Arhiv tekstova

Prijeti li subotičkom školstvu bijela kuga? Hoće li manjinska prava imati tko uživati? Koliko prosvjetnih djelatnika ostaje neuposleno? Ovo su samo neka od pitanja koja si možemo postaviti u svezi s činjenicom kako je u samo polovici reprodukcijske generacije od 1990. godine do danas u Subotici broj osnovnoškolaca smanjen za četvrtinu. 

Subotica je grad s apsolutnim padom broja stanovnika. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine Općina Subotica je imala 150.534 stanovnika, a po popisu od prije dvije godine broj se građana smanjio na 148.401 žitelja što je umanjenje oko jednog i pol postotka. Pridoda li se navedenome dolazak oko trinaest tisuća ljudi s prostora bivše Jugoslavije, poglavito izbjeglih u prvoj polovici devedesetih godina, dobiva se još poraznija slika o opadanju broja stanovnika. 

BROJ UČENIKA I DJECE U ŠKOLAMA: Tijekom 30 godina, koje pratimo od školske 1975./76. godine do danas, broj je učenika u osnovnim školama Subotice varirao od blagog pada sredinom sedamdesetih s 14.738 prve godine našeg istraživanja na 13.791 školske 1980./81. godine, a zatim je rapidno povećan na 16.473 školarca 1987./88. godine. Nakon toga slijedi stalni ubrzani pad sa 16.441 školske 1990./91. na najmanji broj đaka aktualne 2004./05. školske godine, kada u osnovnim školama ima 12.591 učenik. Značajno je istaknuti kako je najveći broj prvaka, preko 1.300, upisivan od 1982. do 1991. godine, dakle djece rođene od 1975. do 1984. godine u vrijeme prividnog gospodarskog buma u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, do Titove smrti i u prvim godinama nakon toga, kada se gospodarska i društvena kriza nije još toliko osjećala. Svjedoči li navedeno o svezi životnoga standarda s odlukom potencijalnih roditelja o rađanju djece?

Ono što razvidno upada u oči je opadanje broja učenika koji pohađaju nastavu na mađarskom nastavnom jeziku, te mali broj učenika koji nastavu pohađaju na hrvatskome jeziku. S druge strane, pad broja đaka u nastavi na srpskom nastavnom jeziku prati opće opadanje broja školaraca u osnovnim školama. Školske 1975./76. godine u odjelima na srpskom jeziku školovalo se 8.743 učenika, iduće godine 169 manje, a sljedeće četiri godine još 350 đaka manje. Od školske 1981./82. godine broj se subotičkih osnovnoškolaca povećavao svakoga ljeta za tristotinjak, da bi od 1986. do 1999. godine prelazio deset tisuća. Školske 1990/91. godine školu pohađa rekordnih 10.888 učenika, ali unazad šest godina broj đaka stalno opada na danas upadljivo malobrojnih 8.754 učenika. 

Istovremeno, pad broja učenika na srpskom jeziku nije pratio pad broja odjela na istom nastavnom jeziku. Školske 1975/76. godine bilo je 325 odjela, a danas 391 odjel, što znači da se broj učenika u učionicama smanjio s oko 27 na oko 23, te time nastava postaje nerentabilna. 

Već smo spomenuli kako je stanje u odjelima na mađarskom jeziku još nepovoljnije. Školske 1975./76. godine nastavu na mađarskom jeziku je pohađalo 5.995 đaka u 234 odjela. Od te godine broj se učenika i odjela stalno smanjivao. Ove godine nastavu pohađa samo 3.718 đaka u 197 odjela. Prve godine našeg istraživanja 1975. u učionicama je bilo prosječno 26 učenika, a danas nema niti dvadeset. Prije 30 godina dvoje od pet učenika je išlo u mađarske odjele, a danas niti svaki treći. Razlozi za gubitak dvojice od petorice učenika u odjelima na ovom manjinskom jeziku leže u činjenici odlaska mladih roditelja Mađara u susjednu državu ili treće zemlje, ali i u činjenici kako svako peto dijete mađarske nacionalnosti nastavu pohađa na srpskom jeziku.

