Arhiv tekstova
Uzletjeli na krilima mladosti
Ponos, ali i ljuta rana na srcu apatinskih ljubitelja nogometa, OFK Mladost Apa u vrlo kratkom roku spustio se s najviših pozicija u svojoj povijesti na najniže grane. Prije nekoliko godina, odlukom kompetentnih tijela Nogometnog saveza Srbije, tadašnji NK Mladost rasformiran je zbog financijskih dubioza. Skupina apatinskih nogometnih entuzijasta nije se predavala, formiran je novi klub pod gorenavedenim imenom. Startalo se od betona, a za svega tri godine Apatinci su preskočili tri ranga natjecanja i danas su stabilan član Vojvođanske lige Sjever. U prošlogodišnjem prvenstvu su u posljednjim kolima izborili opstanak, a jesenski dio ovogodišnjeg završili su na diobi 5. i 6. mjesta. I publika se vratila na stadion. Gotovo prazne tribine definitivno su prošlost na stadionu. Apatinci opet dolaze u velikom broju bodriti svoje ljubimce, a u pravilu, nakon boljih rezultata, veći je i broj gledatelja.
Pravi čovjek na pravom mjestu
Jedna od živih legendi apatinskog nogometa Slobodan Bačić nakon prestanka karijere aktivnog sportaša uplovio je u trenerske vode, a od listopada 2016. godine na dužnosti je generalnog tajnika Sportskog saveza općine Apatin. Bačić je u nogometnom smislu odrastao u Apatinu, u tadašnjem NK Mladost. U zrelijim igračkim godinama nastupao je i za druge klubove i u svakom je ostavio neizbrisive tragove. Njegove igračke godine vezane su za vrijeme kad je ovaj klub postizao najveće uspjehe u povijesti.
»Zahvaljujući nogometu doživio sam puno lijepoga. Puno sam proputovao, upoznao puno dobrih ljudi. Mladost je ostala dio mojega srca i uvijek će to i biti. Žao mi je jedino zbog krize u koju je zagazila, ali tko zna, možda je i bilo potrebno da iznova pođe od ništice i da opet pripada Apatincima. Jedan sam od onih koji nisu htjeli dopustiti da se ovaj klub bogate tradicije izgubi s nogometne mape, niti tavori u najnižim ligama. Primio sam se nezahvalne uloge trenera seniorske ekipe tri kola prije kraja prošlog prvenstva u situaciji kad je ispadanje Mladosti iz Vojvođanske lige Sjever bilo posve izvjesno. Nisam se plašio izazova, mada su mnogi rekli da je to za trenera samoubilački potez. Da to nisam uradio, a da je došlo do daljeg ruiniranja kluba, uvijek bi me progonilo pitanje jesam li mogao i trebao nešto uraditi. U hodu smo se prestrojili, promijenili smo sustav i intenzitet treninga, uveli veću stegu u igri i to je dalo skoro trenutačne rezultate. Valjda je i moj dolazak izazvao neki pozitivni šok kod tadašnjih prvotimaca, pa smo u posljednjim kolima potukli izravne rivale i izborili opstanak. Moji suradnici u organizacijskm strukturama kluba odlično su odrađivali svoj dio posla. Financijski problemi su riješeni. Uspostavljena je odlična suradnja s lokalnom upravom, a riješeni su i svi nesporazumi iz prošlosti s našim generalnim sponzorom, Apatinskom pivovarom. Sa zadovoljstvom mogu konstratirati da smo u toj kompaniji ponovno dobili vrlo kvalitetnog sponzora«, kaže Bačić.
Stvaranje ekipe za dulje razdoblje
Start Apatinaca u jesenskom dijelu prvenstva 2018./19. bio je bolji od očekivanja, čak i najoptimističnijih. Nizale su se pobjede, OFK Mladost Apa bila je stalno pri vrhu ljestvice.
