Arhiv tekstova

Isus nas uči kako nadvladati kušnje

Svaki čovjek je svjestan da se gotovo ništa u životu ne može postići bez teškoća i kušnja koje nas pokušavaju odvratiti od ostvarivanja zacrtanog cilja. Osobito su kušnje izražene kada se čovjek nastoji obratiti i činiti djela za Božje kraljevstvo. Stoga se s kušnjama mnogi najčešće suočavaju u vrijeme korizme, koja je upravo započela, kada teže promijeniti se, postati bolji kršćani i pravi Isusovi učenici.

Isusove kušnje

Budući da je za vjernike put obraćenja u vrijeme korizme ispunjen i mnogim kušnjama liturgija na prvu korizmenu nedjelju stavlja pred nas evanđelje o Isusovoj kušnji u pustinji. Ovo nam evanđelje otkriva svu prefriganost i prepredenost đavla koji nastoji čovjeka odvratiti od Boga, ali nam u Isusu otkriva i kako se u trenucima kušnje postaviti i obraniti od zloga.
Isus se na samom početku svoga javnog djelovanja suočava sa svojim najvećim protivnikom, s đavlom. Đavao mu pristupa nakon što je četrdeset dana postio, jer misli da je Isus sada slab i da će ga lako pridobiti svojim ponudama. Pokušava ga nadmudriti svojim lukavstvom, kao običnog čovjeka. Mjesto kušnje je pustinja, koja u Bibliji ima simboličko značenje Božje blizine i čovjekova suočavanja s njegovom voljom, ali i s granicama vlastite moći te stoga i s kušnjama. Četrdeset dana Isusovog posta podsjećaju na četrdeset godina izraelskog lutanja pustinjom, koje je bilo ispunjeno kušnjama, a tek kada su prevladali kušnje ušli su u obećanu zemlju. Tako će i Isus, kada pobijedi svoga protivnika đavla, započeti svoje mesijansko djelovanje među ljudima. Svojom pobjedom nad đavlom Isus poučava čovjeka kako se postaviti pred primamljivim ponudama onoga koji nas želi udaljiti od Boga.
Đavao je prevejan, svoje pravo lice skriva iza dopadljivih ponuda, koje uvijek odgovaraju najvećim ljudskim željama, ali nikada ne upozorava što će čovjeka snaći ako te ponude prihvati. Njegove ponude remete čovjeka u ostvarivanju onog dobrog kojem teži, nudi ostvarenje želja bez truda i muke, no maskira se tako da ga je teško prozreti. Tako i svaka od tri Isusove kušnje skrivena je iza dopadljivih i čovjeku privlačnih ponuda. No, Isus ne nasjeda. Iako lukav i prerušen u čovjeku dopadljivo, đavao ipak ne može prevariti Isusa, jer on nije običan čovjek, nego Božji Sin, pa lako razotkriva đavlovu taktiku i zle namjere. Kroz kušnje Isusu je ponuđeno ono za čim čovjek u ovom životu teži: izobilje, vlast i slava, a na kraju čak i da iskuša Boga, što ljudima često nije strano. No, Isus ne dopušta biti nadmudren ovim ponudama, ne dopušta da ga zavara ni đavlovo poznavanje Svetog pisma, pa mu na sve ponude odgovara i sam citirajući ono što u Pismima piše, otkrivajući nam tako što nas treba voditi kroz život kako ne bismo podlegli kušnjama: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu« (Lk 4,4); »Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi« (Lk 4,8); »Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« (Lk 4,12).

Korizma je vrijeme kušnje

Vrijeme korizme za mnoge vjernike je vrijeme preispitivanja, razmišljanja i donošenja odluka. Ljudi se, razmišljajući o Kristovoj ljubavi i žrtvi za naše spasenje, odlučuju za promjene kojima će iskazati ljubav i zahvalnost Bogu za podnesenu žrtvu. Zato je to vrijeme kušnji koje nas ometaju da dostignemo zacrtane ciljeve. Zbog toga će se u nama javljati brojna pitanja o tome smijemo li materijalna dobra pretpostaviti duhovnim, smije li se izlagati zdravlje i život zarad ljudske slave, smijemo li zbog društvenog statusa zanemariti svoj odnos s Bogom. I mnogima će se učiniti ispravno odustati od obraćenja, jer to može pričekati, nego treba iskoristiti ponuđene prilike, jer ih možda više neće biti. A na svaku takvu pomisao đavao trlja ruke i likuje.
Ne može se ni jedan viši cilj ostvariti bez brojnih poteškoća i protivština, bez znoja i muke, pogotovo obraćenje. Ovozemaljske ponude izobilja, slave, statusa i moći samo su zamka u koju lako upadamo. Ničem ne smijemo dopustiti da nas od Boga udalji. Ne smijemo sklapati kompromise, jer kompromisa nema, treba jasno zauzeti stranu, a prava strana je Božja. Korizma je za nas vrijeme kušnje i pustinje, vrijeme koje treba dobro iskoristiti, izboriti se s onim što djeluje primamljivije i jednostavnije od nasljedovanja Krista i obraćenja. Potrebno je naučiti od Krista kako se izlazi kao pobjednik iz svake kušnje. Zato hodimo hrabro kroz ovu korizmu i uz Božju pomoć nadvladajmo sve protivštine koje nas pokušavaju odvući od zacrtanog cilja.