Arhiv tekstova

Vjerne čuvarice tradicije

Prva nedjelja korizme. Pred početak mise, one u 10 sati, u crkvi sv. Petra i Pavla u Monoštoru. Nekako mi se to činilo najzgodnije vrijeme da uradim priču koju već dugo planiram. Priču o tome kako Monoštorke još drže do tradicijskog oblačenja. Neke su tome ostale vjerne cijeloga života i za njih ne postoji druga odjeća nego ona kakvu su nosile i generacije prije njih. Usprkos novoj modi, novim vremenima i usprkos tome što je suvremena odjeća lakša za nošenje i održavanje. Neke, pak, staro ruho i nošnju iz ormara vade samo za misu ili kada je neki veliki svetac. A razdoblje korizme vrijeme je u kome se Monoštorke za svaku nedjelju drugačije oblače. One koje još drže do toga. 
»Obukla sam zelenu čojanu suknju, pregaču, vizitlu, šluriku i maramu komošnu nebesku. Marame ređamo uz pregaču i svake nedjelje je drugačija pregača i drugačija marama. Sljedeće nedjelje obući ću žutu pregaču i maramu uz nju. Ovo je vrijeme korizme, a u to vrijeme oblači se tišlje. Posebno na Veliki petak kada se stavljaju tavne, obične marame«, kaže Anica Andrašev. 
»Obukla sam žutu pregaču. Zelenu suknju i lilavu maramu i vizitlu. Sljedeće nedjelje bit će drugačije«, kaže Marija Kolar. 
»Opravila sam se u zelenu suknju, bilu pregaču na veliku ružu, šlurika je modra štofana, vizitla je na sekser grane, a marama komošna nebeska. Svake nedilje do Uskrsa oblačimo drugačiju pregaču i maramu«, potvrđuje i Eva Pašić. 
Odlazak u crkvu na svetac ili u vrijeme adventa i korizme prilika je da se pokaže što se sve čuva u ormarima. I ne samo da se čuva već se žene, zaljubljenice u taj dio tradicije, trude da, kad god mogu, obogate svoje ormare i škrinje kakvim komadom odjeće. A prigoda za pokazati svu raskoš nošnje jest odlazak u crkvu. 
»U Monoštoru sam župnik 14 godina. Pamtim prvu misu, s početka jeseni, kada sam došao. Sjećam se da sam kazao ‘drago mi je, moje Šokice, da vas vidim u vašoj tradicijskoj nošnji. Ima vas 27, a upravo 28. ulazi u crkvu’. Nije to bila misa na veliki blagdan, a u crkvi je bilo 28 žena obučeno u tradicijsku nošnju. Tako je to bilo prije 14 godina. Sada je manje onih koje se oblače u tradicijsku odjeću, ali još uvijek ima Šokica koje tako dolaze u crkvu. Više na misu u 10 sati nego na onu jutarnju. Nekada se i mlade obuku. Zato što to žele, pa čak ponesu i otarak i na njemu kleče tijekom čitanja propovijedi (osim tijekom čitanja evanđelja)«, kaže župnik u crkvi sv. Petra i Pavla u Monoštoru Goran Vilov. 
»Kao i u doba adventa, tako se i u korizmi svake nedjelje drugačije oblačimo. Prva nedjelja korizme je bila pregača, druga žuta, treća nebeska, četvrta modra, onda zelena, pa plava. Nedjelja prije Cvjetnice je Crna nedjelja i onda se žene oblače skroz u crno. Na Cvjetnicu se, kao i u vrijeme cijele korizme, oblači malo tišlje (tamnije bolje), ali ipak malo svečanije ruho. Djevojke oblače krila na devet misti, vizitlu i pavlakama pregač. Žene na Cvjetnicu oblače šluriku u malo vedrijim bojama i stavljaju malo svjetliju maramu. U adventu se i cure i mlade žene oblače u tradicijsku nošnju, a za vrijeme korizme uglavnom starije žene«, kaže dopredsjednica KUD-a Hrvata Bodrog Anita Đipanov-Marijanović.
»U svakidašnjem životu ne oblačim tradicijsko ruho, ali na misu, bez obzira je li svetac, korizma ili obična nedjelja oblačim tradicijsko ruho. Sada sam drugu godinu u žalosti pa sam u crnome i s obzirom na moje godine tu crninu neću ni skidati«, kaže Janja Šimunov.
A slika žena u tradicijskom ruhu nije samo slika tijekom korizme ili kakvog sveca već slika koja se u Monoštoru viđa svaki dan, jer još uvijek ima nekoliko starijih žena koje se i u svakidašnjem životu oblače onako kako je nekada za Monoštor bilo uobičajeno. 
Z. V.