Arhiv tekstova
Zanimljiva geografija
Dok još nisu postojala čuda suvremene tehnike i tehnologije, kao što su kompjutorske igrice i pametni telefoni s bezbroj aplikacija i mogućnosti za zanimaciju, zabavu i razbibrigu, među mlađima je bila vrlo rasprostranjena igra zvana »zanimljiva geografija«. U čemu se ona sastojala? Na bijeloj hartiji, većinom izvađene, bolje reći iscijepane iz neke školske sveske, najčešće grafitnom, a rjeđe kemijskom olovkom (razlog: greška u pisanju lako se brisala gumicom, op. a.), nacrtana je jedna mreža s nekoliko rubrika. Zatim se odredio prvi među igračima koji će naglas postaviti zadatak koji se sastojao u tome da je licitator uz riječi »na slovo, na slovo...« imenovao početno slovo kojim su se u posebne i odvojene rubrike trebala upisati imena jedne države, grada, rijeke, planine, ponekad i biljke ili životinje. Broj rubrika ovisio je o broju pojmova koje je trebalo upisati, a određivani su dogovorom i suglasnošću svih igrača. Danas bismo rekli – konsenzusom. Za svaki točan odgovor, ako je bio unikatan, dobijala su se dva boda, a ako je i netko od drugih sudionika imao isti, dobijao se jedan bod. Pobjednik je bio sudionik s najviše sakupljenih bodova. Bila je to interesantna i iznad svega poučna igra. Tako se znanje iz geografije, ali i pravopisa, kroz igru provjeravalo i proširivalo na spontan, nenametljiv način.
Danas su druga vremena, informacijska tehnologija vlada svijetom, te je i ova igra već pomalo zaboravljena. Ali zato i dalje u svakodnevnom životu imamo primjere zaista zanimljive geografije. O čemu se radi? Evo nekoliko očiglednih i opipljivih dokaza.
Volim rješavati križaljke. Ne jednom naišao sam na nova geografska saznanja. Ne radi se o novim imenima gradova i mjesta ili država (države nastaju i nestaju, tome nas uči historija), već o njihovoj »prelokaciji«. Primjer prvi: traži se gradić u Banatu (tri slova) – nema ga ni na karti ni u stvarnosti u Banatu, nemojte se mučiti – radi se o Adi. Koliko je meni poznato, a i uvjerio sam se ne jednom, Ada nije u Banatu nego u Bačkoj. Ja još uvijek vjerujem da se prostor imeđu Dunava i Tise naziva Bačkom, a pošto je Ada na desnoj obali Tise – rijeke koja razdvaja Bačku i Banat – sve ukazuje na to da je Ada s bačke strane. Primjer drugi: grad u Banatu (pet slova, prvo je S) – razmišljam: Sanad jeste u Banatu, ima pet slova, počinje na S, ali ne može se reći da je grad. Kad ono ispade Senta! Pa i ona je na desnoj obali Tise, prema tome...
Ovo su primjeri iz prijestolničkih novina. Što ih briga za malu nedosljednost, mož’ mislit’, vrlo važno, i jedno i drugo mjesto su pored Tise, pa je li to Bačka ili Banat, oba su na B... Prije će biti, kao i uvijek, da je tu politika umiješala prste. Naime, administrativno, oba navedena mjesta iz Bačke spadaju u Sjevernobanatski okrug. Zbog čega? Pa iz političkih razloga. Kada bi pripadali Sjevernobačkom okrugu, gdje im je i mjesto, u njemu bi manjina ispala većina. Zbog toga se, politički, Senta, Ada, Kanjiža, Horgoš, Male Pijace, Orom, Mali Pesak i da ne nabrajam dalje, nalaze u sjevernom dijelu Banata, odnosno Sjevernobanatskom okrugu, koji počinje kod tzv. Buki mosta na izlazu iz Bačkih Vinograda.
Sigurno pratite vremensku prognozu na televizijama s nacionalnom frekvencijom. I tu ima nove zanimljive geografije. Jeste li zamijetili da se u posljednje vrijeme prilikom priopćavanja meteoroloških prognoza sve češće čuje odrednica »severna Srbija«, umjesto Vojvodina? Ako je (već) pojam Vojvodina na putu da postane verbalni delikt, onda bi pravilnije bilo reći »sever Srbije«, a ne »severna Srbija.« Nije sporno da se nalazimo na sjeveru zemlje. Da ne griješim dušu, odrednica »sever Srbije« se još uvijek više koristi, ali Vojvodina sve rjeđe.
A sada, malo i iz »našeg dvorišta«. Jedan novosadski list na svojoj stranici internet prezentacije piše o turističkoj ponudi akva parka Petroland u Bačkom Petrovcu i doslovno kaže da se taj rekreacijski centar nalazi u ataru Bačke Palanke! Koliko su nas nekada učili iz geografije, atar je seosko ili općinsko područje, a Bački Pertovac jeste zasebno mjesto i općina, prema tome, Petroland je u njegovom, a ne u ataru Bačke Palanke.
Da ova nova geografija bude još interesantnija, na nju nije imun ni sportski tisak. Polazeći od činjenice načina razmišljanja prijestolničkih sportskih novinara i izvještača da su nogometni klubovi s domicilom izvan Beograda neinteresantni, mali i nezanimljivi za ljubitelje najvažnije sporedne stvari na svijetu, već kao po nekom nepisanom pravilu često ne razlikuju Bačku Palanku i Bačku Topolu. Po njima, tu je odrednica Bačka – i točka. Dovoljno.
Na kraju ove zanimljive geografije želim vam uspješnu i berićetnu novu godinu, bez obzira s koje strane Tise bili, u kom okrugu živjeli bilo kao Severnosrbijanci ili Vojvođani ili kojem ataru i mjestu s prefiksom Bačka/Bački/Bačko pripadali.
Atila Dunđerski
