Arhiv tekstova
U spomen na bogatu povijest
Prvi zapisi o župi Zemun datiraju iz 1332. godine. Ti zapisi govore da je u Zemunu još tada postojala katolička crkva. Dolaskom Turaka crkva je bila razorena, a nakon osvajanja Zemuna od Habsburga 1717. godine i odlaska Otomanskog carstva u grad su se počeli naseljavati kršćani. Oko 1721. godine u Zemun dolaze svećenici kapucinskog reda, koji su tada obnovili zemunsku župu. Svi ovi podatci nesumnjivo govore da župa Zemun ima bogatu ali i turbulentnu povijest i da je unatoč svim problemima župa opstala do današnjih dana. U spomen na njenu bogatu povijest, 2021. godine župa Zemun proslavit će svoju 300. obljetnicu, a u planu je da se u povodu obilježavanja velikog i značajnog jubileja objavi monografija župe u kojoj će biti objedinjeni svi važni podatci župe od dana njenog nastanka do danas.
U čast Zemunskoj Gospi
Kršćanski život katoličke zajednice u Zemunu započeo je 1721. godine kada su u Zemun došli svećenici kapucini koji su obnovili crkvu. Na mjestu gdje se danas nalazi crkva u to vrijeme nalazila se džamija.
»Misionari i svećenici iz raznih krajeva svijeta došli su na ove prostore 1721. godine. Tada u Zemun dolaze i franjevci kapucini, obnavljaju župu u Zemunu i počinju voditi sve matične knjige: rođenih, krštenih, vjenčanih i umrlih. Mi danas imamo sačuvanu matičnu knjigu krštenih, koja sadrži podatke o četvero krštenih osoba iz tog vremena. Ta knjiga danas se čuva u Muzeju grada Beograda i za nju se kaže da je jedan od najstarijih dokumenata koji oni posjeduju. Kopiju te knjige mi ponosno čuvamo«, ističe zemunski župnik preč. Jozo Duspara i dodaje:
»Džamiju koja se ovdje nalazila kapucini su pretvorili u katoličku bogomolju i tako je započeo novi život župe. U to vrijeme došlo je do velike rasprave u smislu bi li džamija na ovom mjestu trebala ostati kao povijesni spomenik kulture, a da se na nekom drugom mjestu izgradi crkva. Ipak su odlučili da se izgradi nova crkva posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije. Kapucini su u crkvu donijeli sliku koju mi danas častimo kao Zemunsku Gospu. To je slika Zemunske Gospe – Marije pomoćnice kršćana koju je častio katolički svijet Europe. Njena slika je u to vrijeme bila poziv vjernicima da se mole Blaženoj Djevici Mariji, da se oslobode od Turaka, ali i da čuvaju svoju vjeru. I evo, hvala Bogu, ljudi koji su na ovim prostorima živjeli gotovo 300 godina uspjeli su je očuvati sve do današnjih dana i častiti Zemunsku Gospu.«
Godine 1744. godine njemački svećenik Adam Bittner preuzeo je župu od kapucina i vodio je narednih 35 godina. Kada je došao u Zemun, napisao je tursko-njemački rječnik. Shvatio je da je to bila velika potreba s obzirom na to da se Zemun tada nalazio na raskrižju civilizacija i kultura. U crkvu su dolazili vjernici koji su govorili na njemačkom jeziku, pa je postojala velika potreba da se izda rječnik.
Dugo razdoblje izgradnje
Temeljni kamen za novu crkvu postavljen je 1785. godine. No, izgradnja crkve započela je tek deset godina poslije.
»Zbog teških ekonomskih prilika, s obzirom na to da su u to vrijeme u Zemun pristizale nove izbjeglice, odlučeno je da se materijal pripremljen za izgradnju crkve donira za izgradnju domova za izbjeglice u Gornjem gradu. Oko deset godina župljani nisu imali crkvu, samo malu kapelu. Tek 1794. godine izgrađena je nova crkva posvećena Blaženoj Djevici Mariji. Nakon sto godina od njene izgradnje, toranj crkve je preuređen u današnji oblik«, navodi vlč. Duspara.
Dolaskom Nijemaca na ovo područje osnovana je još jedna župa, kao i franjevački samostan. U to vrijeme gotovo dvije trećine stanovništva u Zemunu bilo je katoličke vjeroispovijesti, a crkva je bila mala da primi sve vjernike. Zato se već početkom 20. stoljeća počelo razmišljati o njenom proširenju, točnije 1913. godine. Postojao je plan da se dograde dvije sporedne lađe i da se umjesto sadašnje sakristije crkva produži. Takav projekt napravljen je 1913. godine, međutim zbog ratne situacije radovi su odgođeni. Inicijativa za proširenjem crkve pokrenuta je i 1926. godine. No, ni tad se to nije dogodilo, tako da je crkva ostala u svom izvornom obliku gradnje do današnjih dana.
Kako su se kroz vrijeme mijenjale vlasti u Zemunu, mijenjala se i struktura stanovništva. U vrijeme vladavine Austrougarske u Zemunu je najviše bilo katolika, Hrvata i Nijemaca.
»Danas u Zemunu, osim Srba, žive Hrvati, potom Nijemci, Mađari, Slovenci, Poljaci... U župi danas žive Hrvati starosjedioci čiji su pradjedovi i djedovi stoljećima živjeli na ovim prostorima, ali i migracijske grupe koje su na ove prostore došle iz raznih krajeva Hrvatske i Bosne. Svi oni zajedno aktivno sudjeluju u pastoralu župe i ponosno čuvaju svoj vjerski i i nacionalni identitet. Osim crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, u zemunskom parku odmah pored pravoslavne crkve, nalazi se crkva Svetog Roka, koja je prije nekoliko godina obnovljena. U njoj se svake prve nedjelje u mjesecu služi sveta misa«, kaže župnik.
Migracije stanovništva pogodile su ovu župu i ratnih devedesetih godina, kada su se iz Zemuna odselile mnoge hrvatske obitelji. I pored toga što je hrvatska zajednica danas u manjini, odlikuje je zajedništvo i čvrsta volja i želja da očuvaju svoj nacionalni identitet i bogatu povijest. O tome svjedoči i aktivan život njenih župljana, ne samo u župi nego i u radu dvije hrvatske udruge: Zajednice Hrvata Zemuna Ilija Okrugić i Društva mladeži Zemuna. Zajedno sa svojim župnikom i ostalim župljanima svi oni se već sada uveliko pripremaju da svečano obilježe značajnu obljetnicu svoje župe.
S. D.
