Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Ozdravljenje gluhonijemog čovjeka

Sve što je Isus govorio i činio pred mnoštvom, a što su nam prenijeli evanđelisti krije u sebi poruku ne samo za njegove suvremenike, nego za vjernike svih vremena, do danas. Ovonedjeljno evanđelje svjedoči o čudu ozdravljenja gluhonijemog čovjeka (usp. Mk 7, 31-37). No, učinjeno čudo ne smijemo promatrati samo kao uklanjanje tjelesnog nedostatka i na taj način očitovanje Božje moći. Isus jeste ovim čudom, kao i svakim prije, pokazao koliko je Bog moćan i da želi pomoći čovjeku u njegovoj nemoći, ali je u ovom čudu skrio i poruku za svakog vjernika, jer za Boga nije gluh samo onaj koji ne čuje, kao ni nijem samo onaj koji fizički ne može govoriti.

Povjerenje u Krista

Gluhoća i nijemost usko su povezane. Onaj koji ne čuje ne može govoriti, jer se govor uči slušanjem. Veliki je križ biti zahvaćen ovim hendikepom. Bez slušanja i govora nema komunikacije s drugima. Danas se ljudi obučavaju znakovnom jeziku, ali ipak ne poznaju ga svi, te gluhonijemi ne mogu sa svakim ući u dijalog, a s druge strane kolike divne zvukove oni nikada nisu čuli, poput glazbe, cvrkuta ptica isl. U Isusovo vrijeme nije bilo znakovnog jezika, a znamo da su ljudi s tjelesnom manom smatrani grešnicima koje je zadesila Božja kazna, pa je svaki hendikep značio i društvenu izolaciju, što je dodatno pogoršavalo njihov položaj.
Isus je bio osjetljiv na ljudsku patnju i znao je koliki teret nose nemoćni. Zato uslišava molbe mnoštva, ali uz želju da pomogne Isus ima i želju da pouči; zato je sve što radi simbolično i znakovito čak i za nas danas. On gluhonijemog ne ozdravlja pred svima, nego ga izdvaja nasamo. Bogu je najvažnije da nismo gluhi za njega, a često, iako nismo zakinuti za osjetilo sluha, ne možemo ga čuti, jer slušamo mnoštvo, buku i pouku svijeta. Zato Isus gluhome vraća sluh nasamo, jer slušati Boga znači ne slušati svijet. Iako je bilo dovoljno da samo kaže riječ i da gluhonijemi ozdravi, on dodiruje njegove uši i jezik, da pokaže vjernicima kako je svakom čovjeku potreban susret s njim, njegova blizina i njegov dodir da bi ozdravili od svih onih opterećenja koja nas čine gluhima i nijemima za Boga.
Nesretni čovjek je ozdravio zahvaljujući Isusovom djelovanju, ali nije se opirao kada ga je Isus vodio ustranu da budu nasamo, nije se opirao svim onim radnjama koje je Isus poduzimao da bi ga ozdravio, ma koliko su mu se činile čudne. Zašto današnji čovjek ne ozdravlja od svojih tegoba i ne može pronaći mir? Zato što ne želi ostati nasamo s Isusom, ne dopušta mu da djeluje na svoj način, nego misli da zna od Boga bolje, pa mu nudi ljudska rješenja. Da bi pronašli utjehu i mir, da bi nas Bog izliječio treba ga tražiti i s povjerenjem mu se predati.

Kršćansko svjedočenje

Mnogi suvremeni kršćani su, iako nemaju nikakvih fizičkih mana, gluhi i nijemi. Bog nam je dao sva osjetila, dao nam je da se bez ikakvih smetnji možemo uključiti u društvo, a mi svoje darove nismo na pravi način upotrijebili. Čujemo i slušamo vrevu ovoga svijeta. Glasovima različitih trendova dopuštamo da nas povedu i odvedu na stranputice koje nas od Boga udaljavaju. Ponekad nas žamor mnoštva različitih glasova toliko optereti da ne čujemo ništa i osjećamo se izgubljeno. A potreban je samo jedan glas, onaj Božji. U ovom svijetu potrebno je samo za tim glasom ići, odazivati se njegovom pozivu, slušati njegove savjete i dopustiti da nas on vodi.
I kako to obično biva da tko nije gluh nije ni nijem, tako je i u vjerskom smislu. Tko čuje Boga i dopušta da ga Božji glas vodi kroz život, taj i svjedoči Krista. Ne biti nijem znači svjedočiti, ali ne samo govoriti, nego živjeti uistinu kršćanski, da ljudi po tvom načinu života, po djelima i po tvome ponašanju mogu prepoznati da pripadaš Kristu, da te kroz život vodi on, a ne bučni glasovi modernih vođa, filozofija, prolaznih trendova i brojnih besmislica koje danas jesu hit, a sutra padaju u zaborav. Naša djela govore više nego mnoštvo riječi zato je živjeti kršćanski mnogo veće svjedočanstvo od pukog govora. Ne moramo puno govoriti da bi svijet u nama prepoznao Isusove sljedbenike. S druge strane, sam govor iza kojeg ne stoje djela, ne da nije dovoljan, nego često odbija druge, jer svako naše svjedočanstvo riječju mora biti potkrijepljeno djelima. Stoga Isus ozdravljenjem gluhonijemog čovjeka ne očituje samo da je svemoćan i može uslišiti svaku našu molitvu, nego nas zove da ga slijedimo, da ne budemo gluhi za njegovu riječ i nijemi za svjedočanstvo koje je dio kršćanskog poslanja.

  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay