Arhiv tekstova
Počinje izgradnja i nevolje
O subotičkom tramvaju napisani su brojni članci (»krenuo« 7. rujna 1897. – »stao« 2. travnja 1974.), kao i o Lajosu Vermesu (Nagybudafalvi Lajos Vermes, 1860. – 1945.), profesoru tjelesnog odgoja i svestranom sportašu, osnivaču čuvenih Palićkih olimpijskih igara održavanih od 1880. do 1914. godine (i službeno međunarodno priznatih kao predolimpijske igre). Stjecajem raznih okolnosti Vermes je i aktivni sudionik subotičkih »tramvajskih predigara«. Njega za subotički tramvaj vezuje to što je začetnik ideje i financijer izgradnje električne željeznice – villamos vasút – kako su onomad nazivali tramvaj. Glavni partner u tom poslu bio mu je János Bobula (pravo ime Ján Nepomuk Bobula, 1844. – 1903.) građevinski inženjer, arhitekt i poduzetnik iz Budimpešte, zastupnik u parlamentu Ugarske.
Provođenje ideje o uvođenju tramvaja, izgradnju tramvajske pruge, a pogotovo događaje u svezi izgradnje, tadašnji subotički tisak pratio je s velikim interesom na opće zadovoljstvo stanovnika slobodnog kraljevskog grada Subotice.
»Najzad i ovo će se izgraditi«
List Szabadkai Közlöny (Subotički glasnik) u broju od 25. prosinca 1892. (koje slučajnosti – ili možda namjerno – baš na Božić, op. a.) prenosi sljedeću vijest iz Fővárosi lapok (Prijestolnički listovi): »Subotica će biti drugi grad u Ugarskoj koji će dobiti električnu željeznicu. Već od prije je odlučeno da će se od Subotice do kupališta Palić izgraditi uskotračna željeznica. Ovlašteni građevinski inženjer János Bobula sada je dobio dozvolu od Ministarstva trgovine da prugu elektrificira«.
Bácskai Ellenőr (Bački kontrolor) 8. siječnja 1893. objavljuje »svoje saznanje iz sigurnih izvora«, kako je navedeno, da je dokument dozvole za izgradnju električne željeznice izdan Jánosu Bobuli ustupljen putem pravno ozvaničenog i zaključenog dogovora udruženju koje čine Gyula Birkáss, Mór Schönstein i Lajos Vermes s partnerima dioničarima, te da su novi poduzetnici u pogledu izgradnje predmetne električne željeznice već zaključili ugovor s tvornicom strojeva Ganz iz Budimpešte i to s takvom obvezom da će imenovano poduzeće izgraditi kompletnu prugu s pripadajućom opremom do kraja lipnja tekuće (tada 1893., op. a.) godine. Završna rečenica teksta u članku glasi: »Znači – najzad i ovo će se izgraditi«.
Počinju nevolje
Međutim, 1894. godine počinju nevolje i sudski sporovi između Vermesa i Bobule. Naime, kako piše Szabadkai Közlöny u broju od 8. travnja 1894. godine, Lajos Vermes je pao u stečaj. U njegovu stečajnu masu prijavljeno je 522.961 forinta potraživanja. Sam Bobula prijavio je 124.240 forinti potraživanja na temelju odštete-dugovanja putem mjenica, Vermesov stariji brat 100.000 forinti, a Vermesova majka (sic!) 21.685 forinti. U prijavljenim potraživanjima ima jako puno mjenica, što ukazuje da je vjerojatno Vermes u pravu kada tvrdi da su mu u cilju prolongiranja (tako piše u članku, op. a.) za ista dugovanja dali potpisati više mjenica.
Bácskai Ellenőr 28. veljače 1895. u podužem članku pod naslovom »János Bobula je dospio u stečaj« prenosi objavu/proglas Kraljevskog mjeničnog i trgovačkog suda iz Budimpešte pod brojem 17581/1895 od 27. veljače 1895. da je nad firmom Bobula evidentiranoj kao vlasništvo Jánosa Bobule, građevinskog inženjera, otvoren stečaj nad nepokretnostima i pravima na teritoriju Ugarske, izuzimajući Hrvatsku i Slavoniju. U daljem tekstu proglasa pozivaju se vjerovnici da svoja potraživanja prijave do 2. travnja tekuće godine, a datum likvidacije je određen za 9. svibnja 1895.
A. Dunđerski
