Arhiv tekstova
Pobjednici ljeta 1993.
Sonta je, sve do ratnih zbivanja devedesetih godina prošloga stoljeća imala dugu tradiciju u organizaciji vrlo kvalitetnih ljetnih turnira u malom nogometu. Tadašnji igrači čuvaju mnoga lijepa, nostalgična sjećanja na ta vremena. Na fotografiji koju čuva tadašnji zapaženi nogometaš Dinama Siniša Dekan može se vidjeti Astor, pobjednička ekipa iz 1993. i finalist 1994. godine. »Vlasnik kafića Astor, Dejan Jakšić, bio je sponzor, ali i vratar naše ekipe. Sponzorstvo u tadašnjem smislu nije podrazumijevalo novce. Kupio nam je garnituru majica, uplatio kotizaciju i počastio ekipu gdjekojom večerom. Na turniru je igralo dosta jakih ekipa, ali je bilo i autsajdera, koji su odlično zabavljali i sebe i publiku. Mi smo od početka igrali ozbiljno, bili smo odista jaki. U finalu, protiv ekipe Boss, igralo se vrlo žestoko, kvalitetno, što bi rekli ‘na krv i nož’. Potukli smo rivala s čistih 3:0, ali pravi junak utakmice bio je upravo naš vratar Jakšić, obranivši i neobranjivo. Danas nas više nema, život nas je ubrzo nemilosrdno razbacao. Dvojica prijatelja s ove fotografije prerano su preminula, trojica su ubrzo nakon ove utakmice izbjegla u Hrvatsku, jedan u Mađarsku. Odigrali smo još i turnir naredne godine, međutim, tada se već zbivalo puno toga što nema nikakve veze sa sportom. U finalu smo igrali protiv ekipe rezervista tadašnje JNA. Nezasluženo smo poraženi, jednostavno tako je moralo biti. Te godine odigran je i posljednji sonćanski turnir u XX. stoljeću«, prisjeća se Dekan. Sonćanski ljetni turniri održavani su na rukometnom igralištu u samom centru sela. Privlačili su veliku pozornost ljubitelja nogometa, ne samo Sonćana, nego i žitelja okolnih mjesta iz kojih se za natjecanje prijavljivalo dosta ekipa. U završnici se znalo okupiti i do 1.000 gledatelja. Organizator ovih turnira bio je tadašnji RK Dinamo, sve do krize u radu kluba potkraj osamdesetih godina. Od tada organizaciju preuzima NK Dinamo. Najjači turniri odigrani su tijekom osamdesetih godina. Tada je na ovim natjecanjima znalo sudjelovati i više od 30 ekipa, kako iz Sonte, tako i iz okolnih mjesta, pa čak i iz Novog Sada, Kule, Crvenke, Odžaka, Sombora, Apatina. Među sudionicima su bili mnogi poznati nogometaši, članovi klubova sudionika prvenstava od tadašnje II. lige, pa sve do betona. U organizaciji turnira, u vrijeme kad ga je preuzeo NK Dinamo, najaktivniji je bio današnji tajnik kluba Adam Domić. »Turnire smo organizirali kako bi Dinamo na ovaj način uspio namaknuti koliko-toliko prijeko potrebnih sredstava. Novčanih nagrada tada nije bilo, pa ipak se igralo žestoko, ostavljalo se srce na asfaltiranoj podlozi rukometnog terena. Nagrade su bile garniture majica, pokali i odličja. Osvojiti turnir bilo je pitanje prestiža, nagrade u vidu majica ponosno bi se nosile u narednih godinu dana. Osim tri prvoplasirane ekipe, nagrađivani su i pojedinci: najbolji igrač, najbolji strijelac i najbolji vratar. Danas više nismo u mogućnosti organizirati turnire. Bez jakih novčanih nagrada ne može se osigurati sudjelovanje ozbiljnijih ekipa, mladih u selu je puno manje, tako da se ne bi moglo računati ni na neki zapažen broj gledatelja. Kad se sve zbroji, od organizacije turnira klubu ne bi ostalo ništa«, kaže Domić. U prvim godinama nakon gradnje sportske dvorane OŠ Ivan Goran Kovačić započelo se i s organiziranjem zimskih turnira. Pokretač svih tadašnjih aktivnosti u dvorani bio je profesor tjelesnog odgoja i diplomirani nogometni trener Goran Matić. Svoj posao, polovicu radnog vremena na mjestu nastavnika tjelesnog odgoja u sonćanskoj školi, polovicu kao uposlenik Sportskog saveza općine Apatin na mjestu koordinatora rada u dvorani, radio je znanjem i srcem. Djecu je obožavao i znao s njima, pa je u njegovo vrijeme i Dinamova nogometna škola imala najviše polaznika ikada. Promjenom političke garniture na vlasti u općini Apatin u Sportskom savezu je ostao bez posla, a u potrazi za kruhom s obitelji se iselio u Njemačku. Tako su ovih godina zamrli i sonćanski malonogometni turniri, kako ljetni tako i zimski.
Ivan Andrašić
