Arhiv tekstova
U Subotici ništa novo
Ove godine, od mnoštva izrečenih prognoza, na vrijeme se ostvarila ona o dolasku jeseni. Stigla je točno 23. rujna, kada treba meteorološki početi. Vrijeme je naglo zahladilo, negdje treba malo i založiti, ali to uopće nije teško onima koji su se na vrijeme pripremili za hladnije dane, vrijedno skupljajući ogrjev poput onih Indijanaca iz vica. Vrijedni poljoprivrednici skupljaju ljetinu, tko može već se pripremio za sjetvu pšenice, a vinogradi i voćnjaci su prepuni vrijednih i veselih berača, bar na TV ekranima to možemo vidjeti. Divota od idiličnih slika. Naš vrijedni Predsjednik države malo je bio u Kini, gdje je sklapao vrlo unosne poslove za našu zemlju, bar se to priča, detalje pak ne znamo. Tako da samo možemo pretpostaviti tko će sve imati profita, možda čak i mi penzioneri. Ovog tjedna u posjetu je u Rusiji, a u međuvremenu održao je interesantan govor čelnicima stranke, na čijem je čelu. Naši mudri i vrijedni parlamentarci na izvanrednoj sjednici (valjda su) ukinuli zakon, o »Privremenom smanjivanju penzija i zarada«. Tako, ako je vjerovati, imat ćemo iste penzije kao prije četri godine, jer nam je državni proračun pun k’o bačve grožđem iz vinograda, pa može se dijeliti. Sudbina iznosa oduzete penzije zasad se ne zna, a vratit će se tko zna (ni)kada. Ako bih bio maliciozan, poput nekih prozvanih pokvarenih, lopovskih itd. oporbenjaka, postavio bih samo dva mala pitanja. Prvo: kakvi su kvaliteta i nivo planiranja proračuna kada imamo toliki višak u proračunu?! Drugo: čini mi se da višak imamo, među ostalim i zato što neki neophodni i obećani novci nisu isplaćeni, npr. poljodjelcima, prosvjetnim radnicima itd.
U jesen počinje padati lišće s listopadnog drveća. Ovo nekim novim susjedama mnogo smeta i stalno se bune što moraju skupljati lišće da bi im okoliš bio uredan, a na proljeće će drva ponovo prolistati itd. Najbolje bi bilo da posadimo zimzelena drva i tada nećemo imati ovakve probleme. Sada se javlja drugi problem: ako puhne malo jači vjetar, da ne kažem orkan, onda borovi bivaju oboreni, izvrnuti s korijenjem zajedno, kao što se to nedavno dogodilo i kod nas u Kertvarošu i okolini. No, svaka medalja ima najmanje dvije glavne strane, o trećoj da ne govorimo. No, sa svjetske i penzionerske politke, vratimo se u naš lijepi, nekima i rodni grad.
Subotica poslije četiri godine
Prije četiri godine, tada tridesetogodišnji mlad čovjek, sa svojom suprugom odletio je sve do Amerike, da tamo nađe svoju sreću. Ova posljednja tri mjeseca, sada već obitelj, s dvoje male slatke dječice vratili su se u svoj rodni grad. U odvojenom razgovoru, mladi muž i žena govorili su mi da je po njihovom mišljenju Subotica sve više oronula. Nije tu samo riječ o fasadama, općem izgledu grada, nego i o ljudima. Malobrojni šetači koje su susretali bili su pomalo čudni, kao da su se okrenuli sebi i okoliš nisu ni primjećivali. Gledano općenito, kao da u gradu nema stanovnika, sve je pusto, naročito navečer. Priznajem: iz predmeta noćni život Subotice dobio bih vrlo slabu ocjenu. To jest nikavu, pošto uopće noću ne izlazim na mjesta gdje se mladi okupljalju. Nemam tamo što tražiti. Droge (osim ograničeno nikotina i alkohola) ne koristim, nova muzika (buka) me čini nervoznim, a sudeći po vijestima izlazak je ponekad i za život opasan, naročito ako govoriš nekim čudnim jezikom. Sjećam se: moj mlađi sin s drugovima odlazio je organizirano u diskoteku na Šupljaku da izbjegnu moguće neugodne susrete s grupama druge »muzičke religije«. Pamtim devedesete godine kada su radile obje fontane, kazalište i kafić u njoj i na Korzou; navečer je centar grada imao neku mediteransku atmosferu, a glasovitog 5. listopada prije 18 godina centralni trgovi, Korzo i okolne ulice bili su prepuni razdraganih i veselih građana koji su se nadali boljitku. Zato me je pomalo rastužilo mišljenje ovih mladih posjetitelja, čiji je dom sada već negdje u okolini Bostona. Peti listopad se približava. Sumnjam da će biti organizirano ikakvo javno sjećanje osim mitinga o velikim dostignućima ove političke garniture koja radi i ne krade, nasuprot političara koji su tada došli na vlast.
Osamnaest godina poslije
Objektivno, tadašnje toplo listopadsko ljeto ne bi se moglo ni ponoviti. Zelena fontana već godinama ne radi. Kazalište je samo jedna kulisa, znači nema kazališne kavane i ostalih pratećih sadržaja (kao što su predstave). Uopćeno, na velikom Korzou skoro nema nijednog ugostiteljskog objekta osim banaka i mobilne telefonijade. Nekadašnji Dom armije je prazan kao i dosta lokala. Jedino Mali Korzo i Korvinova ulica (prije Engelsova) ima određene »znake života«. Autobusni i željeznički kolodvor su prazni, tu i tamo ima putnika. Vlakovi jure prosječnom brzinom od 40 km/h do naše metropole, ali kada dođu Kinezi onda će se »sve prašiti« oko tračnica i turisti će preplaviti centar Subotice i naravno jezero Palić i njegova kupališta, wellness centre i hotele. Ali dotle u gradu ništa novo. A, da, skoro sam zaboravio: imamo novi betonski skelet od bazenskog kompleksa u Dudovoj šumi, koji se može, npr., farbati grafitima.
