Arhiv tekstova
I mi gradimo ceste!
Po mom znanju stari Rimljani su bili prvi koji su u svojoj zemlji sustavno gradili ceste, iz uglavnom dva razloga. Prvo da olakšaju trgovinu, a drugo da osiguraju da se rimske legije mogu brzo prebaciti s jednog na drugo mjesto, prilikom napada npr. Barbara ili neprijateljske vojske. Sigurno putovanje osiguravali su legionari, koji su na određenim točkama vršili i kontrolu putnika. U to doba izgrađeni putni pravci i danas postoje, i kolovoz je bio toliko kvalitetan da se očuvao sve do današnjih dana. Završni, habajući sloj bio je kvalitetan kamen, a ne od bitumena »osiromašeni« asfalt. Početak industrijske ere i kapitalističkog razvoja, pronalaskom parnog stroja, donio je novo, masovno prometno sredstvo: vlak. Svako naselje kroz koje je prošao »gvozdeni put« se počelo naglo razvijati. Lijep primjer za ovu tvrdnju je Subotica, koja je zahvaljujući željeznici postala važno čvorište i na prekretnici vijekova postala treći grad po veličini u Ugarskoj. Ovaj vid prometa je uveliko unaprijedio inženjersku struku, tzv. nisku gradnju; građenje mostova i tunela ali i brigu o ranjenicima jer je željeznica postala važna i prilikom ratovanja za brzi prijevoz vojnika, opreme i oruđa. Postojale su čitave željezničke bolničke kompozicije, od vagona za operacije do vagona za zbrinjavanje ranjenika. Ako se dobro sjećam, prvi put je u ove svrhe upotrijebljena željeznica u Krimskom ratu, u drugoj trećini XIX. vijeka. Drugi pronalazak, motor s unutarnjim sagorijevanjem revolucionirao je masovni suhozemni promet. Počela je gradnja cesta za automobile; najprije su građeni »makadamski putovi« nazvani po jednom škotskom graditelju; kamena podloga na koju je liven sloj bitumena, nusproizvod u pravljenju benzina. Ubrzo poslije završetka I. svjetskog rata, oko dvadesetih godina XX. vijeka, nastao je veliki ekonomski slom u Europi i u SAD-u. Predsjednik velike prekomorske zemlje Franklin Roosevelt je 1933. godine objavio svoj program za oporavak popularno nazvan New Deal (doslovce »Novi dogovor«). Jedna od točki programa bila je izvođenje javnih radova o trošku države i kontrola cijena. Počela je masovna gradnja infrastrukture, autocesti. Otprilike u to doba novi kancelar Njemačke započeo je građenje autobahnova koji su premrežili cijelu zemlju. Ovaj pothvat je pratila i masovna proizvodnja jeftinih automobila, nazvan narodni auto – wolksvagen. Ovaj ekonomski pothvat je omogućio jačanje vojne industrije (uz ne mali udio kapitala iz SAD-a), te se Njemačka toliko razvila da je mogla započeti rat za »revanš« zbog poraza u Prvom svjetskom ratu.
Naš »novi dogovor«
Oružani sukobi, zapravo pravi rat na tlu bivše SFRJ, na koncu su imali katastrofalne posljedice i u infrastrukturi. Sjetite se, na početku svog »pohoda«, bivši predsjednik Srbije počeo je također neku vrstu »nju dila«: svečano je kod Šida otvorio gradilište za izgradnju »brze pruge Srbije«, ubrzano je završena dugo godina odgađana izgradnja autoceste Subotica – Novi Sad koja je također svečano otvorena na nadvožnjaku kod Malog Iđoša. Sjetih se, tada sam s ministrom građevinarstva posjetio izgrađeni dio tada još »obilaznice oko Subotice« i dobio obećanje da će ona; nazvana »Y krak« uskoro biti završena. Ima tome skoro četvrt vijeka. No, na radost svih korisnika, uz izdašnu financijsku pomoć EU, konačno je svečano otvorena i posljednja dionica »Koridora 10« kroz cijelu Srbiju, osim spomenutog kraka oko Subotice koji je njen sastavni dio i kraka prema Bugarskoj. No, da ne budemo sitničavi, ali i to je istina da nam je davno netko obećao da će ovaj put biti završen do početka atenske Olimpijade 2004. godine. Most ispod kojeg je održana svečanost otvaranja je doista impozantna inženjerska konstrukcija, mada me cijela panorama podsjetila na sličan most u Đenovi, koji se nažalost srušio zbog zamora materijala i preopterećenosti velikim prometom. No, ja sam miran. Znam da su naši inženjeri dobri. Jedino... hoće li se uvijek slušati, to je pitanje.
Gradi se i »prijestolnica«
Naš glavni grad prepun je velikih gradilišta: djelomično je završen novi željeznički kolodvor, koji malo tko zna gdje je, ali će se vremenom saznati. U tijeku je izmještanje autobusnog kolodvora, a u neko vrijeme bit će nastavljena izgradnja »nezapočetog metroa«. Izgradnja »Beograda na vodi«, valjda druga faza, je skoro završena, dvije visoke zgrade, poput dvije velike cokule »krase« novu panoramu grada. No, uskoro će početi izgradnja, predradnje su izvršene, novog ukrasa prijestolnice – žičare, nazvane i »gondola«, koja će mnoštvo turista prevoziti s Kalemegdana preko Save na njenu drugu obalu u park gdje se nalazi i Muzej suvremene umjetnosti koji će zahvaljujući ovom pothvatu procvjetati i gosti će u gustim redovima stajati danju i noću da bi u njeg ušli. No, ne smijemo zaboraviti i rekonstrukciju Trga Republike, nekadašnjeg kazališnog trga. Površina od 1,5 hektara bit će uglavnom pješačka zona, tu će se srušiti i tržni centar Staklenac i na njegovom mjestu gradit će se zgrada Opere i baleta. Usput, samo rekonstrukcija trga koštat će 7,5 milijuna eura. Mislim da u subotičko kazalište nije uloženo ovoliko novaca. No, nije bitno. Bitno je da se gradi, jer je to, među ostalim, i isplativi biznis.
