Arhiv tekstova

Stalna borba za budućnost

Stadion NK Dinama u Sonti prekrio je snijeg. Poslije teške jesenske polusezone nogometaši su na zasluženom odmoru, a upravne strukture kuju planove za nastavak prvenstva. Klub, osnovan 1928. godine, već nekoliko sezona nastupa u najnižem rangu natjecanja, Međuopćinskoj nogometnoj ligi Sombor – Apatin – Kula – Odžaci 2. razred, iako mu po kvaliteti igrača tu nije mjesto. 

Kriza igračkog kadra

I čelnicima kluba i navijačima jasno je da je, bez obzira na kvalitetu, brojnost nogometaša ono što ne obećava ružičaste perspektive. 
»Igrački fond natjecateljske ekipe vrlo je skučen, nekoliko posljednjih utakmica u jesenskoj polusezoni odigrali smo sa svega jedanaestoricom. Istina, mladići stasali u našoj nogometnoj školi već sa 16 godina i specijalnim liječničkim pregledom dolaze u natjecateljsku ekipu, ali, s druge strane, veliki je odljev nogometaša u najproduktivnijim godinama. Zbog brojnih odlazaka, bilo u urbane sredine, bilo u inozemstvo, u oba slučaja trbuhom za kruhom, ekipa se konstantno osipa. Tako je i sada, iz momčadi koja je odigrala pretposljednje jesensko kolo u međuvremenu su otišla dvojica. Iskusni Rajan Mihaljev iselio se u Njemačku, a vrlo perspektivni dvadesetogodišnjak Filip Kovač, na kojem smo namjeravali graditi igru u proljetnoj polusezoni, dobio je uposlenje u Novom Sadu i profesionalne obveze mu ne dopuštaju da nedjeljom poslijepodne odigra utakmicu. Svima koji su otišli ne možemo ništa zamjeriti, hvala im što su srce i dušu davali za naš Dinamo bez ikakve materijalne nadoknade. Veliki nam je problem i što je u Sonti gospodarstvo odavno rastureno, pa jednostavno nemamo značajnijih sponzora, koji bi nam omogućili dovođenje nekoliko nogometaša sa strane. Istina, to rješenje smo i svjesno izbjegavali, ne želeći dolaziti u situaciju da zbog igrača dovedenih sa strane momci iz mjesta jednim dijelom odustaju od nogometa. No, sada smo u situaciji da mijenjamo razmišljanja, jer sumnjam da ćemo proljetnu polusezonu uspjeti izvući s domaćim snagama«, kaže sportski direktor Goran Brkin. 

Rad nove uprave 

Upravni odbor kluba, formiran prije godinu dana, uradio je puno. Prije svega, uspostavljeni su dobri odnosi s tijelima lokalne uprave, što je rezultiralo njihovim pojačanim angažmanom u rješavanju nagomilanih problema. 
»Za ovo kratko vrijeme uspjeli smo renovirati dio klupskih prostorija, među njima i svlačione i prostoriju s tuševima za nogometaše i službeno osoblje. To nam je bio prioritet, jer ti momci igraju bez ikakve materijalne nadoknade, pa se osjećamo dužni pružiti im bar osnovne uvjete. Isto tako, uspjeli smo od pojedinih sponzora među simpatizerima kluba osigurati i večeru i poneko piće za igrače, uz druženje poslije svake utakmice odigrane u Sonti. Najviše sredstava iziskivalo je renoviranje stana namijenjenog klupskom domaru. Taj problem je riješen zahvaljujući Savjetu MZ Sonta i danas je domar stalno prisutan na stadionu. Njegovo prisustvo riješilo nam je jedan veliki problem, na kojega smo do sada potrošili poprilična sredstva. Naime, u nekoliko navrata su nam, kako to policija kaže NN osobe isjekle glavni elektro vod i dio instalacije. To smo redovito prijavljivali policiji, no, lopovi nisu uhvaćeni. Osiguranje takve štete ne pokriva, pa nam je jednostavno preostajalo da sve saniramo iz sredstava koja bi nam itekako dobro došla za druge, najčešće puno bitnije namjene. Uspjeli smo riješiti i pitanje trenera seniorske ekipe, međutim i angažirani stručnjak s potrebnom licencom polovicom polusezone je otišao na rad u inozemstvo. Zamjenu za njega još nismo pronašli. Nadam se da ćemo i problem trenera i problem nedostajućih igrača riješiti do početka priprema za proljetnu polusezonu. Radom uprave sam zadovoljan. Svi smo uposleni, međutim, kad je netko zbog posla spriječen u obavljanju svojih zaduženja, u pomoć uskače drugi, tako da sve probleme rješavamo u hodu«, kaže predsjednik kluba Dragan Radojević. 

Riješeni svi administrativni problemi

Jedan od onih koji su i u vrijeme najtežih problema ostali u klubu je čovjek koji se nikada ne predaje, alfa i omega Dinamove administracije, tajnik Adam Domić. 
»Zbog nogometa moramo raditi i tako doprinijeti opstanku Dinama, jer, za razliku od klubova u okolici, nemamo legiju stranaca, koje bismo morali plaćati. Svi nogometaši su iz našega mjesta, produkt su naše nogometne škole i svima im je Dinamo u srcu. U aktualnoj upravi manje je prazne priče, a više akcije i konkretnoga rada. Svi vitalni resori pokriveni su nam kompetentnim ljudima. Sportski savez Općine Apatin pokriva nam samo troškove natjecanja seniorske ekipe, što ni izdaleka nije dostatno za opstanak kluba. Napominjem da smo jedini sonćanski klub koji ne radi u sportskoj dvorani, pa imamo troškove održavanja objekta, plaćamo struju, vodu, pripremu terena za utakmice i još niz sitnica koje ne opterećuju klubove koji rade u dvorani. Nekako se snalazimo, a idealno bi bilo ukoliko bismo uspjeli privući kojega sponzora i tako osigurati koliko-toliko pristojne uvjete za rad. Sada nam dio Sonćana spočitava ulazak politike u klub. No, demantirao bih taj dio sumještana – niti je bilo, niti danas ima izravnog političkog angažmana klupskih struktura. A prisustvo političara u sportskim klubovima svih razina danas je naša stvarnost. I ne samo danas. Ukoliko želimo opstati, apsolutno je neophodna suradnja s tijelima lokalne vlasti. Zahvaljujući toj suradnji riješili smo neke vitalne probleme. Svi mi možemo glumiti čistunce, politički neopredijeljene, ali ukoliko nemaš utabanu stazu do centara u kojima se odlučuje o raspodjeli proračunskog kolača, zatvorena su ti vrata podrške na svim razinama«, kaže Domić. 
U vrijeme dok se svi u klubu odmaraju, administrativci rade punom parom. 
»Amaterima je jako teško raditi u ovom sustavu. Administrativne obveze nas malih klubova iste su kao i Zvezdine i Partizanove, razlika je samo u brojkama kojima baratamo. Sada je pred nama preregistracija igrača, popunjavanje i predaja raznih obrazaca, pravljenje izvješća o radu, planova za iduću godinu, održavanje godišnje skupštine i što već ne. Za velike klubove sve to obavljaju profesionalni administrativni aparati, a kod malih jedan, ili u najboljem slučaju dvojica ljudi, potpunih amatera. No, sustati neću. Netko voli kulturu, netko pecanje, netko lov, meni je oduvijek u srcu sport i moj Dinamo«, zaključuje priču Domić.
Ivan Andrašić