Poštovani korisniče, obaveštavamo Vas da je kompanija Kopernikus Technology postala deo najvećeg telekomunikacionog operatera u regionu, Telekom Srbija i da plasira svoje usluge pod brendom SUPERNOVA...
Tisztelt felhasználó, tájekoztatjuk Önöket, hogy a Kopernikus Technology a régió legnagyobb távközlési szolgáltató, a Telekom Szerbia részévé vált, és a SUPERNOVA márkanév alatt üzemeltetni fogja szolgáltatásait...
Ovim riječima, na ovim jezicima i na ovim pismima obratili su se ovih dana kompanije Kopernikus i Supernova svojim pretplatnicima koji još od ranije koriste paket digi-hu, odnosno većinu programa prate na mađarskom jeziku. Dobrom dijelu javnosti vjerojatno ni danas nije poznato pod kojim uvjetima je kompanija Kopernikus u listopadu prošle godine kupila Digi TV, kao što nikome do sada nije poznato kakav će biti ishod kaznene prijave koju je u prosincu protiv predsjednika Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića, ministra financija Siniše Malog, vlasnika Kopernikusa Srđana Milovanovića i drugih osoba podnijela stranka Dosta je bilo pod optužbom da je Telekom Srbija kupila Kopernikus za 200 milijuna dinara, da bi odmah potom vlasnik Kopernikusa za 180 milijuna dinara kupio televizije Prvu i O2, sve to – kako se navodi u kaznenoj prijavi – novcem građana i »za potrebe SNS-a«. Kako sada stvari stoje, proći će još dosta komercijalnih minuta, sati, dana i mjeseci dok Tužiteljstvo ne počne razmatrati prijavu što su ju u ime DJB-a podnijeli republički zastupnici Saša Radulović i Branka Stamenković.
A dok detalji oko toga ne postanu malo poznatiji javnosti, zadržimo se na detalju kog smo istaknuli u uvodu teksta, jer je po svojoj prirodi itekako zanimljiv za Suboticu i za Vojvodinu općenito. Riječ je, naime, o tome da se menadžment Kopernikusa (do)sjetio da je ljudski lijepo, a poslovno korektno korespondenciju s pretplatnicima koji većinu programa prate na mađarskom jeziku proširiti i na njihov pretpostavljeni materinski jezik. Na taj način, potpisnik ovoga teksta uvjeren je u to, Kopernikus je kod ovih pretplatnika dobio ogroman plus, posebno stoga što ranijem operateru (Digi TV), iako je nudio iste usluge, takvo što nije palo na pamet.
Ovaj prije svega ljudski i poslovni potez Kopernikusa tim je značajniji i tim više upada u oči ako se stavi u širi, društveni kontekst, jer mnogima može poslužiti kao uzoran primjer. Potez Kopernikusa, recimo, može poslužiti kao uzoran primjer državi, koja i pored obećanja da će se izvodi iz matičnih knjiga moći dobivati i na jezicima i pismima nacionalnih manjina to svoje obećanje ne provodi u djelo. Bar ne – prema pisanju Szabad Magyar Szóa – u svim sredinama, poput Kanjiže, Sente ili Ade, recimo. Za neke stvari, međutim, nije čak potrebno niti novinarsko istraživanje, jer je dovoljno imati samo dobar sluh koji će precizno registrirati sve veći broj lokalnih i državnih ustanova (u Subotici) u kojima činovnici ne samo da ne znaju jezik sredine (mađarski se po pravilu uzima kao reprezent) nego ga nisu ni voljni naučiti niti do razine potrebne za najosnovniju komunikaciju. S druge strane, Kopernikus se – poput najsposobnijih prodavača na Buvljaku ili drugim subotičkim tržnicama – ponio ne samo korektno nego i pametno, prilagođavajući svoj »kod« u komunikaciji praksi i životu, ne čekajući da odluka o uporabi jezika i pisma prvo prođe političku proceduru u skupštinskim tijelima. Na taj način, hotimice ili ne, Kopernikus je kod svojih pretplatnika začeo neku vrstu stokholmskog sindroma, danas toliko rijetkog u odnosima između davatelja i korisnika usluge.
Z. R.