Posebnu priču čini nastava na hrvatskom nastavnom jeziku, koja je utemeljena tek školske 2001./02. godine. Te su godine upisana 54 učenika u četiri odjela, iduće je godine još 14 đaka ušlo u dva odjela, a ove godine u deset odjela ide 119 učenika. U prva tri razreda osnovnih škola u Subotici ima oko 3.300 đaka, što znači da nastavu na ovom jeziku pohađa tek svako treće dijete hrvatske nacinalnosti u tom uzrastu.

PRILIKE NA SELU: Dramatičnost situacije u kojoj se našlo osnovno školstvo u Subotici pojačano je drastič-nim padom broja učenika u prigradskim sredinama. Na selu školu pohađa 3.747 učenika prema 8.884 u gradu, dok je prije 30 godina školu na selu pohađalo 5.544 djece, a u gradu 9.394 učenika. Dakle, naprama negdaš-njih 36,4 posto osnovnoškolaca iz prigradskih sredina od prije 30 godina, danas ih je svega 29,8 posto. 

Svakako je interesantno vidjeti i kolebanje broja đaka po selima. U mađarskom selu Čantavir, čijoj osnovnoj školi pripadaju i dva pretežno srpska sela Dušanovo i Višnjevac, broj učenika se sa 1.037 školske 1975./76. smanjio na 871 ove godine. Nastavu na mađarskom jeziku pohađalo je prije trideset godina 997 učenika, prije dvadeset godina 734, a školske 1995./96. samo 681 đak, dok ih ove godine ima 766. Nastava na srpskom jeziku je s 141 učenika prije 30 godina pala na 105 đaka, ali se zato značajno podigla s minimalnih 44 školske 1990/91. U osnovnoj školi »Petefi brigade« nastava se drži isključivo na mađarskom nastavnom jeziku. U selima Hajdukovo i Bački Vinogradi gotovo svo stanovništvo je mađarske nacionalnosti. U toj školi školske 1975./76. godine je bilo 597 đaka, 15 godina kasnije 486, a ove školske godine hajdukovačku školu pohađa samo 334 đaka.

U pretežito hrvatskim selima situacija je još poraznija. Stanovnici sela Donji Tavankut, Gornji Tavankut i Ljutovo svoju djecu šalju u školu »Matija Gubec«, koja je prije 30 godina imala 738 učenika, deset godina kasnije 524, a sada samo 430 đaka. Iako Hrvati, skupa s izjašnjenim Bunjevcima, čine ogromnu većinu žitelja sela, nastavu na hrvatskom jeziku pohađa samo 21 dijete prema 164 učenika u prva tri razreda koji nastavu pohađaju na srpskom jeziku. U selu Đurđin, gdje Hrvata ima 928 a Srba 484, nastavu na hrvatskom jeziku pohađa 16 učenika, a na srpskom jeziku preostalih 120 učenika. Za tri desetljeća broj učenika ove škole smanjio se tri puta. U poglavito hrvatsko-bunjevačkom selu Stari Žednik gdje Hrvata ima 727, Bunjevaca 327, Mađara 567 od ukupno 2.230 stanovnika, nastava se izvodi isključivo na srpskom jeziku, iako Srba ima samo 248 ili 12 posto. Broj učenika ove škole u protekla tri desetljeća smanjio se sa 262 na 187. Nastava na mađarskom jeziku u ovoj školi ukinuta je 1982. godine iako Mađari čine četvrtinu stanovništva sela. 

U pretežito srpskom selu Novi Žednik, gdje od 2.848 stanovnika Srba ima 1805, a Hrvata (skupa s Bunjevcima) 664, broj se učenika smanjio s 373 na 208. Privremeno povećanje broja učenika dogodilo se tijekom devedesetih godina kada je ovo selo naselio veći broj izbjegličke populacije. U izrazito mješovitom selu Bajmok broj učenika je sa 1.004 pao na 584 u aktualnoj godini. Od 8.586 stanovnika sela 2.900 su Srbi, 2.450 Mađari, a Hrvata (s izjašnjenim Bunjevcima) ima 1.966. Nastave na hrvatskom nema, a nastava na mađarskom jeziku je u stalnom rapidnom opadanju. Prije 30 godina školu su na mađarskom jeziku u Bajmoku pohađala 334 đaka, prije petnaest godina 234 učenika, a danas samo 131. Nastava na srpskom jeziku nije opadala do prije tri godine kada je s uobičajenih oko 650 đaka pala na današnjih 551 učenika. 

 

Autor je ravnatelj Osnovne škole »Matija Gubec« 

u Tavankutu