Arhiv tekstova

Mikulaš show

Kada sam bio klinac poslije Drugog velikog rata, prosinac je uvijek je bio pun darova. U našoj zemlji, kao i u još nekim zemljama, religija je službeno bila potisnuta, ali ostali su ljudi koji su se držali određenih religijskih običaja, smatrajući ih i narodnim običajima, mada sami manifestno nisu bili religiozni. Tako je početkom prosinca prvi stigao Mikulaš, koji je dobroj djeci donosio darove, a njegov pratilac krampus nevaljaloj je mladeži darovao »virgač«, tj. snop šibe da bi time dobili zaslužene pedagoške batine. Tada sam odlazio kod bake, ja sam bio »dobro« dijete; zato sam dobio jednu naranču i par komada tvrdih gurabli s komadima oraha. Zatim je stizao Jezuška, s darovima ispod ukrašenog bora. Za doček Jezuške, odnosno Božića, odlazili smo kod didinih, gdje smo jeli grah, a djed je pjevajući prigodnu pjesmicu o anđelima i pastirima s par kapi vina ugasio goreću svijeću, a ostatak od pola čaše vina je popio. 
Na koncu godine konačno je na sanjkama koje je tada vukao samo jedan »irvas«, stigao i Djed mraz. Na dan dočeka Nove godine roditelji su me poslali u kuhinju, gdje sam trebao čekati znak zvona kada sam mogao ući u veliku sobu, gdje sam ispod bora nalazio razne darove. Poslije večere svjetlo je ugašeno i roditelji su zapalili prskalice na boru; sjećam se: jako mi je bilo lijepo svjetlucanje prskalica. U to vrijeme sam doista bio klinac, tek sam bio krenuo u školu. U to vrijeme je često bilo i velikog snijega, a s mojim drugovima pravili smo »jezuške« u snijegu, tako da smo se raširenih ruku bacili na leđa, ostavljaljući snježni trag nalik na razapetog Isusa. No, sve je to davno bilo. U međuvremenu sam saznao da nema ni Mikulaša, ni Jezuške; darove sam dobijao od svojih roditelja. Nestao je i krampus, danas se djeca ne smiju šibati. Tako smo stigli do suvremenih trgovačkih lanaca u kojima je cijeli prosinac zapravo jedan »Mikulašev dan«.

Mikulaš i sport

Trgovci i biznismeni također su uočili niz raznih poganskih i religijskih svetkovina, cijeli mjesec su pretvorili u jedan beskrajni šoping od prvog do posljednjeg dana mjeseca, pa i duže. Prvo su se pojavili adventski sajmovi i vašari, a u robnim kućama popusti, veliki popusti i rasprodaje. Maskota ovih vašara je postao neki hibrid, stvoren od Mikulaša i Djeda Mraza. Vidio sam jednu karikaturu u kojoj irvas koji vuče sanjke ukazuje na ovu pomalo šizofrenu situaciju i kaže: ti se čas predstavljaš kao Mikulaš, a čas kao Djed Mraz. No, sve je to nevažno. Bitno je da se novac troši u većem opsegu nego u ostalim mjesecima godine. Ovaj »hibridni Mikulaš« uvukao se i u sport. U cijelom kršćanskom svijetu održavaju se »utrke Mikulaša«, što zapravo nije nikakva utrka nego odvažni ljudi, odjeveni u »uniformu Mikulaša«, pretrčavaju, prošetaju određenim glavnim prometnicama. U Mikulaš utrkama ostvarena je potpuna ravnopravnost spolova. Nedavno je u susjednoj Bačkoj Topoli održan međunarodni »Mikulaš turnir u malom fudbalu«. A u susjednoj Mađarskoj u Budumpešti već godinama od početka mjeseca postoji »Mikulaš tvornica«, jedan veliki šator u koje darodavci mogu donijeti razne poklone: slatkiše, igračke, odjeću koja se na dan Božića organizirano poklanja najugroženijima. Dobro je biti dobar i darežljiv, poruka je ove i sličnih manifestacija u svijetu. 

Mikulaš i Subotica – Palić

Sredinom mjeseca, zapravo 15. prosinca, i političari su (se) igrali Mikulaša: u našem gradu i njenoj okolini su podijelili »državne darove«. Toga dana na Muškom štrandu na Paliću položen je temeljni kamen: wellness spa centra i aqua parka. Prije početka kratke svečanosti nekoliko buldožera i bagera za potrebe TV izvješaja radili su: zaravnali su teren, dizali zemlju u vis stvarajući tako obavezan dekor jednog novog velikog i važnog gradilišta. Ravnatelj je kamerama i političarima pokazao maketu budućeg kompleksa. (U srednjem vijeku graditelji su vladarima također pokazivali makete, jer su praktična sredstva za neuke.) Zatim na maloj improviziranoj bini, ukrašenoj kompjutorskim grafikama budućeg kompleksa, na koju su jedva stali pozvani zvaničnici: potpredsjednik Vlade i ministar trgovine, turizma i telekomunikacija, predsjednik Pokrajinske vlade, gradonačelnik Subotice i predsjednik pokrajinskog parlamenta. Prva trojica su (valjda i zbog nevremena) održali kratke, trominutne govore, vjerojatno zbog žurbe; predsjednik Skupštine Vojvodine nije govorio, ni par pozdravnih riječi na svom materinjem jeziku, kao što je to prije bilo uobičajeno u višejezičnom gradu. Potom su zvaničnici u jedan simbolični temelj, 60 x 60 cm i visine 15 cm, bacili po koju lopatu betona, ali time poklonima još nije bio kraj. U ponedjeljak, ministrica građevinarstva, prometa i infrastrukture, u ulozi »Mikulaške«, donijela nam je još jedan važan poklon – uoči dana pravoslavnog svetog Nikole otvorila je još jednu dionicu obilaznice »Y kraka« koja će biti završena do konca iduće godine. Skoro zaboravih priopćiti: aqua park i ostalo bit će završeni u ljeto 2020. godine ili možda malo kasnije. Jer, »nitko nije tako siromašan da ne može obećavati«.