Arhiv tekstova

Europske dileme

Naša TV zvjezda, predsjednik Republike već je bezbroj puta izjavio da je dugoročni cilj naše države postati članicom EU; ali ne po svaku cijenu. Prije svega trebamo očuvati našu nezavisnost u odlučivanju, pri tome ćemo njegovati izvanredne odnose s Rusijom i Kinom. Samo da Vas podsjetim, cijenjeni čitatelji, s tim ciljem je i formiran »Nacionalni savjet za koordinaciju suradnje s Ruskom Federacijom i Narodnom Republikom Kinom«. Na čelu ovog Savjeta je ex predsjednik Republike, kome je za dobre radne uvjete dodijeljena jedna lijepa vila na Dedinju, uz brojnu ekipu; naravno, osigurani su i nemali troškovi za rad. Samo možemo pretpostaviti da je u organiziranju skorašnjeg posjeta predsjednika Ruske Federacije ova organizacija, naravno u tajnosti, uzela lavovski dio. Zašto u tajnosti? Jer naši sveznajući tabloidi o takvim aktivnostima uopće nisu izvještavali, a imaju povjerljive izvore. No, manimo se mi domaćih zavrzlama, da ne kažem čvorova, nego se bavimo malo problemima drugih zemalja, što je našim čelnicima i analitičarima omiljena tema. Eto, malo ćemo se pozabaviti s dilemama Europe, bolje rečeno EU čije članstvo uporno želimo. Čak i moja trobojna mačka, kada je gladna govori: euu, euu (toliko je napredna). Tijekom ožujka u svim članicama bit će održani izbori za zastupnike u Europski parlament. Premijer Vlade Mađarske ove izbore je nazvao »borbom između stranaka koje podržavaju migraciju i onih koji odbijaju prihvatiti migrante«. Po njemu lijevo i liberalno orijentirane stranke podržavaju (i ekonomsku) migraciju, jer Europi nedostaje radna snaga. Konzervativne, kršćanske i umjereno desne partije pak su protiv ovakvog rješenja. Smatraju da treba podržavati obitelji i svim mogućim mjerama treba poticati rađanje što više djece. Stidljivo, ali sve glasnije i naši domaći političari pominju ovakve mjere, jer po nekim anketama polovica naših mladih ljudi želi otići iz ove zemlje, naravno pretežno u EU.

Ni vani ni unutra

Prije dvije godine u Velikoj Britaniji je održan referendum na kojem su, istina tijesnom većinom, pobijedile stranke koje su inicirale odlazak iz društva Europske zajednice. Ova akcija je dobila naziv »Brexit« ili Britanija exit (izlazak) iz EU. Premijerka VB je postigla nekakav ugovor o izlasku (raskidu) s čelnicima EU; dokument o tome sadrži 580 stranica, međutim u utorak (15. ovog mjeseca) navečer, Donji dom Britanskog parlamenta ovaj sporazum je velikom većinom (432 : 202 glasova) odbio prihvatiti. Jedna od najviše osporavanih točaka bilo je rešenje statusa Sjeverne Irske, koja je u sastavu VB, ali se nalazi na irskom otoku i ima dugačku suhozemnu granicu s Irskom, koja je jedna od najsigurnijih članica EU. Što nije čudo, jer je njen nagli razvoj omogućilo upravo članstvo u EU. Situacija u Sjevernoj Irskoj je upravo zbog toga i riješena, jer je omogućila tješnje veze između dvije Irske čija je granica funkcionirala po »shengenskom sustavu«, slobodan prolaz robe i radne snage. Brexitom je sve to dovedeno u pitanje, pa je predloženo neko prijelazno razdoblje od godinu i pol dana. Na ovaj prijedlog reagirale su škotske i velške nacionalne stranke, pošto ovi djelovi Britanije uživaju najviši stupanj autonomije, tako da su rekli da i na njihovim granicama žele takav granični režim koji je »nisam ni vani ali nisam ni unutra«. Britancima je omogućen i izlaz iz ove situacije. Naime, ako do 29. ožujka povuku zahtjev za izlazak, onda zapravo ostaju u EU. Kako se sportski veli: »sada je lopta na njihovom dijelu terena«.

Na jugu ništa novo

Ni na jugu Europe nije sve do konca razriješeno, jer Grčka, članica EU i NATO, 27 godina ne priznaje susjednu samostalnu bivšu SRJ republiku Makedoniju i na svakom koraku ih blokiraju: u težnji ulaska u EU ili članstvo u NATO-u. Zašto to rade? Grci priznaju ovu državu, ali ne priznaju njeno ime. Naročito grčki nacionalisti smatraju da se samo sjeverno područje Grčke uz postojeću granicu može zvati Makedonija, gdje u velikom broju žive ljudi koje se nazivaju Makedoncima i ne govore grčki nego neku varijantu slavenskog jezika. Ovo razgraničenje je rezultat mira poslije II. Balkanskog rata, u kojem je Bugarska doživjela poraz. Ove godine između vlada dviju zemalja postignut je kompromis da ova bivša republika dobije naziv »Sjeverna Makedonija«. Makedonsko Sobranje je ovo prihvatilo kao i zahtjev za promenu Ustava, sve po tzv. Prespanskom dogovoru. Sada su Grci na redu (slično kao Englezi) da ratificiraju, to jest prihvate ili ne ovaj dogovor i prihvate novu-staru državu Sjevernu Makedoniju. Naravno, i u susjedstvu (Sjeverne) Makedonije nije baš čista situacija i neki »naši krugovi« u stilu »neka susjedu crkne krava« navijaju da propadne grčko-makedonski dogovor. Vidite, cijenjeni čitatelji, kakve sve dileme postoje na našem starom kontinentu. Razmišljam: možda nama i Europi treba jedan novi Aleksandar (recimo, tipa makedonski) koji će ove (gordijevske) čvorove razriješiti jednim udarcem mača! Vjerujem da ćemo sljedećeg tjeda biti pametniji.