Arhiv tekstova

Čuvamo li svoj okoliš?

Dan planeta Zemlje obilježen je diljem svijeta 22. travnja. Iako bismo ovaj dan trebali slaviti svaki dan, za ovu prigodu se na poseban način podsjećaju stanovnici na jedan od najvećih problema s kojim se suočavamo, a to je zaštita životnog okoliša. 
Planet Zemlja je naš dom, kojega svakodnevno uništavamo, svjesno ili nesvjesno. Ako smatrate da se pretjeruje, pomislite samo kakav bi kaos bio u vašem domu da primjerice ne iznosite smeće, da nikada ne čistite, ne kosite travu...? 
Nitko drugi nego mi ljudi odgovorni smo za brojne klimatske promjene, efekt staklene bašte, izumiranje pojedinih životinja, brojne divlje deponije... i nagomilani otpad. 
Da ne govorim o tome koliko sami sebi štetimo kada je u pitanju zdravlje. Koliki su pesticidi proliveni po našim njivama? Zar mislite da ne štete zemljištu? Da ne štete nama samima? Treba li spominjati razne bolesti i alergije?
Brojne ekološke udruge zagovaraju korištenje solarne energije, eolsku energiju (energija vjetra), hidroenergiju... Jasno je da mnogi žitelji naše zemlje nemaju financijskih mogućnosti za ovakva ulaganja, no ima brojnih mogućnosti u kojima svaki čovjek može dati svoj doprinos. 
Od izuzetnog značaja za očuvanje našeg Planeta je reciklaža – izdvajanje materijala iz otpada i njegovo ponovno korištenje, a pri tome može donijeti i ekonomsku korist. 
Od početka ove godine i Srbija je uvela plaćanje plastičnih vrećica, što se pokazalo dobrim. Rezultati pokazuju da se smanjila upotreba istih. Još kada bi se svijest ljudi razvila da te iste vrećice ne bacaju po ulici nego bar u kontejnere... A još bolje bi bilo kada bismo ih skroz zamijenili platnenim vrećicama.   
Svjetska potrošnja plastičnih vrećica, kako navode u Zavodu za zaštitu okoliša SAD-a, dosegnula je nevjerojatnu godišnju razinu između 500 i 1.000 milijardi komada. Od toga se reciklira manje od 1 posto zbog visokih troškova, jer skuplje je reciklirati, nego praviti nove. Pitanje glasi: gdje završe ostale vrećice? Velika većina njih završi u morima, rijekama, jezerima i pritom ubija milijune životinja. 
U našoj zemlji još uvijek nije zaživjelo recikliranje u onoj mjeri u kojoj bi trebalo, te nije ni čudno što su i podaci zastrašujući. Stoga dobro promislite prije bacanja ili još bolje prilikom kupovine.

Plastika

U svakodnevnom životu plastika je postala nezaobilazna. Svake godine ljudi potroše 1,6 milijuna bačvi ulja samo da bi napravili plastične boce. Prirodi je potrebno oko 1.000 godina za razgradnju jednoga plastičnog predmeta, za plastične vrećice oko 240 godina.

Limenke

Aluminijska limenka se može reciklirati nebrojeno puta, a da se razgradi u prirodi potrebno joj je između 80 i 100 godina. Željezne limenke se također mogu reciklirati nebrojeno puta i ne gube na kvaliteti. 

Staklo

Reciklaža stakla je izuzetno jednostavna, a nerijetko ga možemo vidjeti po ulicama i na divljim deponijima. Staklu treba nekoliko milijuna godina kako bi se razgradilo, dok neki stručnjaci smatraju da se ono ne može razgraditi. 

Papir

Kada je u pitanju papir, on je najrecikliraniji, a da se razgradi treba mu od dva do šest tjedana. No, tu bismo mogli postaviti drugo pitanje: što je sa šumama koje se sijeku radi papira? 

Organski otpad

Kada je u pitanju organski otpad, valja se podsjetiti da ljusci naranče treba šest mjeseci, dok jabuci ili banani treba mjesec dana. Ovo bi bilo idealno koristiti za kompost. 
Krajnje je vrijeme da promijenimo svoje loše navike i počnemo misliti na nove generacije, na nas same, na naš jedini dom – Zemlju. 
Ž. V.