Arhiv tekstova
10.12.2004
Sadržajan i kvalitetan program proslave
Trodnevne aktivnosti organizirane 3. 4. i 5. prosinca u Velikoj dvorani HKUD »Vladimir Nazor« u Somboru bile su u znaku obilježavanja dvije značajne obljetnice – jedne značajne za katoličke vjernike, a druge za pripadnike hrvatskoga naroda. Obilježena je, naime, 100. obljetnica Karmela u Somboru i 68. obljetnica djelovanja Društva »Vladimir Nazor«.
Prvog je dana poznati hrvatski jezikoslovac akademik dr. Ante Sekulić održao predavanje na temu »Jezikoslovlje u govoru i pisanju sl. B. o. Gerarda Tome Stantića«. Drugog je dana dr. o. Ante Stantić, OCD, govorio na temu: »Duhovnost i poruka duhovnosti sl. B. o. Gerarda Tome Stantića«. Nakon ovog izlaganja, a u skladu sa sadržajem izložene tematike, članovi Dramske sekcije Društva izveli su »Igrokaz iz života sl. B. o. Gerarda Tome Stantića«. Treći je dan bio posvećen 68. obljetnici Društva. Uz uobičajene aktivnosti koje se takvim povodom održavaju, članovi HKUD »Vladimir Nazor« održali su i prigodan koncert.
POČETAK PROGRAMA PROSLAVE: Povjerenik za proslavu ovog značajnog jubileja mr. o. Mato Miloš, OCD, otvarajući u petak skup pozdravio je prisutne članove Društva i njihove goste pristigle iz Subotice, Tavankuta, Bačkog Monoštora, Bačkog Brega i iz drugih mjesta ove regije. Pozdravi su posebno upućeni dr. Anti Sekuliću, dr. o. Anti Stantiću iz Remetskog samostana u Zagrebu, Mariji Hećimović i Srebrenki Šeravić iz Hrvatske matice iseljenika, prioru Karmelićanskog samostana u Somboru o. Bernardinu Viszmegu, župniku i dekanu somborskom preč. Josipu Pekanoviću i župniku Župe Svetoga Križa vlč. Lazaru Novakoviću. Na početku prog-rama članice Dramske sekcije Društva prigodnim su recitacijama uvele prisutnu publiku u osnovne sadržaje predstojeće tematike, a potom je uslijedilo predavanje dr. Sekulića.
PREDAVANJE DR: SEKULIĆA: U svome predavanju dr. Ante Sekulić je izložio svoje viđenje života i djela oca Gerarda Tome Stantića, kojeg je i osobno poznavao. Dr. Sekulić je prvenstveno izlagao o govoru i pisanju ovog sluge Božjeg. U uvodnom dijelu predavanja istaknute su opće odlike i ljepota jezika ovdašnjeg hrvatsko-bunjevačkog naroda, kako u prošlosti, tako i danas. Piscima ovog naroda 18. i 19. stoljeća osnovnu i veliku poteškoću predstavljala su neriješena pravopisna pitanja. I jezik nam je u to vrijeme različito nazivan: ilirski, slovinski, dalmatinski, bunjevački, šokački. No, i pokraj toga, na naš su jezik prevođena djela s drugih jezika, premda je to bilo dosta rijetko. Tako je Ivan Ambrozović, pisac iz Sombora, godine 1908. »sa serbskog jezika na illyricki« preveo »Provicsja i narecsenja«, a Franjo Bodolsky, nekada kantor u Subotici, djelo Sándora Petőfija »Ivan Vitez«, što ga je »na srbski priveo« Jovan Jovanović Zmaj. Bilo je i drugih autora, a istaknuti su Ambrozije Šarčević, Ivan Mihalović i Mijo Mandić, te bereški župnik Lajčo Budanović. Navedeni primjeri ukazuju na našu prošlost, položaj našeg naroda i probleme s kojima su se suočavali pisci i prevoditelji.
