Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Mijenjaj stanicu, ne odluku!

I pored toga što je definirana kao službeno pismo, ćirilica danas u Srbiji dijeli sudbinu javanskog nosoroga, kalifornijske pliskavice ili amurskog leoparda – prijeti joj izumiranje! Takav, ako ne još i gori, dojam može steći čak i slučajni slušatelj jednog lokalnog radija nakon reklame nepoznatog autora, koja se vrti zajedno s ostalima u ovo predblagdansko vrijeme. Ime radija namjerno nećemo spominjati kako mu i sami ne bismo davali besplatnu reklamu, ali dovoljno je reći da je riječ o »mediju« s »uređivačkom politikom« baziranom na postavljanju cjelodnevne muzičke play liste, koju svakog sata prekidaju ultrakratke agencijske vijesti iz zemlje i svijeta i koji je zbog toga dozvolu za emitiranje bez problema pronašao na 88,... megaherca.
E, na tom »gradskom« radiju – koji gradske teme izbjegava u najširem luku – ovih se dana, »posle Kikija« i ostalih »samo hitova«, može začuti uznemirujući apel: »spasimo ćirilicu« uz sugestivni zaključak slušatelju da, ako već i piše nekim drugim pismom (klinastim ili glagoljicom, recimo), »promijeni odluku« i prijeđe na pisanje pismom starostavnim i staroslavnim kojim se služila čak i većina nepismenog stanovništva u XII. vijeku, uključujući tu i (nepismene) vladare. Nisu anonimnom autoru reklame pomogle ni akcije Zavetnika da se sačuva ćirilica u Kragujevcu, uzaludna je bila ista akcija članova novinarske sekcije u jednoj osnovnoj školi u Lučanima, radionica s istim nazivom koju je povodom Međunarodnog dana pismenosti u Trebinju organizirao aktiv žena SNSD-a ostala je bez rezultata, a kome se to uopće na Pinku ljetos obraćao ministar kulture i informiranja Vladan Vukosavljević reklamirajući set pogodnosti koji se korisnicima ćirilice besplatno nudi u paketu nazvanom »Izmene Zakona o jeziku i pismu«?
Ili je cilj ove reklame usmjeren baš na Suboticu, kao grad za kog se sumnja da je i pored svega navedenog ostao imun na mitove i dosljedan u tome da većina njegovih pismenih stanovnika »ne promijeni odluku« i svoju privatnu korespondenciju (uključujući tu i potpis) i dalje onečišćuje latinicom, kao pismom bez pravog nacionalnog pedigrea?
Ne može se, naravno, od EPP službe ovog radija očekivati da se bave dubinskim porukama reklame i postave sofisticirano pitanje o suštini njezinog sadržaja. Neee! Pa, čovjek dođe u ured, kaže sadržaj reklame, plati ju, netko ju u studiju pročita i riješena stvar. Može sljedeći. Pa još ako se sadržaj takve reklame – bila ona agresivna i primitivna, nebitno – u dlaku poklapa s državno proklamiranom akcijom koja je provedena u formu zakona... e da vidim majčinog čistunca koji će u njoj naći nešto neprilično.
A što, recimo, da se sadržaj reklame promijeni i da se sugestivna poruka na skali osjetljivosti pomjeri za nijansu više i da se »promjena odluke« odnosi na nacionalnost, vjeroispovijest (uključujući tu i ateiste), seksualno opredjeljenje, izbor hobija ili neku drugu stvar koja zadire duboko u sferu privatnog prava na izbor? Bi li i onda u »redakciji« neimenovanog radija vladao drijemež dok s play liste idu jezično bedaste reklame poljoprivrednicima na kojoj adresi da kupe sjeme, pa poslije sve to proslave u jednom restoranu s autentičnom ovdašnjom kuhinjom? Bi li ih usred toga probudio dramatičan apel: »spasimo pravoslavlje« i bi li nakon poziva slušateljima da »promijene odluku« i glavni urednik promijenio odluku i odmah naložio skidanje reklame?
Koga god zanima odgovor na ovo fantastično pitanje neka potraži Klupče, »moju prvu bunjevačku gramatiku od 1. do 4. razreda osnovne škole«. Tamo je odluka već promijenjena. Dobrovoljno.
Z. R.

  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay