Arhiv tekstova

Na prvim predsjedničkim izborima u Republici Hrvatskoj davne 1992. natjecalo se za predsjedničko mjesto osam kandidata. Samo pet godina kasnije, 1997., u boj za Pantovčak uključilo se svega troje kandidata, a 2000. godine čak njih devet. Na predstojećim predsjedničkim izborima koji se održavaju 2. siječnja 2005. utrka će brojiti najvjerojatnije 13 predsjedničkih kandidata. Naime, u vrijeme zatvaranja ovoga broja, Državno izborno povjerenstvo otpočelo je provjeru 13 primljenih kandidatura s potrebnih najmanje 10.000 potpisa potpore građana. Nakon te provjere, DIP će sastaviti abecednim redom zbirnu listu predsjedničkih kandidata i objaviti je u sredstvima javnog priopćavanja.

MEDIJI KAO KRIVCI: U novogodišnjoj političkoj utrci za Pantovčak, prema još ne potvrđenim podatcima, sudjeluju: Stjepan Mesić, Jadranka Kosor, Slaven Letica, Đurđa Adlešić, Miroslav Ćiro Blažević, Anto Kovačević, Ivić Pašalić, Boris Mikšić, Ljubo Ćesić Rojs, Mladen Kešer, Tomislav Petrak, Doris Košta i Miroslav Rajh. Većina kandidata tvrdi kako su izbori raspisani kasno i da im zbog toga malo vremena ostaje za kampanju, za upoznavanje sugrađana s programima, te ih to stavlja u neravnopravni položaj s kandidatima koji su od ranije poznati javnosti i čije aktivnosti mediji redovito prate godinama. Tvrde kako to nije slučajno i kako uz već unaprijed dogovoreno medijsko favoriziranje dva glavna koalicijska bloka, za »male« kandidate nigdje nema mjesta. Naime, posljednih desetak dana u hrvatskoj se javnosti drvlje i kamenje baca na Hrvatsku radioteleviziju optužujući ju za otvoreno lobiranje u korist dosadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića. Pa je tako jedan od kandidata izjavio kako će on pobijediti »jer ima viziju, a ne kao Mesić televiziju«, a HRT je dobio etiketu -«tamnice hrvatskoga duha«. Kandidati kažu kako se u redovitim informativnim emisijama može vidjeti samo što je rekao i gdje je bio Mesić, eventualno što je rekla Jadranka Kosor ili pak njezin šef Ivo Sanader, s kojim je uvijek skupa u kadru, a da ostali nemaju ni približno ravnopravnu zastupljenost u medijima. I to ne samo na državnoj televiziji, već i u tisku. No, tu kandidati očigledno pokušavaju zažmiriti nad činjenicama da su ta dva kandidata i do sada obnašala visoke dužnosti predsjednika države i potpredsjednice Vlade, te da svakako nisu mogli ostati neprimijećeni i javnosti nepoznati. Bez obzira na rezultate, očigledno će gubitnicima glavni krivci biti mediji, ili pak izravno čelnici pojedinih medijskih kuća. Špekulira se i kako HRT navija za Mesića jer je aktualnom direktoru HRT-a Mirku Galiću u zamjenu za medijsku potporu ponuđen ulazak u diplomaciju, i to odmah na dužnost veleposlanika. 

ISTRAŽIVANJA JAVNOG MNIJENJA: Medije »mali« kandidati s gorčinom prate jer uz svu muku njihove nevidljivosti, naručuju se i istraživanja javnog mnijenja u kojima je slika uvijek identična onoj prethodnoj, gotovo bez razlika u odnosu na to koja ih agencija sprovodi. Uvjerljivo vodi Stipe Mesić, a neka istraživanja kažu da ima potporu čak više od pedeset posto glasača. Mnogi ga u kampanji podržavaju kao jednostavna i duhovita, narodu bliska čovjeka, dok ga njegovi suparnici u predsjedničkoj utrci najčešće opisiju kao »fikusa« koji ne koristi ni svoje ovlasti, ne govori strane jezike i ne zna uključiti računalo. Pokušavajući mu bar nešto spočitati, u javnosti je razotkriveno da mu izbornu promidžbu vodi agencija čiji je direktor sin koalicijskog partnera Ivice Račana. 

