Arhiv tekstova

U cilju izbjegavanja mogućih negativnih posljedica uvođenja PDV-a i smanjivanja početnih napetosti, potrebno je obučiti i reorganizirati poreznu administraciju, te kroz odgovarajuće programe obuke, izradu priručnika i uputa koje obrađuju različite odredbe Zakona o PDV-u, pripremiti i što potpunije informirati porezne obveznike i širu javnost. Prednosti i učinkovitost primjene PDV-a moći će doći do punog izražaja ukoliko se na odgovarajući način osigura tehničko-tehnološka podrška, što podrazumijeva snažan računalni i odgovarajući integralni informacijski sustav koji će poreznu upravu povezati s carinom, bankama i ministarstvom financija koje treba obavljati logističku kontrolu cijelog procesa. 

U razvijenim, politički stabilnim i pravno sigurnim državama, proces pripreme porezne administracije i javnosti prije uvođenja i primjene PDV-a trajao je od šest do 12 mjeseci, ponegdje i dvije godine, što govori o složenosti sustava porezne administracije i značaju prethodne obuke poreznih obveznika i informiranja javnosti. 

POTEŠKOĆE U POČETKU: Međutim, moguće je očekivati izvjesne probleme u provedbi. Jedna od poteškoća u početnom razdoblju primjene PDV-a bit će potreba za većim obrtnim sredstvima kod poreznih obveznika koji prethode maloprodaji, jer će oni biti u obvezi unaprijed platiti PDV na temelju ulaznih računa svojih dobavljača. Ukoliko porezni obveznik na kraju obračunskog razdoblja ostvari pravo na povrat prethodno plaćenog poreza i odluči to pravo i iskoristiti (primjerice u slučaju većih investicijskih ulaganja), morat će na njega čekati najmanje 45 dana od dana predaje porezne prijave (ili 55 dana od isteka obračunskog razdoblja), jer država ima upravo toliki rok za izvršenje povrata poreza. 

Praktički to znači da će obveznici sve to vrijeme beskamatno financirati proračun, što nikako nije poticajno za investicije, ali ni za plaćevnu sposobnost ionako nelikvidnog gospodarstva. Ekonomski stručnjaci su mišljenja da je država trebala propisati puno kraći rok za povrat poreza, kao i sankcije i zatezne kamate ukoliko ga ne izvrši na vrijeme (jer ni to nije regulirano srbijanskim Zakonom o PDV-u). Kraći rok za povrat poreza propisan je jedino za obveznike koji se pretežito bave izvozom robe i iznosi 15 dana od dana podnošenja porezne prijave.

Dodatna poteškoća prigodom uvođenja PDV-a, a koja se pokazala u svim zemljama koje su uvele ovaj tip poreza, bio je nagli pad proračunskih prihoda u početnom razdoblju primjene PDV-a. Bilo je potrebno nekoliko mjeseci da se proračun po osnovi PDV-a počne ravnomjerno puniti, te su se države morale zaduživati barem za prva tri mjeseca kako bi nesmetano mogla financirati sve korisnike proračuna. 

POREZNE STOPE I IZUZEĆA: Unatoč brojnim problemima prigodom provedbe i određenim negativnim značajkama, sustav poreza na dodanu vrijednost je ipak bio prijeko potreban našem gospodarstvu i bilo je krajnje vrijeme da se konačno i uvede. Teorijski, ali i praktički se pokazalo da najbolje učinke ima sustav PDV-a s jednom stopom, širokom osnovicom i malim brojem izuzeća. Gotovo polovica zemalja koje koriste PDV primjenjuje samo jednu stopu, dok većina zemalja u tranziciji koristi dvije stope PDV-a. Primjerice, Hrvatska je prigodom uvođenja PDV-a predvidjela samo jednu poreznu stopu u visini 22 posto. Nakon gotovo dvogodišnje primjene jednostopnog poreza, i pod velikim pritiskom javnosti, uvedena je i niža, odnosno, nulta stopa PDV-a za sve vrste kruha i mlijeka, knjige, udžbenike, određene lijekove i ortopedska pomagala. Na ovaj način ublaženo je veliko regresivno djelovanje PDV-a, odnosno, djelomice je smanjeno relativno veće porezno opterećenje siromašnijih slojeva stanovništva. Tijekom iduće dvije godine lista proizvoda i usluga koje se oporezuju nultom stopom je proširena na znanstvene časopise, knjige objavljene u elektroničkom izdanju, video i audio kasete, te na određene turističke usluge za inozemne goste. 

SITUACIJA U SRBIJI: Što predviđa srbijanski Zakon o PDV-u glede predmeta oporezivanja i poreznih stopa? Porez na dodanu vrijednost plaća se, u načelu, na isporuke svih vrsta dobara i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu u okviru obavljanja djelatnosti poreznog obveznika (osim na izuzetke predviđene zakonom), na vlastitu potrošnju, nove zgrade, te na uvoz. Uvodi se dvostopni sustav poreza na dodanu vrijednost s općom stopom od 18 posto, koja vrijedi za promet najvećeg dijela robe i usluga i za uvoz. Posebna, niža stopa od 8 posto odnosi se uglavnom na promet proizvoda i usluga koji su do sada bili oslobođeni poreza na promet.

U sustavu PDV-a u Srbiji postoje dvije vrste poreznog oslobođenja: s pravom na odbitak prethodnog poreza, što je u biti primjena nulte stope oporezivanja (npr. izvoz i sve usluge u svezi s njim) i bez prava na odbitak prethodnog poreza. U ovom drugom slučaju porezni obveznik ne obračunava PDV na svoje proizvode i usluge, ali nema ni pravo na povrat prethodno plaćenog poreza. Za takove obveznike proširila se krilatica »oslobođen, a pogođen«, jer biti u sustavu PDV-a i imati pravo na odbitak prethodnog poreza znači imati određenu prednost u odnosu na obveznike oslobođene PDV-a. Ovo porezno oslobođenje predviđeno je za specifične djelatnosti socijalnog i općeg obilježja (zdravstvo, socijalna zaštita, školstvo, kultura, poštanske usluge, tijela državne uprave na svim razinama), razvojnog karaktera (bankarstvo, osiguranje, znanstvene usluge) i humanitarnog obilježja (Crveni križ, religijske usluge i dr.).

 

U sljedećem broju: Porezni obveznici, obuhvat i način obračuna PDV-a