»Uspio sam sa svojim suradnicima stabilizirati ekipu, a u narednom razdoblju prioritetna zadaća bit će nam vraćanje igrača, jer znam da im je svima Apatin u srcu, a otišli su zbog nekontroliranog dovođenja igrača iz drugih sredina. Isto tako, već smo prvotimcima priključili nekoliko najperspektivnijih šesnaestogodišnjaka poniklih u našoj nogometnoj školi. Na taj način stvaramo novu ekipu, ne za trenutačnu uporabu nego za dulje razdoblje. U kvalitetnoj ligi Vojvodine za sada nam se natječu pioniri i kadeti, a prijavili smo i omladince. U nogometnoj školi s djecom rade mladi, kvalificirani stručnjaci, s kojima sam u stalnom kontaktu. Ovim radom oni izgrađuju i sebe kao trenere-pedagoge. Cilj nam nije samo učenje te djece nogometu nego i primjena svih pedagoških metoda, kako bismo u suradnji s roditeljima i nastavnicima od te djece stvorili ne samo dobre nogometaše nego prije svega dobre ljude. Kroz natjecanje za bodove igrači omladinskog pogona će stjecati neophodno iskustvo i lakše se prilagoditi zahtjevima igranja u seniorskoj momčadi. Izuzetno me raduje plejada mladih igrača poniklih u klubu, čije vrijeme tek dolazi. Devetoricu smo uključili u rad prve ekipe, što se pokazalo jako dobrim potezom. Nekoliko ih je već standardnih, a još nekoliko očekujem da će to postati tijekom proljetnog dijela prvenstva. Uostalom, zajednička želja svih nas kojima je klub u srcu jeste da u njemu igraju poglavito nogometaši ponikli u našoj općini«, kaže Bačić.
Iz igračkih dana bio je poznat kao izuzetno korektan nogometaš, a i danas kao trener svoje pulene uči fer i sportskom poštenju. Najočitiji primjer zbio se jesenas u Karavukovu, gdje je Apatincima bila neophodna pobjeda. Polovicom drugog poluvremena, pri rezultatu 1:1, jedan protivnički igrač je stao u rupu, iskrenuo nogu i pao. Loptu je uzeo špic Mladosti i krenuo sam prema protivničkom vrataru. Bačić mu je, na iznenađenje svih, doviknuo da izbaci loptu u aut i prvi utrčao na travnjak pomoći ozlijeđenom nogometašu.
»To je za mene posve normalno. Nismo mi gladijatori, na travnjaku u svako doba moramo fer i korektnim ponašanjem ispoštovati svakog protivnika, pa onda možemo očekivati i da protivnici poštuju nas. To je moj moto u nogometu i tome ću uvijek učiti dečke koje budem trenirao. Rezultati nikada ne mogu biti opravdanje za bilo kakve bezobrazluke«, kaže Bačić.
Nastavak obiteljskog naslijeđa
Loza nogometaša iz apatinske obitelji Bačić neće se prekinuti na Slobodanu. Klupsku nogometnu školu prošli su i sinovi, a šesnaestogodišnji Jovan je već zabilježio nekoliko nastupa za prvu ekipu i pokazao svoj raskošni talent. Oca Slobodana, trenera, ovo svakako raduje, ali i plaši.
»Prije svega, nogomet je moj život. Kako mi se čini, u obitelji imam i dostojnog nasljednika. Stariji sin Jovan sve slobodno vrijeme provodi na travnjaku, posve je posvećen nogometu, a sada kreće mojim stopama. U obitelji sam mu otac, u klubu trener, možda prema njemu i energičniji nego prema ostalim nogometašima. Na njega u smislu budućnosti nisam izravno utjecao, životna odluka o profesionalnom igranju nogometa isključivo je njegova. Jedino mu stalno govorim da kruh nogometaša nije lako zaraditi. Ipak je drugačiji osjećaj, ali i obveze, kad se na travnjaku amaterski zabavljaš nego kad igraš za plaću. On za sada sve moje zahtjeve na travnjaku stopostotno ispunjava i mislim da je s još nekolicinom igrača iz svojih generacija dio svijetle budućnosti apatinskog nogometa. A sigurno je da će u daljem razvoju imati moju najveću podršku«, završava priču Bačić.
Ivan Andrašić