»Za održavanje nacionalne svijesti našeg naroda posebno treba zahvaliti preporoditelju i piscu, kaločkom kanoniku i biskupu Ivanu Antunoviću koji je sedamdesetih godina 19. stoljeća pokrenuo Bunjevačko-šokačke novine, a zatim i Bunjevačko-šokačku vilu«, rekao je dr. Sekulić i napomenuo kako je tijekom 19. i početkom 20. stoljeća veliki dio bačkih Hrvata živio na salašima ili u manjim selima u kojima škola, pa i crkava još nije bilo ili su bile tek u začetku. Iz tih su razloga vjerske knjige ili molitvenici imali posebnu vrijednost, jer su služili kao osnovni tekst iz kojeg se učilo.
ZNAČAJ MOLITVENIKA: Veći dio svoga izlaganja dr. Sekulić posvetio je jezičnoj analizi molitvenika »Radost duše« što ga je sl. B. o. Gerard Tomo Stantić sa svojim subratom karmelićaninom o. Ambrozijem (Lajčo Bašić) napisao i tiskao još davne 1913. godine. Rad na ovom molitveniku o. Gerard je otpočeo već po završetku studija i dolasku u Sombor 1904. godine. Ovo vrijedno i izuzetno značajno djelo za naš narod imalo je više izdanja. Na prijelazu dva stoljeća naši sunarodnici na ovom bačkom prostoru nisu imali škole na svom materinskom jeziku niti su izučavali hrvatski jezik. Znači da ni o. Gerard u svom školovanju nije izučavao svoj materinski jezik hrvatski jezik. Podrazumijeva se da onda nije bio upućen ni u osnovne postulate svog jezika.
No, i pokraj toga, navedeni molitvenik je napisan. U molitveniku ne stoji nigdje naziv jezika na kome je ovo djelo napisano. Pisano je jezikom autorove obitelji, razum-ljivim jezikom ovog naroda. Taj je jezik autor naučio od svoje majke. Iz roditeljskog je doma ponio »lijepu štokavsku ikavicu« kojom se uvijek ponosio. Djelo je pisano tako da ga vjernici mogu razumjeti – običnim narodnim jezikom. Otac Gerard je uvijek govorio jezikom koji je ponio od svoje nane. Cijenio je i volio taj jezik i nikada ga se nije stidio. Tim je jezikom uvijek govorio iz dubine duše svoje.
»Govor oca Gerarda je jezik naših kuća, naše sredine i našeg naroda, koji dolazi iz dubine naših duša. To je jezik koji je sras-tao s bićem oca Gerarda«, istaknuo je dr. Ante Sekulić i na koncu svoga predavanja poručio: »Nemojte nikada zaboraviti svoj jezik. Njime se treba ponositi. Po njemu se poznajemo kao braća i ljudi. Dok ga budemo čuvali i njegovali, bit će i nas«.
PORUKA DUHOVNOSTI OCA GERARDA: Drugoga dana, u subotu, program proslave se nastavio predavanjem dr. o. Ante Stantića na temu »Duhovnost i poruka duhovnosti sl. B. o. Gerarda Tome Stantića«. Prije predavanja recitirani su prigodni stihovi Cecilije Miler »Ikavica« i »Molitva ocu Gerardu«.
Uvaženi predavač veoma je dobro poz-navao oca Gerarda, a i vicepostulator je za proglašenje blaženim i svetim ovog našeg duhovnika. Analizom pisane ostavštine, složene na oko 20.000 stranica teksta, sagledava se lik i djelo ovog sluge Božjeg. Taj cjelokupan materijal dostavljen je Kongregaciji u Rim na analizu i dalji postupak. Predavač je izložio samo bit ovih sadržaja, vodeći računa o raspoloživom vremenu. Tijekom predavanja pretežito je citirao sadržaje tih tekstova. Iz njih se jasno sagledava odnos Boga prema čovjeku i čovjeka prema Bogu. Želja oca Gerarda je bila da čovjeka što više približi Bogu, te je neprekidno i ukazivao koliko Bog voli čovjeka, a među ostalim zapisao je i sljedeće: »Krist postaje čovjekov brat, a braća su sva jednaka«. Iz ovoga slijedi i zaključak: »Tko vrijeđa čovjeka, vrijeđa i Krista«. Istaknimo samo još jednu misao oca Gerarda: »Bez zraka ne diše tijelo, a bez Isusa ne diše duša«.
