Arhiv tekstova

Časopis za književnost, umjetnost i znanost »Klasje naših ravni«, koji uređuju Lazar Merković, Milovan Miković, Petko Vojnić Purčar i Stipan Stantić, u broju 1. -2. za 2004. godinu donosi tematski blok radova o dijalektalnoj književnosti koji su predstavljeni u okviru znanstvenog skupa na drugim »Danima Balinta Vujkova« koji su održani 27. i 28. studenoga 2003. godine. Tema znanstvenoga skupa bila je »Mjesto dijalekta u suvremenom jeziku i književnosti«.

U novome svesku »Klasja« objavljene su pjesme Vojislava Sekelja, kao i izlaganja Marka Samardžije »Antun Gustav Matoš i hrvatski jezik« i Milovana Mikovića »Bogatstvo, raznovrsnost i slojevitost djela A. G. Matoša«, koja su predočena na okruglome stolu o Antunu Gustavu Matošu koji je hrvatska samouprava organizirala 29. studenoga 2003. u Katymáru, baranjskome mjestu iz kojega potječu Matoševi preci. 

MJESTO DIJALEKTA U KNJIŽEVNOSTI: Tematski blok ovoga broja o dijalektalnoj književnosti otvara tekst Sanje Vulić »Dijalektalne i nedijalektalne značajke hrvatske književnosti u dijaspori na panonskom prostoru« u kojemu Sanja Vulić piše o samim početcima razvoja hrvatske književnosti, pa do ustanovljavanja zajedničkoga standardnoga jezika za sve Hrvate 1836. godine, kada su stvoreni uvjeti za razvoj dijalektalne književnosti. »Prije toga razdoblja možemo govoriti o čakavskoj, kajkavskoj i o hrvatskoj štokavskoj književnosti, bez dijalektalnoga, odnosno nedijalektalnoga predznaka«, piše Sanja Vulić, bilježeći među ostalim kako je važno istaći kada je riječ o dijalektalnoj književnosti da je za određenje pojedinoga književnog djela kao dijalektalnog, manje bitna temeljnost na nekom konkretnom mjesnom govoru, pa čak i čvrsta povezanost samo s jednim dijalektom pojedinoga narječja, a puno je značajniji svjestan otklon od standardnoga jezika i približavanje pojedinom dijalektu. Slijedi rad Janje Prodan »Stilotvornost dijalektizma u originalu i u prijevodu« o problematici prevođenja s dijalekta. »Činjenica je da su mogućnosti prevođenja dijalektalne književnosti ograničene, zbog čega mnoga djela, između ostalog i književnost bačkih Bunjevaca, ostaju ili neprevedena ili u prijevodu izgube toliko od svoje specifičnosti da od originala ostane samo blijeda slika«, piše Janja Prodan, napominjući kako to ipak ni u kom slučaju ne umanjuje vrijednost dijalektalne književnosti koju nosi kao autentično i neponovljivo izvorno umjetničko blago, dok je rad Milivoja Prćića »Tamna strana mjeseca« kritika umjetničkih pripovjedaka Balinta Vujkova. Tematski blok sadrži još i tekstove Stjepana Sučića »Raz-nolikost i bogatstvo hrvatske kulturne baštine« i Milovana Mikovića »O izboru jezika u djelu Balinta Vujkova« u kojemu Miković piše o težnji Vujkova za promicanjem i afirmiranjem bačke bunjevačke ikavice u književnom djelu. 

Ovaj dvobroj »Klasja« donosi i tekstove Joze Vrkića »Tamni kut hrvatske književnosti«, Tomislava Žigmanova »Prinosi za bibliografiju Hrvata u Vojvodini« i dr. sc. Matije Evetovića »Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata«, a o novim knjigama prikaze je napisao Lazar Merković.