Arhiv tekstova

Utrka u naoružavanju između zapadnih i istočnih zemalja gospodarski je slomila socijalističke zemlje. Gušenje privatnog poduzetništva i slobodnog tržišta i golemi troškovi neučinkovitoga državnog aparata – u isto vrijeme raskošan i dekadentan život partijskog vrha – uzrokovali su naglo zaostajanje socijalističkih zemalja za zemljama parlamentarne demokracije i kapitalističkoga gospodarskog sustava. Skroman osobni standard, oskudice, nedostatak osnovnih živežnih namirnica kao i zatiranje slobode mišljenja, govora i udruživanja učinile su život u socijalističkim zemljama nepodnošljivim. Već pedesetih godina su se protiv socijalističkoga sustava pobunili Mađari (1956.), Česi i Slovaci (1968.) i Poljaci (1981.). Svi su ti pokreti krvavo ugušeni.

Nakon nevjerojatno skupoga »Rata zvijezda«, utrke u razvijanju satelita i tehnologije istraživanja Svemira, SSSR je pokleknuo. Mihail Gorbačov, vođa SSSR-a, pokušao je demokratizirati sovjetsko društvo i reformama podignuti standard građana SSSR-a, no ubrzo je shvatio da je raspad socijalističkoga sustava, pa time i SSSR-a, neizbježan.

ŽIVOT U TOTALITARIZMU: Godine života u totalitarnom režimu prisilile su stanovnike zemlja Istočnoga bloka da stvore obrambene mehanizme. Doušnici su preplavili zemlju, gospodarski je i državni aparat bio pod nadzorom vladajuće vrhuške, a svako se protivljenje režimu surovo kažnjavalo. Intelektualci su, unatoč svemu, tiskali knjige u samizdatu, postojala su kazališta nad kojima nije bilo cenzure, ali je posjet takvim priredbama bio strogo kažnjavan. Neimaština je uzrokovala poplavu alkoholizma, skitnje i prostitucije, a mnogi su pokušali preseliti se u demokratske zemlje i tamo, daleko od svojih i svoje kulture, težiti ka sreći.

POSLJEDICE: Stanovnici zemalja Is-točnoga bloka nisu više mogli podnositi iživljavanja komunističke vrhuške, a iscrpljeni utrkom u naoružavanja Sovjeti nisu pružili podršku satelitima. Tisuće je ljudi željnih slobode krenulo preko Berlinskoga zida, Mađari su pohrlili preko granice u Austriju, Poljaci su razvili živahnu sindikalnu i političku aktivnost, Rumunji su uhitili i strijeljali diktatora Nicolaea Ceausescua. Uskoro su u svim bivšim socijalističkim zemljama provedeni višestranački izbori, osim u Srbiji i Crnoj Gori, u kojima su se, kao i u Moldaviji, Bjelorusiji i Ukrajini, učvrstili stari režimi.

PRAG 1989.: Ruski okupatori i komunistički vlastodršci nisu slomili slobodarski duh Čeha. Sklonost ka ironiji i autoironiji stvorili su nenadmašna literarna djela koja su ekranizirana ili su prevedena na mnoge jezike gdje su desetljećima bestseleri. Česi nisu krenuli prvi u rušenje komunizma, no mora se priznati da nitko nije na takav kulturan, gandijevski način ukazao na svu dubinu problema kao Vaclav Havel i intelektualci okupljeni oko njega. Mirnim su prosvjedima u svim većim gradovima, koncertima, izložbama, promocijama knjiga i građanskim neposluhom, koji su simbolizirale tisuće upaljenih svijeća, paralizirali državu te u prvoj polovici studenoga 1989. godine otvorili novu stranicu u povijesti Europe

ČEŠKA DANAS: Čeha i desetak nacionalnih manjina, među njima i nekoliko tisuća Hrvata, ima približno 10.300.000 na površini nešto većoj od Hrvatske i Bosne i Hercegovine zajedno. No, dok je priljev stranoga kapitala u te zemlje skroman, a mnogi razlozi takvoga stanja, u Češku je 2002. godine investirano približno 9 milijardi dolara stranoga kapitala. Nastavi li ovim ritmom razvoja Češka će, koja je od 1. svibnja ove godine članica Europske Unije, za dvadesetak godina doseći stupanj razvoja kakvog ga Danska ima danas. 

Česi su, kako to pokazuju istraživanja, zadovoljni demokracijom, no nisu očekivali da će tranzicija biti okrutna. Htjeli mi to priznati ili ne, Česi su uhvatili ritam razvoja i brzi vlak, nagibni, za Europom. Otputovali su daleko od nas, koji trošimo energiju na piersing i tetovaže, Severine i legije stranaca, na Legije i strance, potpisujemo ugovore o nekom bez njih, s kojima nitko nije zadovoljan. Hoće li nas Europa sačekati? Ako ne zapadna Europa, onda barem Češka?