Arhiv tekstova

U svijetu je uobičajeno da se potroš-nja robe i usluga oporezuje općim (porez na promet, PDV) i posebnim porezima (akcize). Porez na dodanu vrijednost smo definirali kao višefazni opći porez na krajnju potrošnju, što znači da se uz primjenu jedne ili nekoliko osnovnih poreznih stopa, primjenjuje na sve proizvode i usluge, a obračunava se i plaća u svim fazama proizvodnje i prometa. Upravo u toj temeljnoj razlici između poreza na dodanu vrijednost kao višefaznog poreza i poreza na promet koji se naplaćuje samo u posljednjoj fazi prodaje, leže osnovni razlozi za uvođenje ovog poreznog sustava. 

Tu je, prije svega, mogućnost kontinuiranog i stabilnog priljeva poreza u državni proračun, što se ostvaruje samom tehnologijom obračuna i naplate, većim brojem obveznika i većim obuhvatom i jednakim poreznim tretmanom gotovo svih proizvoda i usluga. Osim spomenutog, uvođenjem PDV-a postižu se i sljedeći ciljevi ekonomske politike: smanjenje obujma sive ekonomije, izbjegavanje dvostrukog oporezivanja pojedinih vrsta robe i usluga u domaćem prometu i cjelokupne razmjene s inozemstvom, harmonizacija porezne politike s Crnom Gorom i, što je još važnije, prilagođavanje poreznim standardima Europske Unije.

PREDNOSTI PDV-A: U odnosu na porez na promet, prednosti PDV-a zrcale se u njegovoj pravednosti, neutralnosti, jednostavnosti, manjoj utaji poreza, izdašnosti prihoda u državnom proračunu, uklanjanju dvostrukog oporezivanja, pravu na porezni odbitak ne samo u slučaju prometa robe, već i za izvršene usluge, poticanju izvoza i investicija primjenom poreznog odbitka i širokoj poreznoj osnovici. 

Primjenom PDV-a značajno se proširuje broj obveznika plaćanja poreza. On zahtijeva od svih, od proizvođača do potrošača, da plate razmjeran dio poreza, čime je on »pravedniji« od sustava poreza na promet u kojemu je porezno opterećenje bilo samo na krajnjem prodavaču, koji je često bio u prigodi odmjeravati da li je njemu pametno platiti taj porez ili ga staviti u džep. 

Primjena PDV-a dovodi do smanjenja obujma sive ekonomije, odnosno, utaje poreza ili, kako se to stručno kaže, porezne evazije. Ovaj sustav, zbog načina obračuna, posjeduje mehanizam koji omogućava učinkovitu uzajamnu (samo) kontrolu poslovnih transakcija u svim fazama proizvodnog i prodajnog ciklusa od strane samih poreznih obveznika. Naime, svaki kupac koji je u sustavu PDV-a (porezni obveznik) ima pravo na odbitak poreza koji je platio na nabavljenu robu i usluge za potrebe obavljanja svoje djelatnosti i izravno je zainteresiran da za svoje kupovine dobije račune s vjerodostojnim podacima za obračun (smanjenje!) vlastite porezne obveze prema državi. Na ovaj način osigurava se veća izdašnost i stabilnost, odnosno veći i ujednačen priljev sredstava u državni proračun, i to prije realizacije same krajnje potrošnje.

POVOLJNO ZA INVESTICIJE: PDV je kod subjekata koji uđu u sustav PDV-a neutralan sa stanovišta troškova proizvodnje, jer porez obračunat i plaćen na inpute više ne predstavlja trošak poslovanja i, na neki način, dio osnovice na koji se opet obračunava porez. To osobito vrijedi za porez na one inpute za koje nismo mogli dati »izjavu« – praktički za sve osim opreme i repromaterijala. Smanjenje porezne osnovice za taj dio poreza u određenoj mjeri bi moglo dovesti do sniženja cijena robe i usluga ili, ukoliko cijene ostanu na istoj razini, do povećanja dobiti poduzetnika i povećane mogućnosti za obnavljanje proizvodnje i razvoj. U tom smislu, ovaj porezni sustav može poticajno djelovati na investicijska ulaganja, kako domaća, tako i strana, i na poduzetništvo općenito, što za posljedicu može imati tehničko-tehnološko osuvremenjivanje, brže zapošljavanje novih ljudi, koji bi kao krajnji potrošači više trošili, što bi dodatno punilo državnu blagajnu. 

Glede robne razmjene s inozemstvom, ovaj porez je poticajan za izvoz, budući da su proizvodi namijenjeni izvozu oslobođeni plaćanja poreza, ali s pravom na odbitak prethodno plaćenog poreza. S druge strane, uvoz robe opterećuje se istom poreznom stopom kao i domaća roba, što doprinosi uspostavi ravnopravnijih uvjeta na tržištu za domaće proizvođače i uvoznike.

NEGATIVNE ZNAČAJKE PDV-A: Sustav PDV-a ne pravi razliku između kupaca jer se u poreznom smislu podjednako opterećuju roba i usluge koje kupuju i siromašni i bogati kupci. Siromašniji dio stanovništva izdvaja veći dio svojega dohotka za robu i usluge za osobnu potrošnju od bogatijeg stanovništva, pa time plaća i veći dio poreza na dodanu vrijednost (regresivan učinak). 

U Hrvatskoj je prigodom uvođenja PDV-a efekt regresivnosti osobito došao do izražaja, jer je bila propisana samo jedna, i to vrlo visoka, porezna stopa od 22 posto za sve proizvode, pa tako i za one koji su do tada bili oslobođeni poreza na promet (kruh, mlijeko, lijekovi, knjige…), što je zadalo strahoviti udar na kućni proračun ogromnog dijela stanovništva – nezaposlenih, umirovljenika, studentske populacije…

Prigodom uvođenja PDV-a može se pojaviti određeni skok cijena kao posljedica očekivane reakcije onih koji su izbjegavali obračun i plaćanje poreza, ali i formiranja novih cijena jednostavnim dodavanjem iznosa PDV-a na postojeću cijenu. Osim toga, može se očekivati rast cijena proizvoda koji su do sada bili oslobođeni poreza na promet, ali on ne bi smio biti na razini stope PDV-a iz jednostavnog razloga što se uvodi i institucija odbitnog, prethodno plaćenog poreza za koji se umanjuje porezna obveza. 

Budući da se kod nas uvodi porezna stopa PDV-a niža od postojeće stope poreza na promet, najveći broj proizvoda u maloprodaji bi ipak trebao pojeftiniti.