Mesić je osigurao potporu osam stranaka, među kojima su i SDP, HSS i HNS, te je s prikupljenih čak 223.580 potpisa podrške građana nadmoćno ušao u ring. Upitan na temelju čega misli da će dobiti potporu građana za još jedan predsjednički mandat, Mesić je rekao kako smatra da je u prvom mandatu napravio što se od njega očekivalo – pomogao je da se Hrvatska otvori prema svijetu, da se demokratizira te da profunkcioniraju pravne institucije. Na pitanje očekuje li nastavak negativne izborne kampanje, Mesić je rekao da »postoji politička nepismenost. Jer svatko može sudjelovati u izborima i očekivati povoljan rezultat ako otvara nekakve perspektive i daje odgovore na pitanja koja zanimaju javnost, ali ako samo komentira drugoga, uvijek je korak iza, a neki i pet«

Politički analitičari u Hrvatskoj tvrde kako 2. siječnja neće biti održani predsjednički izbori već referendum –  za ili protiv Mesića. Predviđaju mu pobjedu. U prvom ili eventualnom drugom krugu, svejedno. 

Njemu najbliža Jadranka Kosor, bar prema istraživanjima javnoga mnijenja agencije PULS, za njim zaostaje za više od trideset postotnih bodova. Njezinu su kandidaturu podržali svojim potpisom ministri u hrvatskoj Vladi, neki saborski zastupnici, te svakako vrh HDZ-a. Kosor, koja u kampanju ulazi sa sloganom Meni su ljudi važniji od politike, prikupila je potpise potpore 92.000 birača. Upitana očekuje li pobjedu u prvom ili drugom izbornom krugu uzvratila je: »Bit ću realna, u drugom«. 

Treći po trenutačnoj popularnosti na ovim agencijskim listama je kandidat HSP-a Slaven Letica koji ima problema s glasačkih tijelom jer su pravaši spremniji glasovati za Mesića nego za njega.

Uz ovaj najpopularniji trio, tu su i Đurđa Adlešić, Miroslav Ćiro Blažević, Anto Kovačević, Ivić Pašalić, Boris Mikšić, Ljubo Ćesić Rojs, Tomislav Petrak, Mladen Kešer, Doris Košta i Miroslav Rajh. Tako će u hrvatskoj utrci za Pantovčak biti odvjetnik, trener, poduzetnik, student, čuveni hercegovački vojskovođa, saborski zastupnici, pa sve do ministarice i još aktualnog predsjednika države. 

OBEĆANJA, ŽELJE I ZAHTJEVI: U kampanji se, već po nepisanim pravilima, obećava sve i svašta. Budući da Mesić ne daje dovoljno povoda za svakodnevne konferencije i kritike, maštovitost njegovih suparnika dolazi do izražaja. Neki najavljuju rušenje Pantovčaka, drugi nužnost sprovođenja referenduma o suradnji s Haškim tribunalom, »veći« domoljubi obećavaju promjenu skorašnje hrvatske povijesti koju smatraju krivotvorenom, a sve uz izdavanje CD-a s pjesmama o hrvatskim generalima (i onim s haških optužnica). Dvoje vodećih kandidata, Mesića i Kosorku, kvalificiraju kao podaničke političare kojima središta nisu u Zagrebu već u Briselu, i koji od Republike Hrvatske prave Republiku Hašku. Svi su za Europu, ali i za drugačiju putanju do nje. Dok su jedni u kampanji tvrdili kako Hrvatskoj treba predsjednik građanske opcije, drugi su obećavali neupitnu slobodu generalu Anti Gotovini, treći kritizirali sudionike utrke koji u kampanji nemaju u krupnom planu hrvatsku zastavu, a neki su, pak, za to vrijeme posjetili 101 mjesto u Hrvatskoj. 

HRT je, valjda s namjerom da napravi bar neku medijsku uravnilovku, u zagrebačkoj konobi (o svom trošku) organizirao večeru na koju su pozvani svi predsjednički kandidati. Bila je to prigoda da se javnosti obrate baš svi redom, osim Stipe Mesića i Jadranke Kosor koji nisu došli na »kandidatsku« večeru. Prisutni su redom osuđivali odsutne suparnike čiji su izostanak smatrali javnim ponižavanjem, a sve su to začinili nanovo iznijetim kritikama na račun HRT-a koji ih je okupio za zajedničkim stolom i pokušao odobrovoljiti dalmatinskom klapom uživo.

Službena izborna promidžba traje od 16. do 31. prosinca. Glasovat će se u 50 zemalja svijeta na 150 biračkih mjesta, pa tako i u Subotici, Beogradu i Kotoru. Novina je da kandidate ne smiju financirati javna i poduzeća u većinskom vlasništvu države, udruge radnika i poslodavaca. Zakon ne ograničava koliko kandidati smiju potrošiti u promidžbi, ali ih Davno izborno povjerenstvo obvezuje da najkasnije sedam dana prije izbora dostave DIPu prijevremena izvješća o visini i izvorima prikupljenog novca. Petnaest dana nakon izbora dužni su DIP-u dostaviti podatke o visini i izvoru utrošenih financijskih sredstava u promidžbi.