Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Na što nam ukazuje (novi) stadion?

Ovih dana među ljubiteljima nogometa (i ne samo nogometa) česta tema razgovora je vijest da će Fudbalski savez Srbije uložiti značajna sredstva za izgradnju novih i rekonstrukciju postojećih stadiona širom zemlje. Lijepa vijest zasigurno, jer se na prste jedne ruke mogu izbrojati oni postojeći koji iole zadovoljavaju suvremene potrebe i zahtjeve. Na našu opću radost među gradovima koji će imati ovaj privilegij našla se i Subotica. Međutim, priličnu zabunu i nedoumicu unijelo je priopćenje da će se u našem gradu graditi novi stadion. Neće. Samo će se nastaviti započeta rekonstrukcija postojećeg. Da se podsjetimo što je urađeno do sada: postavljena je umjetna trava na pomoćnom terenu, stadion je dobio reflektore (iz drugog pokušaja – prvi nije uspio jer temelji stupova za reflektore nisu bili propisno i sigurno urađeni!), obnovljeni su atletska staza, glavni teren i svlačionice. U odnosu na prošlu godinu nesumnjivo veliki napredak. Fanatici popularnog Spaleta (Spartaka) malo zlobno, ali s pravom, primjećuju da »prošle godine nismo imali reflektore i dobar teren, ali smo imali dobar tim, a danas je obrnuto« (slažem se, op. a.).
Postojeći gradski stadion izgrađen je i predan na uporabu 6. lipnja 1936. godine povodom sleta sjevernih župa Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije, pod imenom Sokolsko sletište – Stadion kralja Petra II. Po tadašnjim normativima stadion je bio kapaciteta do 25.000 gledatelja. Sve do 1972. nije bilo većih ulaganja. Te godine betonirane su sve tribine i to povodom odlučujuće kvalifikacijske utakmice između Spartaka i Budućnosti iz Titograda (danas Podgorica) za ulazak u tadašnju Prvu ligu.
Sljedeće veće ulaganje bilo je 1978. povodom SOŠOV-a (Sportska olimpijada školske omladine Vojvodine) kada stadion dobija suvremenu tartan atletsku stazu, a službeni kapacitet stadiona bio je maksimum 20.000 gledatelja. Devedesetih godina prošlog vijeka počinje postavljanje sjedišta na tribinama (zapadnoj i istočnoj), te je kapacitet smanjen na 12.500 gledatelja koliki je službeno i danas (iako dobar dio sjeverne i južne tribine zbog dotrajalosti nije u funkciji, op. a.).
Projektom rekonstrukcije predviđa se da kapacitet stadiona bude 8.000 gledatelja (sic!) s natkrivenim tribinama, a primijenit će se tzv. E4 norme (stadioni predviđeni i osposobljeni i za međunarodne utakmice). Na što nam ukazuje »novi« stadion? Da je bitna kvaliteta a ne kvantiteta – komforniji i sigurniji, prilagođen suvremenim zahtjevima i (potajnu) želju da naši plavi golubovi ponovno igraju u europskim kupovima (ne smije se zanemariti da Ženski fudbalski klub Spartak to čini već godinama), ali i da se više pažnje pokloni atletici – bitnom bazičnom sportu! – po čemu je naš grad itekako nekada bio poznat. Ali ukazuje i na jednu bolnu činjenicu – sve nas je manje u ovom gradu, te će (nažalost) predviđeni kapacitet biti dovoljan. Tijekom protekle 83 godine od izgradnje, kapacitet se smanjio za 50%, a sada će još za cca. 33% u odnosu na postojeći. Koliko li nas je stvarno manje u Subotici u odnosu na popis iz 2011., usprkos tome da smo po mišljenju politički podobnih izuzetno perspektivan grad, nitko službeno ne kaže, slučajno ili namjerno, odlučite sami (osobno sam za ovo drugo).
Brojni osvajači i okupatori prođoše ovom zemljom, a narod ostade. Onda dođoše rodoljubi, kontroverzni biznismeni, čuvari vjekovnih ognjišta, dobrovoljni davatelji tuđe krvi, školovani stručnjaci po načelu »još dvije rate do diplome« (eventualno u nešto boljem slučaju u stilu »navečer prelistaš, sutradan zablistaš«) – i narod ode.
A. D.

  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay