Arhiv tekstova

U sjedištu Matice hrvatske u Zagrebu prošli je četvrtak, 25. studenoga održana promocija knjige dr. Ante Sekulića »Izabrane pjesme«. Ona podrazumijeva sabrana djela iz raznih zbirki ranije objavljenih lirskih pjesničkih djela ovoga autora. Nakladnik knjige je katolički Institut za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović iz Subotice, na čelu sa vlč. dr. Andrijom Kopilovićem.

Ante Sekulić rođeni je Tavankućanin, odrastao u Žedniku. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. Danas je svestrana ličnost, pjesnik, lingvist, esejist, povjesničar književnosti i etnolog. Član je Društva hrvatskih književnika, Papinske Marijanske akademije, Hrvatskog filološkog društva i drugih znanstvenih udruga u zemlji i inozemstvu. Objavio je 46 knjiga, počevši od 1941. kada je objelodanjena njegova prva zbirka pjesama »Sin nizine«, pa sve do danas.

NEUNIŠTIVA ENERGIJA: Jedno od njegovih najglasovitijih djela »Bački Hrvati« istodobno je i kritička analiza svega poznatog o bačkim Hrvatima. »To je djelo više od znanstvenog ili povijesnog rada i više od enciklopedije bačkih Hrvata. Ono je dokaz o neuništivoj energiji jedne male skupine hrvatskog naroda koja je na surovim panonskim prostranstvima ostala čvrsto ukopana u temelju koji je natapala u znoju i krvi«, komentirao je jedan od suorganizatora promocije Naco Zelić.

ZNAČAJ SALAŠA: Na skupu je u ime nakladnika i kao prijatelj i poznavatelj života i rada Ante Sekulića, govorio vlč. dr. Andrija Kopilović. »Tko zna što to znači Tavankut i Žednik za hrvatski živalj, a što znači salaš za mentalitet, shvatit će zapravo prvi ključ lirskoga naboja čovjekove duše koja je po naravi zato široka, jer je sigurno široka Bačka ravnica i zato tako intimna i duboka, jer je salaš svetinja, bastion i čuvar domaćega ognjišta do te mjere da je u komunizmu planskim rušenjem salaša i građenjem urbanih naselja skoro ubijena iskonska duša Hrvata Bunjevaca. Ante Sekulić je pošao na životni put prije te tragedije i zato je u njemu tako živo ostala svetinja salaša, obitelji i Bačke«. Dr. Kopilović je ovom prigodom najavio i jedno od najvećih djela koje je u pripremi, a koje svoje izdanje očekuje u siječnju. Radi se o Rječniku podunavskih Hrvata, zasigurno kapitalnom djelu od presudne važnosti za daljnji tijek povijesti i kulture podunavskih Hrvata.

PATNJA, SAMOĆA I RIJETKI TRENUCI SREĆE: Kada govorimo o Anti Sekuliću bitno je spomenuti i zlo koje je doživio u ranom životnome dobu. Dva puta je robijao zbog svojih vjerskih svjetonazora i tekstova. Kao dijete je izgubio majku, te okusio samački život. Za sva ta iskustva koja je podnio, njega veže suosjećanje s malenim čovjekom. Zato njegova poezija govori o patnji, samoći, rijetkim trenucima sreće i o čovjeku i njegovom mjestu u svijetu. U svojim djelima je ponudio odgovore na temeljna životna pitanja koja se tiču čovjeka u svakom vremenu, pruživši hrvatskoj književnosti niz dobrih pjesama, a bačkim Hrvatima pisane povijesne i kulturne temelje.

BAŠTINA BAČKIH HRVATA: Govoreći o odnosu matične zemlje prema književnosti bačkih Hrvata, Božidar Petrač je naglasio: »Ako je riječ o književnosti Hrvata u Bačkoj može se reći da se ona u matičnoj književnosti ne vrednuje i ne predstavlja onako kako to njezini pisci, pjesnici zaslužuju. Stoji činjenica da se nastoji zaobići cjelovitost hrvatske književnosti, da se povijest piše prema načelu teritorijalne pripadnosti i stoji činjenica da se u našim antologijama zaobilazi stanoviti niz hrvatskih književnika koji su stjecajem različitih okolnosti prisiljeni živjeti izvan svoje zemlje«. 

Radovi Ante Sekulića na teme vezane uz bačke Hrvate dragocjeni su i nezaobilazni kameni temeljci za buduće generacije. On je bio i sigurno će još dugo ostati onaj koji je na znanstvenom području najdalje prenio i predao baštinu bačkih Hrvata.