Tijekom dva dana odvijanja programa proslave posvećene stogodišnjici postojanja i djelovanja Karmela u Somboru, program je otpočinjao i završavao kratkom prigodnom molitvom koju je predvodio mr. o. Mato Miloš.
U drugom dijelu programa ove večeri članovi Dramske sekcije Društva »Vladimir Nazor« izveli su odličan »Igrokaz iz života sl. B. o. Gerarda Tome Stantića«. Izbor teksta, scenarij i režija djelo su Marije Šeremešić. Članovi Dramske sekcije veoma su uspješno dočarali životni put oca Gerarda od dana njegovog djetinjstva na obiteljskom salašu u Đurđinu pokraj Subotice, osnovne škole i gimnazije u Subotici, teoloških studija u Grazu u Austriji, gdje je i stupio u Karmelski red, polaganja zavjeta, boravka u Győru, te dolaska u somborski samostan 1904. godine. Interesantno je dočaran i njegov pedesetogodišnji rad u somborskom samostanu, njegova duhovnost, odnos prema vjernicima, mladima, starima i bolesnima. Njegova povučenost, duboka duhovna razmišljanja, molitve, pisane poruke što ih je za sobom ostavio, prijevodi te rad na pisanju molitvenika oslikavaju njegov duhovnički i životni put sve do 24. lipnja 1956. godine kada je preminuo. Ulogu oca Gerarda uspješno je predstavio Ivan Džinić, dva druga karmelićana Ivica Pekanović i Damir Šeremešić, a lik Male Terezije dočarala je Snježana Nađ.
ŠTO DAVNO BJEŠE I SAD JE U NAMA: Trećega dana proslave obilježena je 68. obljetnica postojanja i djelovanja HKUD »Vladimir Nazor« u prepunoj velikoj dvorani Društva. Pozdravne riječi, uz kraće izvješće o razvoju i djelovanju Društva »Vladimir Nazor«, uputio je predsjednik Društva Šima Raič. Među brojnim gostima bili su prisutni predstavnici pokrajinskih i općinskih institucija, mjesne Crkve, političkih organizacija, kulturno-umjetničkih društva, kao i generalni konzul Republike Hrvatske u Subotici mr. Davor Vidiš.
Kulturno-umjetnički dio programa što su ga priredili članovi Društva bio je sadržajan i kvalitetan. U programu su nastupili najmlađi članovi HKUD-a »Vladimir Nazor« sa svojim igrama i isječcima iz predstave »Igramo se kazališta«, sudionici Pokrajinske smotre recitatora u Subotici i Novom Sadu, te članovi Tamburaške i Folklorne sekcije. Izvedeni su spletovi bunjevačkih igara i igre u parovima iz okolice Sombora, splet bačkih igara, te igre iz Posavine. Nastupio je i afirmirani ansambl »Zlatni zvuci«.
Najzaslužnijim članovima Društva podijeljene su zahvalnice za uspješan rad i doprinos afirmaciji Društva, a veliki značaj u obilježavanju ovih trodnevnih aktivnosti ima i promocija novog broja lista »Miroljub«, čiji je glavni i odgovorni urednik Josip Pekanović. Uspješnosti trodnevnih aktivnosti doprinijeli su svi članovi i voditelji sekcija Društva. U znak ove vrijedne godišnjice Društva, pa i one Nazorove poruke: »Što davno bješe i sad je u nama«, upaljeno je 68 svijeća na rođendanskoj torti.
