Arhiv tekstova
03.12.2004
Dani hrvatskog jezika i knjige
Ovogodišnja kulturna manifestacija pod nazivom »Dani Balinta Vujkova« održana je u Subotici u trajanju od dva dana, od 26. do 27. studenoga. Ova tradicionalna manifestacija nastoji očuvati i znanstveno proučavati sakupljačko, književničko i publicističko djelo Balinta Vujkova (Subotica, 1912.-1987.).
U dva dana programa održan je Znanstveni skup kao i bogat multimedijalni (izložbeni, filmski, glazbeni i folklorni) program.
BAJKA KAO CENTRALNI MOTIV SKUPA: Manifestacija je otvorena simbolički, polaganjem vijenca Organizacijskog odbora ove manifestacije na bistu Balinta Vujkova u OŠ »Ivan Milutinović« u Subotici, »na mjestu koje i jest naša projekcija u budućnost, zato što škole u kojima se izvodi nastava na hrvatskom jeziku jesu doista temeljna briga hrvatske zajednice u ovom trenutku«, rekla je Katarina Čeliković, organizatorica ove manifestacije.
Potom je u Plavoj vijećnici Gradske kuće u Subotici održan prvi dio znanstvenog skupa s temom »Bajka Balinta Vujkova i odnos prema narodnoj bajci«, na kome su izlagali novinar i voditelj skupa Zlatko Romić, Katarina Čeliković, Luka Štilinović i mr. Sanja Vulić iz Zagreba, kao i subotički književnici Vojislav Sekelj i Zvonko Sarić.
Počasni gost ove manifestacije bio je dr. Josip Baričević, predstavnik Interdisciplinarne Katehetske radne ekipe »Symbolon« iz Zagreba.
Rad Katarine Čeliković naslovljen »Bajka Balinta Vujkova u europskom kontekstu na primjeru bunjevačke bajke Ivica i Marica«, odnosno »Zlatna patka i Razlinkavi zec«, bavio se općim naznakama i prepoznavanjem europskoga modela u bajci kod tadašnjeg izoliranog salašarskog svijeta ovih prostora. Autorica je zaključila da »analiziravši tek nekoliko elemenata postupka u ovoj bajci razvidno je da će mali čitatelji moći izgraditi moralne kriterije, da je jezično bogatstvo ove bajke ogromno, elementi humora i začudnosti do krajnjih su granica pojednostavljeni i bliski svakom čitatelju. Dakle, korist je jezična, pedagoška, estetska i odgojna. Sve su ove funkcije prisutne i ovu bajku svrstavaju u europsku bajku najviših standarda«.
Vojislav Sekelj, književnik i bliski suradnik Balinta Vujkova, govorio je o dimenziji vremenskog u narodnoj pripovjetki na primjeru priče »Bogataševo maslo«.
Zvonko Sarić se kroz tekst naslovljen »Trebaju li nam bajke?«, iz ugla suvremenog filozofskog svjetonazora postmoderne osvrnuo na rad Vujkova. »U vremenu kada se postmodernizam ukazuje kao stanje bjesomučnog proizvođenja i potrošnje isprazne aktualnosti bajke su nam itekako potrebne. U bajkama čudo se prihvaća, a to prihvatanje izražava vjeru u budućnost, što je opet dragocjeno u vrijeme dominacije postmodernizma koji karakterizira i to, što je kultura bez projekta budućnosti«, konstatirao je Sarić.
VRIJEDNOST VUKOVLJEVOG SAKUPLJAČKOG RADA: Lingvistica iz Zagreba mr. Sanja Vulić je za ovaj skup priredila rad »Balint Vujkov i dijaspora«. U njemu ona kaže: »Kakav je odnos pripovjedača prema vlastitomu narodu u cjelini, pokazuje sakupljački rad Balinta Vujkova u brojnim etničkim otocima izoliranim u moru drugih naroda…, posebice registriranje njegova jezika kao glavnoga čimbenika nacionalne identifikacije.«
Ovom se prigodom Vulićeva, kroz knjigu »Cvjetovi mećave« (objavljenoj u Matici Hrvatske u Zagrebu 1971. godine), usredotočila na dijektološki jezikoslovni pristup Vujkovljevim istraživanjima u dijaspori, preciznije na panonski prostror hrvatske dijaspore koji u ovoj knjizi obuhvaća Gradišće u Austriji, zapadnu Slovačku oko Bratislave, zapadnu Mađarsku, hrvatska naselja uz Dunav južno od Budimpešte, pojedina mjesta u mađarskom djelu Podravine, Baranje i Bačke, te istočni dio Banata unutar granica države Rumunjske.
»Simbolika povijesne mećave u naslovu knjige, koja je raselila hrvatski narod, nije spriječila Balinta Vujkova da priče zabilježi izvorno tj. poštivajući autentične mjesne govore subetničkih hrvatskih zajednica, opredijelivši se pritom za formu kratkih proznih tekstova«. Ukazala je i na gubljenje pojedinih riječi iz naroda tijekom vremena, zbog naglih promjena načina života, te na osobenost narodnog stvaralačkog duha koji emotivno suživljava s junakom svoje priče… »Većina zabilježenih pripovjesti s vrlo arhaičnim osebujnim dijalektom su štokavske, što ne začuđuje jer su takvi mjesni govori bili Vujkovu najbliži. No, i ovakav izbor nedvojbeno pokazuje da je autor želio zajedno okupiti raznovrsne hrvatske mjesne govore i da je u potpunosti prevladao uske subetničke bunjevačke okvire.«
Vulićeva je istaknula i da o poimanju hrvatskog nacionalnog korpusa i hrvatskog jezika u cjelini ponajbolje svjedoči dodatni dijalekatni rječnik ove knjige koji je jedinstven prilog takve vrste, koji obuhvaća riječi iz različitih hrvatskih narječja, dijalekata i mjesnih govora, a posebice je vrijedan na onim mjestima gde je danas to stanovništvo asimilirano, a njihov govor izumro – na što je baveći se stručnom analizom nekih od primjera i ukazala.
PROBLEMI NJEGOVANJA BUNJEVAČKE IKAVICE: Subotički novinar Zlatko Romić je predstavio rad naslovljen »Odnos Balintovih pripovjedača spram Drugoga«, koji govori da je problem »Drugoga« oduvijek prisutan, a da je najuočljiviji na razini jezičnoga nerazumijevanja. »I baš ta riječ, nerazumijevanje, ključna je po mom skromnom sudu, u određivanju Drugoga, dakle drugačijega, različitoga, stranoga, nama ili meni nepoznatoga, a samim time i nepripadajućega, ne samo kada je u pitanju jezik nego i mnogi drugi oblici komunikacijskoga šuma iliti bjeline, a čiji se korijeni po naravi mogu nalaziti i u vjerskim, klasnim ili statusnim dubinama«, kazao je Romić, ističući kako je Balintova zaostavština dovoljno velika za svakovrsna istraživanja ove teme, napose u novom vremenu kada su nacionalna, vjerska, dječja, spolna, seksualna i ina prava predmet interesa najutjecajnijih svjetskih institucija. Zato je predložio da tema sljedećih »Dana Balinta Vujkova« bude baš ova ili njoj slična.
Poslije izloženih radova nastupila je rasprava u kojoj se ponajviše razmatrala suv-remena situacija bunjevačke ikavice i njezino mjesto u školstvu u odnosu na aktualnu društveno-političku situaciju. Mr. Josip Ivanović je gostima objasnio situaciju podvojenja etničkog tijela – da u ovoj regiji ima puno kategorija onih koji su neopredijeljeni i asimilirani, te na probleme njegovanja nestandardne ikavice i njezine standardizacije zbog mogućstva njene političke zlouporabe. Stručno gledište ove problematike dala je mr. Sanja Vulić ističući potrebu da se djeca uče i ikavici u školama – uvođenjem jednostavne dijalektologije u nastavu, kao što se sada u hrvatskim školama uvodi i kajkavsko narečje, a čakavsko planira na jugu, ali i napomenula da se bunjevačka ikavica nikako ne smije standardizirati.
