Arhiv tekstova

Politički učinci i moguće političke posljedice proteklih pokrajinskih i lokalnih izbora u Vojvodini bila je glavna tema okruglog stola što su ga u subotu 27. studenoga u Novom Sadu upriličili Centar za multikulturalnost i Zaklada Heinrich Böll, a na kojemu je sudjelovalo dvadesetak uglednih politologa, sociologa, pravnika… 

Otvarajući raspravu, direktor Centra za multikulturalnost dr. Alpár Losoncz je rekao kako su ovi izbori demonstrirali i dub-lje, mahom nepovoljne, strukturalne promjene, te da stoga zaslužuju ne samo »prigodničarske analize«.

TRI NEGATIVNA UČINKA: Na tome je fonu prvi uvodničar politolog dr. Milan Podunavac istaknuo kako rezultati pokrajinskih i lokalnih izbora u Vojvodini pokazuju tri negativna politička trenda. Prvi je radikalizacija političkog ili, preciznije, partijskog polja, čega je pokazatelj uspon Srpske radikalne stranke. Ono u sebi, pak, nosi antiliberalne političke vrijednosti, nema europske sastavnice, a legitimacijski je potencijalno nedemokratski. Drugi je negativan učinak, prema mišljenju Podunavca, poraz autentičnih vojvođanskih stranaka reformske orijentacije, dok je kao treći detektirao slab izborni rezultat manjinskih stranaka. Ovo posljednje će za posljedicu imati to da manjine neće moći ravnopravno sudjelovati u procesima oblikovanja kolektivnog identiteta Vojvodine. Naravno, takvo stanje stvari i naznačene tendencije, rekao je Podunavac, postavljaju brojna pitanja.

»Otvara se pitanje gubi li Vojvodina obilježja regionalnog identiteta i pokazuje li sve manji otklon u odnosu prema ‘srbijanskom političkom prostoru’? Može li se reći da strukturna napetost između strategije federalizacije i strategije unitarizacije gubi na značaju? Je li opći okvir zadan činjenicom da je novi raspored političkih snaga u Vojvodini osnažio dominaciju aktera unitarizacije i ostavio sasvim nejasnim tko su akteri koji promoviraju i brane projekt federalizacije? To je pitanje od odlučujućeg značaja, jer strategija multikulturalizma i multikulturalne države ima svoj politički izraz u političkom projektu federalizma.« 

STRAH MANJINA: Dakako da se ovaj teorijski aksiom onda još dodatno specificira u slučaju Srbije, to jest Vojvodine, budući da je, kako je Podunavac podvukao, »egzistencijalni strah manjina najgora posljedica unitarnog političkog projekta, koji je ovdje dodatno ojačan negativnim naslijeđem rata, nasilja i nekonsolidiranog poretka. Sve ovo rađa stanje nesigurnosti i ograničava proces artikuliranja i reprezentacije političke volje manjina, a trebamo ići ka jednome promanjinskom konceptu demokracije, ka jednom transnacionalnom konstruktu države, što bi je upućivalo na proerupske perspektive«, zaključio je Podunavac.

Dovodeći u pitanje veliki postotak onih koji su apstinirali na ovim izborima netočnošću službenog popisa birača, sociolog dr. Zoran Stoiljković je rekao da u Srbiji nema, kako to kažu službeni podatci, šest i pol milijuna građana s pravom glasa, već, prema njegovoj procjeni, tek pet milijuna i tristo tisuća, te da se za protekle izbore u Vojvodini može govoriti o izlasku većem od 40 posto. To onda krijepi tezu o relevantnosti ovih izbora. Prema njegovom mišljenju, birači u Vojvodini su se na izborima opredjeljivali prema trima mjerilima: regionalnim i nacionalnim specifičnostima stranaka, zatim standardu života i prema procjeni učinaka prethodne vlasti s obzirom na njihovu kompetenciju i eventualnu koruptivnost.

»I što onda pokazuju rezultati izbora: na lokalnoj razini imamo od 6 do 10 stranaka koje prelaze cenzus, što onda usložnjava kako stvaranje tako i održavanje vlasti. Slično je i na razini pokrajine. U tom smislu može se reći da u Vojvodini danas imamo sedam relevantnih stranaka, koje se onda mogu svrstati u tri skupine. Prvi čine Demokratska stranka, autonomističke-građanske stranke i manjinske stranke, drugi blok čine dvije stranke aktualne vlasti – DSS i G17 Plus, a treći su stranke bivšeg režima SPS i SRS. Bitni su još u predstavnici grupa građana te Karićev Pokret snaga Srbije. Naravno, jedan ovakav široki spektar političkih stranaka sadrži vrlo složene potencijale u sebi, pa takve onda mogu biti i posljedice«, zaključio je Stoiljković.

DOBITNICI I GUBITNICI: O vezi između rezultata posljednjih izbora i etničkih odnosa, te s njima povezanim incidentima, govorio je sociolog dr. Vladimir Ilić. Istaknuvši činjenicu da su etnički odnosi u Vojvodini narušeni, te da to narušavanje ima svoju relativno dugu povijest, on je ukazao da svi izbori sa sobom donose i preraspodjelu resursa. To onda konkretno znači da su se političke borbe vodile i oko kontrole tokova novca, a što prije svega vrijedi za javna poduzeća u ravni lokala. Ova, pak, preraspodjela u slučaju Vojvodine može imati i etničke dimenzije, u smislu da etničke grupe između sebe mogu neravnopravno dijeliti plijen. Ilić je ovu tezu potkrijepio slučajem subotičkih Hrvata, koji su stalni gubitnici u raspodjeli »izbornog plijena« u odnosu na lokalne Mađare i Srbe. 

Ilić je ponovno ukazao na to da etnički incidenti, koji su se događali u Vojvodini tijekom godine, nisu bili organizirani od strane države, ali da ni Kasza i njegova partija nije sudjelovala u proizvodnji tih incidenata. Međutim, pojavu incidenata nije pratilo i sukladno djelovanje države, što je učinjeno tek nakon internacionalizacije ovog problema, to jest kao reakcija na poteze mađarske diplomacije.

»Pitanje je, međutim, tko su dobitnici na izborima od incidenata? Tko je sve od njih profitirao? Kao prvi, to su radikali, koji su se stalno pozivali na obranu nacionalnih interesa. Drugi dobitnici su struje i stranke u mađarskoj zajednici koje se bore protiv Kasze, a treći je dobitnik Koštuničina DSS. Što se tiče gubitnika, tu su Savez vojvođanskih Mađara i stranke autonomaške opcije«, ocijenio je Ilić.

Prema mišljenju politologa dr. Vukašina Pavlovića za izborne rezultate su važne još dvije stvari. Prva je da se osnažila restauracija poretka, što je ranije već nagoviješteno manjinskom vladom na republičkoj razini koju podupire SPS, a sada potvrđeno usponom radikala. Druga je sunovrat vrijednosti političkog polja, to jest opadanje ugleda u javnosti politike i političkog, što je potvrđeno i malim postotkom izlaska građana na izbore. Uspon, pak, radikala Pavlović je protumačio kao izravnu posljedicu etnifikacije politike, koja se odvija na liniji Kosovo – Den Haag.