Arhiv tekstova
Bik Miloš
Priču o ovom lijepom, golemom biku, ljubimcu njegovog djeda Laze Stipića ispričao je Ivan Stipić koji je u svojoj kolekciji fotografija iz starije sačuvao i ovu, nastalu davne 1934. godine na njihovom salašu pokraj Đurđina. Miloš je bio reprezentativni simentalac boje bijele kave koji je dostigao impozantnu težinu od 1,1 tone, a ime je dobio zbog svog milog, umiljatog temperamenta kojim se odlikovao još dok je bio posve malo tele. Na salašu je živio u potpunom izobilju dobivajući najbolju hranu, oslobođen svih poljskih radova i bivajući korišten isključivo za priplod. U to vrijeme se već modernizacija u vidu traktora i vršalice uveliko koristila, pa nije bilo potrebe za Miloševim angažmanom. No, kada je napunio četiri godine, došlo je vrijeme za njegovu prodaju.
Tri dana odmora
Kako je to već bilo u ono vrijeme, djed Lazo je krenuo u petak navečer, skupa s Milošem, iz Đurđina kako bi do subote ujutro stigao na vašar u Bačku Topolu. Na vašaru se dugo pogađao s jednim stočnim trgovcem tražeći 12,5 dinara za svog ljubimca, ali trgovac je nudio samo 12 dinara i na koncu od trgovine nije bilo ništa. Neobavljena posla krenuli su kući, ali je usput Miloš odjednom zastao u nekom hladu i legao. Unatoč svim pokušajima da ga se pokuša podići i privoljeti za nastavak puta do njihovog salaša, bik je ostao tvrdokoran u svojoj namjeri i ostao je tako ležati cijela sljedeća tri dana. Uz njega je naravno svih tih dana bio i pogođeni govedar koji se skrbio o njemu, hraneći ga i donoseći mu vode. Nakon što se dobro odmorio, tek je u utorak navečer ustao i polagano se uputio prema Đurđinu. No, nije se još dugo zadržao na salašu Stipićevih. Mjesec dana kasnije djed Lazo je dobio željenu cijenu od 12,5 dinara i na vašaru u Subotici je uspio prodati Miloša.
Stočarstvo
Uz spomen ovog reprezentativnog goveda i šaljivu anegdotu koja je, uz sačuvanu fotografiju, zaživjela sve ove godine, bik Miloš ima još jedan važan detalj u svojoj kratkoj životnoj povijesti na salašu Stipićevih. S obzirom na svoje priplodne kvalitete on se smatra i jednim od rodonačelnika početka bavljenja stočarstvom u ovoj obitelji iz Đurđina, koja će ovu tradiciju nastaviti sve do današnjih dana.
Ali, prema kazivanju Ivana Stipića, niti jedan drugi bik nikada nije dostigao impozantne gabarite kakve je imao Miloš. Stoga je i uveličana fotografija, ali i ova mala pripovijest svojevrstan doprinos nastojanju da se postojanje ove plemenite životinje otrgne od zaborava vremena.
Stipić Švab
Na koncu ove kratke i zanimljive storije o najvećem govedu sa Stipić Švab salaša, njegov domaćin Ivan nam je pojasnio i otkuda se pojavljuje ovo dodatno ime po kojem ga svi već desetljećima znaju.
Naime, njegov šukundjed Mate Stipić je rano ostao bez oca i kako nije bilo muškog staratelja, što je tada bilo obvezatno, za staratelja je postavljen stanoviti Müller, Nijemac iz Bajmaka. Revnosno je vodio brigu o salašu sve dok Mate nije postao punoljetan i mogao samostalno upravljati imanjem, ali je jedino inzistirao da se uz prezime Stipić doda i obilježje Švab. Vjerojatno zbog njegovog njemačkog podrijetla. Pa je taj dodatni naziv ostao i sve do današnjih dana, jer svi ovaj salaš na samom ulasku u Đurđin, iz pravca Mišićeva, i dalje tako zovu.
D. P.