Davorka Bastić, iz Knjižnice grada Zagreba, savjetovala je da se u školama uči standardni hrvatski jezik a da se osobena ikavica čuva u domovima i obiteljima, dok je Branka Hlevnjak istaknula: »Književnici, pjesnici su oni koji čuvaju dijalekt. Kreacija nosi to bogatstvo, a ne politika.«
MULTIMEDIJALNA VEČER: Istoga dana s početkom u 18 sati, u velikoj dvorani HKC »Bunjevačko kolo« održan je centralni dio ove manifestacije – multimedijalna večer prilikom koje su prvo otvorene izložba originalnih radova Ivana Viteza iz Zagreba i izložba knjiga Matice Hrvatske iz Zagreba.
Katarina Čeliković je u uvodnoj riječi pozdravila sve nazočne i prije službenog programa zahvalila onima koji su pomogli ovu manifestaciju – gradonačelniku Subotice Gézi Kucseri i konzulici Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici Mireli Lucić, te predstavila goste iz Zagreba – Davorku Bastić iz Knjižnice grada Zagreba, Ranku Javor iz Hrvatskog centra za dječju knjigu, Ivana Viteza, akademskog slikara, dr. Josipa Baričevića iz Symbolona, Branku Hlevnjak, likovnu kritičarku i Luku Štilinovića.
Priču o 130 godina od rođenja hrvatske spisateljice Ivane Brlić Mažuranić, takozvanu »Bajku o bajci«, ispričala je gošća Ranka Javor i pritom predstavila izložbu koja prikazuje vrh hrvatske umjetničke bajke – »Priče iz davnine«. Ova je izložba predstavljala Hrvatsku na poznatom Frankfurtskom Sajmu knjiga. Knjižnicama osnovnih škola u kojima se pohađa nastava na hrvatskom jeziku uručene su knjige koje su poklon Hrvatske čitaonice, dok je institucija Knjižnice grada Zagreba darovala knjige Dječjem odjelu Gradske knjižnjice u Subotici.
U glazbenom dijelu programa prvi se predstavio Tamburaški sastav Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva »Matija Gubec« iz Tavankuta. U daljnjem programu premijerno su izvedene dvije kompozicije za predstavu-mjuzikl, koja se priprema po priči Ivane Brlić Mažuranić »Kako je Potjeh tražio istinu«, a koje su djelo mladog skladatelja Nikole Jaramazovića. Također je nastupio i Folklorni odjel HKC »Bunjevačko kolo« pod ravnanjem Davora Dulića.
Izložbu Ivana Viteza službeno je otvorila likovna kritičarka Branka Hlevnjak: »Govoriti danas o ilustracijama Ivana Viteza znači govoriti o začudnom spoju mladosti i svježine, iskustva i trajanja. Crtež je osnova njegovih maštarija, ornamentika njegova prva pomoćnica, boja put ka optimizmu, a bjelina koju ostavlja uz crtež, mudrost autorova. Ove ilustracije su originalnost svjetskih razmjera, te je ljepota vidjeti ih ovako okupljene na jednom mjestu.«
U skladu s karakterom manifestacije i kao svojevrsna posveta pripovjedačima od kojih je Vujkov sakupljao priče, publici su se predstavili i pripovjedači narodnih bajki i pripovjedaka. Nastupili su Bela Francišković i Marija Jaramazović iz Subotice, koji su kazivali na bunjevačkoj, te Marija Šeremešić iz Sombora koja je kazivala na šokačkoj ikavici.
Dio večeri posvećen novijoj književnoj produkciji na hrvatskom jeziku nazvan je »Hrvatsko izdavaštvo – Od dana do dana«. Tijekom ovog djela manifestacije, predstavljeno je hrvatsko izdavaštvo i to u svoja četiri segmenta – znanstveno-umjetnička istraživanja, književnost, elektronska knjižnica (na web stranici HNV-a) i književnost za djecu. Film Rajka Ljubiča »Jeka mog ditinjstva« prikazan je na samoj završnici večeri.
SUVREMENA MEDIJSKA REALIZACIJA BAJKE: Sljedećeg manifestacijskog dana održan je drugi dio znanstvenog skupa ovoga puta s temom »Suvremena medijska realizacija bajke s naglaskom na slikovnicu (mjesto i uloga slikovnice u najranijoj dječjoj dobi)«. Na ovom skupu svoje radove su predstavili gosti Ranka Javor, Ivan Vitez i Branka Hlevnjak, kao i domaći znanstvenici – pedagozi Dujo Runje i Dijana Kopunović, lutkari Ljubica Suturović i Arsen Ćosić, kao i slikarica i pedagoginja Jasmina Jovančić Vidaković. Nazočni su bili i Branimir Lončar, predstavnik Veleposlanstva RH u Beogradu i Grgo Francišković ispred SO Subotica.
U uvodnom općem dijelu izlagala je Ranka Javor na temu »Slikovnica i ilustracija danas«. Ona je govorila o suvremenoj hrvatskoj slikovnici i aktualnim autorima koji stvaraju, kao i o samoj povijesti ilustriranja dječje knjige. Govorila je i o svjetskim i hrvatskim nagradama i bijenalima u ovoj oblasti stvaralaštva. Ona je zaključila da »zadnje utočište pravog slikarstva u eri suvremene umjetnosti jest ilustracija, a hrvatska ilustratorska scena bi s obzirom na njenu visoku kvalitetu mogla biti odličan izvozni artikal«.
Na njeno izlaganje nadovezao se Ivan Vitez radom naslovljenim »Suodnos slike i teksta u oblikovanju slikovnice i udžbenika od početka do danas«. Ovaj autor je iz svog ugla govorio o povijesti ilustracije – od prve poruke, ilustracije, piktograma, od antičkih vremena do prvih udžbenika kao što je prva hrvatska početnica iz 1929. godine. Izneo je i iskustva iz svojega značajnog višedesetljetnog rada u ovoj kreativnoj domeni.
Drugi dio znastvenog skupa bio je posvećen pedagoškom pogledu na značaj slikovnice u dječjoj dobi. Dujo Runje je govorio o dječjoj knjizi na predškolskom uzrastu, koji smatra za »najproduktivniji period u ljudskoj ontogenezi«. Na kraju je dodao kako je »Balint Vujkov spasao čast bajke u Bunjevaca, koju je s ikarskom žudnjom pisao.« Prvu slikovnicu po priči Balinta Vujkova »Ždribac zlatne grive« s CD-om predstavila je recezentica ovog izdanja, Dijana Kopunović.
BAJKA U ELEKTRONSKOM OBLIKU: Posljednji dio drugog dana znanstvenog skupa, konkretizirala su tri izlagatelja. Branka Hlevnjak, povjesničarka umjetnosti je izlagala na temu »Bajka i elektronski medij«. Ovo iscrpno i demonstrativno predavanje rukovodilo se idejom da se ukaže na to što su prednosti, a što mane ovakvog formata. U tu svrhu poslužila se elektronskim izdanjem »Priča iz davnine«, koje je brojno nagrađivani hrvatski uradak u zemlji i svijetu.
Poslije prezentacije, lutkarica HKC »Bunjevačko kolo« Ljubica Suturović predstavila je rad sebe i svojih kolega na postavci predstave na dijalektalnoj ikavici hrvatskog jezika »Ždribac zlatne grive«, koja je prije godinu i pol igrana na sceni Dječjeg kazališta u Subotici, kao i suradnju nje i kolege Arsena Ćosića na izradi lutaka za kazališne kuće u Hrvatskoj.
Završno izlaganje pripalo je Jasmini Vidaković Jovančić, koja je opisala svoja iskustva u radu sa djecom kao, kako sama kaže, »majka i likovni stvaralac«. Govoreći o prisutnosti televizije u životu najmlađih, kao i o slaboj praksi čitanja knjiga, istaknula je nekoliko pedagoških naznaka nužnih za pravilno oblikovanje osjećaja za lijepo kod djece: »Pri likovnim rješenjima sadržaja s kojima djeca dolaze u kontakt, nužno je praćenje zahtjeva suvremenog
