Arhiv tekstova

Čuvajmo Gradsku kuću

Subotičani su s razlogom ponosni na svoju Gradsku kuću – biser secesije (ne političke, već umjetničkog pravca, da ne bude zabune, ono prvo se zove secesionizam), a njen toranj zaštitni je znak grada i orijentir. Nije zato čudno da se uvijek, nekada više a nekada manje, vodila briga o njenom očuvanju. Još od izgradnje pa sve do danas u fokusu je svih važnijih događaja i događanja, od vjenčavanja, kulturnih manifestacija, do političkih. Pravi bastion lokalne samouprave grada, jer u njoj stoluje institucija zvana gradska skupština. Najprepoznatljiviji simbol Subotice, vrijedno arhitektonsko naslijeđe grada dostojno svakog truda i pažnje uloženih za njeno očuvanje. Do sada su o tome brigu vodili Međuopćinski zavod za zaštitu kulture Subotica i brojni stručnjaci različitih profila zanimanja. Međutim, to je bilo nedovoljno, jer se nije vodila briga o instituciji.
Ljudi i vremena se mijenjaju, to svi znamo. Tako se pojavio i novi zaštitnik subotičkog bisera i ponosa – institucije – Srpska napredna stranka. U saopćenju Gradskog odbora SNS-a Subotica doslovno se kaže sljedeće: »Kako bi sačuvali dostojanstvo i integritet državnih institucija, a prije svega gradsku Skupštinu obranili od onih koji nasiljem, divljaštvom, rušenjem i fašizmom pokušavaju preuzeti vlast i promijeniti izbornu volju građana po gradovima Srbije, vijećnici Srpske napredne stranke u Subotici boravit će danas u Skupštini grada i time spriječiti pokušaj terora manjine nad većinom. Ostajemo u Skupštini grada sve dok postoji opasnost od nasilnog preuzimanja institucija«. I, gle čuda, dosljedni kakvi već jesu, organizirali su čuvarska dežurstva čak i noću! Ne da bi sačuvali Gradsku kuću kao spomenik kulture, nego kao »instituciju«! Razumije se, stečeno se čuva, pitanje je samo na koji način.
Da li naši sugrađani koji već tjednima šetaju po gradu petkom navečer izražavaju svoje mišljenje o »nikad u povijesti… itd.«  nasiljem, divljaštvom, rušenjem i fašizmom? Ne. 
U daljem tekstu ovog očigledno po beogradskoj shemi napisanog saopćenja naglašava se da je Subotica simbol tolerancije i suživota, a ne mržnje. Lijepo rečeno. Ali što bi s »grafitom« na potpornom zidu pješačke staze podvožnjaka prema Paliću na kome doslovno piše »Ratko Mladić srpski heroj« ili s onim »prozaičnim« zidnim porukama na koje već nitko više niti ne obraća pažnju »Srbija Srbima«? Je li to tolerancija, suživot, a ne mržnja? Ne.
Čuvari Gradske kuće – Skupštine grada, »institucije« – saopćenje obogaćuju i hvalospjevima o postignutim uspjesima, gdje najviše bode oči ono o drastično opaloj nezaposlenosti i porastu potražnje za slobodnim radnim mjestima. Tu su u pravu, samo nisu rekli pravi razlog; masovni odlazak i iseljavanje stanovništva smanjuje nezaposlenost, a potražnja za slobodnim radnim mjestima povećana je – ali za rad izvan granica naše zemlje!
A što ćemo s terorom manjine nad većinom? Sjetimo se posljednjih izbora. Izlaznost je bila nešto više od 50%, za »većinu« je od toga glasovalo otprilike isto toliko. E sad, ako od 100% oduzmemo tih 50% neizlazećih, a od glasača samo je polovica birača bila za »Brže, bolje, jače«, dobijamo 25% od ukupnog broja građana s biračkim pravom odanih vladajućoj strukturi. Tko je onda manjina, a tko većina: matematika ne laže – 75% su manjina, a 25% većina.
A. D.