliko hvatanje koraka s razvijenim zapadom, pa i istokom Europe. »Kreatori politika u regiji trebaju provesti reforme koje mogu dovesti do održivog zamajca gospodarskog rasta koji stvara radna mjesta. Uklanjanje prepreka koje malim poduzećima otežavaju natjecanje na tržištu i rast otvorilo bi nove mogućnosti za ljude, i ohrabrilo poduzetništvo i inovacije, povećalo zapošljavanje i oslobodilo potencijal ljudskog kapitala regije«, ocijenila je Linda Van Gelder, direktorica Svjetske banke za Zapadni Balkan. A  ostvariti te preporuke znači odoljeti svim rizicima koji izvana i iznutra pritiskaju zemlje zapadnog Balkana još uvijek opterećene više politikom nego gospodarstvom. Svjesni su toga i u Svjetskoj banci, a u rizike ubrajaju geopolitičke i trgovinske sporove, te sporije od očekivanog tempa strukturne reforme. A dovoljan argument za to trebao bi biti podatak da je prošle godine u regiji otvoreno samo 90.000 radnih mjesta i to uglavnom u proizvodnji i uslugama. I ako se podatak o broju novih radnih mjesta stavi u kontekst usporedbe s 2017. godinom, novih radnih mjesta bilo je za 80.000 manje. Ipak stopa nezaposlenosti u ovoj regiji opada, ali nije posljedica zapošljavanja i otvaranja novih radnih mjesta već aktivnosti radne snage, odnosno migracije nezaposlenih iz zemalja zapadnog Balkana u potrazi za poslom.
I sve ovo dešava se u razdoblju koje je Srbija proglasila desetljećem poduzetništva. Planovi za razdoblje od 2017. do 2027. godine više su nego ambiciozni. U brojkama to izgleda ovako – u Srbiji do 2017. godine treba biti 500.000 malih i srednjih poduzeća s oko milijun zaposlenih. Svako deseto malo i srednje poduzeće trebalo bi biti izvoznik. Korak ka tom desetogodišnjem cilju trebao bi biti i 16.000 više novootvorenih poduzetničkih radnji i malih poduzeća od broja onih koji su katanac stavili u bravu. Prava procjena ovog ambicioznog plana moći će se dati tek za nekoliko godina. U 2018. godini zatvoreno je 22.137 poduzetničkih radnji (što je za 2,7 posto više nego 2017. godine), a registrirano je 37.614  novih poduzetnika (što je 8,5 više nego u 2017. godini). Izuzimajući IT sektor poražavajuće je što je najveći broj poduzetničkih radnji iz ugostiteljstva, konzultantske aktivnosti, kao i frizerskih i kozmetičkih salona i picerija. Međutim, s tom strukturom poduzetničkih radnji teško se može očekivati veliko zapošljavanje, a još teže izvoz i u konačnici realizacija ambicioznog desetogodišnjeg plana.

 Egzodus

Oni komentiraju kretanje radno sposobnog stanovništa prvo iz manjih ka većim gradovima, zatim iz Srbije u zemlje gdje su plaće znatno veće skloni su to komentirati kretanjima na tržištu radne snage, a zakoni tržišta su takvi da kretanja idu u pravcu u kome ima i posla i zarade i profita. U kontekstu nacionalne priče (ne samo Srbije) migracija nezaposlenih (i ne samo njih) jeste problem i zvono za uzbunu. »Srbiju trenutačno želi napustiti gotovo polovica stanovništva između 15 i 29 godina, bez ideje o povratku. U narednim godinama zemlju bi moglo napustiti i do četvrtine školovane i mlađe populacije. Srbija je po indikatoru ‘kapacitet za zadržavanje talenata’ na 134. poziciji, a po indikatoru ‘kapacitet za privlačenje talenata’ na 132. poziciji od ukupno 137 zemalja, što je pokazalo istraživanje Svjetskog ekonomskog foruma (WEF)«, kazao je prodekan za suradnju s privredom Ekonomskog fakulteta u Beogradu Dragan Lončar. A ove alarmantne podatke Lončar je iznio na Forumu Srpske asocijacije manadžera »Kako zadržati mlade u Srbiji«.
»Tema odljeva mozgova iz Srbije danas je aktualnija kao nikada prije, posebno jer su procjene da svake godine zemlju napusti najmanje 35.000 ljudi, u potrazi za boljim standardom i perspektivom«, svjesna je tog problema izvršna direktorica SAM-a Jelena Bulatović. 
A zvono za uzbunu zvoni već odavno. Prema podacima OECD-a (Organisation for Economic Co-operation and Development) od 2000. godine iz Srbije je otišlo više od 650.000 ljudi, najviše mladih. I ovaj trend neće biti zaustavljen. To potvrđuju i podatci Ministarstva prosvjete iz 2018. godine, prema kojima 25 posto studenata želi naobrazbu nastaviti u inozemstvu, a dvije trećine njih ne bi se ni vratilo u Srbiju.
Z. Vasiljević