Arhiv tekstova

Rad Hrvatskog nacionalnog vijeća i potpisivanje Sporazuma između Republike Hrvatske i Srbije i Crne Gore o zaštiti prava hrvatske manjine u SiCG i srpske i crnogorske manjine u RH povodi su za razgovor s predsjednikom Odbora HNV-a za odnose s državom Petrom Kuntićem.

SLIJEDI KONSTITUIRANJE ODBORA: »Poslije pozitivnih događaja na političkoj sceni u hrvatskoj zajednici kada su se ujedinile dvije stranke, smatrali smo kako će se u ovoj godini konačno naći rješenje adekvatne zastupljenosti u rukovodećim tijelima Vijeća i onih vijećnika s takozvane liste ‘B’, jer je poznato da u trenutku konstituiranja Vijeća nitko s te liste nije izabran u rukovodeća tijela. To je Pandorina kutija i osobno sam smatrao s obzirom na izbore koji su za nama da bi otvaranjem te kutije opet došlo do nesuglasica i zbog toga sam bio uvjeren kako htijenja vijećnika s liste ‘B’ za promjenama u Vijeću treba ostaviti za kasnije. U godini političkih izbora bilo kakvo razmimoilaženje ili stvaranje blokova štetili bi cijeloj zajednici. Dakle, taj problem nije riješen, ali očekujem da ćemo zajedničkim snagama u idućoj godini riješiti i taj problem, a što će biti u interesu cijele hrvatske zajednice. Na žalost do sada Odbor za odnose s državom nije konstituiran, mada ne vidim veće prepreke za njegovo skoro konstituiranje. Osnovni razlog zbog čega Odbor nije formiran je taj što sam predsjednik jedine relevantne političke organizacije Hrvata u Vojvodini i zaista sam imao prenatrpane termine zbog izbora koji su iza nas, te nisam mogao pripremiti temeljnu koncepciju rada Odbora«, iznosi Petar Kuntić svoje viđenje o aktualnoj problematici u radu Vijeća.

SPROVESTI SPORAZUM U DJELO: »Bio sam nazočan na sastanku s hrvatskim premijerom dr. Ivom Sanaderom u Beogradu i tom prilikom sam rekao kako svaki sporazum između dvije države koje su opterećene poznatom nam prošlošću, može samo pridonositi boljitku života Hrvata na ovim prostorima. Međutim, i do sada su se potpisivali sporazumi, istina ne na tako visokoj razini, ali do određenih pomaka nije dolazilo. Ključno je pitanje, što sam rekao i na sastanku u Beogradu, kako će se ovaj Sporazum sprovesti u djelo. Sporazum je sam po sebi dobar, a ono što mi daje nadu da će ovoga puta biti stvarnih pomaka je utemeljenje međuvladinog Mješovitog odbora u svrhu provedbe Sporazuma. Smatram kako bi se hrvatska zajednica u svojim pravima trebala izjednačiti s već dostignutim pravima ostalih manjinskih zajednica u obje države, jer ako na primjer u Republici Hrvatskoj postoji cjelodnevni radio program na srpskom jeziku u područjima Podunavlja, ne vidim zašto bi hrvatska zajednica imala samo dva sata svog programa i to na lokalnoj razini na Radio Subotici. Tri godine sam živio u Baranji i znam da su pripadnici srpske zajednice adekvatno zastupljeni po programu školstva na materinjem jeziku, kulturnim događajima i medijima. Kada se uspijemo dogovoriti oko izjednačavanja s već dostignutim pravima ostalih manjinskih zajednica, Hrvati u Srbiji i Crnoj Gori će to itekako osjetiti u svakodnevnom životu«, kaže Petar Kuntić ističući i problem što hrvatska zajednica nema svoju redakciju na Televiziji Novi Sad, te nema ni svoj cjelovečernji program, kao što imaju druge manjinske zajednice.

»U tom kontekstu treba tražiti rješenje i za problem jedine dvotjedne i polusatne televizijske emisije na hrvatskom jeziku ‘Tragom hrvatskim’, koja se ne emitira na Televiziji Novi Sad, iako je bila pripremana. Ako je problem jedna polusatna emisija, koliki će tek onda problem biti uspostavljanje cjelovečernjeg programa na hrvatskom jeziku? Ipak, jedna od prvih rezultanti potpisanog Sporazuma, bar prema informacijama kojima raspolažem, jest da će se po tom pitanju promijeniti stav čelnih ljudi Radio Televizije Srbije i da ćemo vrlo skoro imati svoju redakciju u okviru Radio Televizije Srbije. Na nama je sada u zajednici da se organiziramo i odgovorimo novim izazovima, jer je informiranje veoma važno i ako se taj budući televizijski program bude dobro radio, to će se višestruko vratiti hrvatskoj zajednici«, kaže Petar Kuntić.

SVAKI POČETAK JE TEŽAK: »Što se tiče događanja u oblasti kulture u našoj zajednici, smatram kako je poslije dužeg perioda u kojem je hrvatska zajednica bila na margini kulturnih događanja, sada prava eksplozija kulturnih događaja u cijeloj zajednici. Svaki početak je težak, pa se i u ovom početku događaju određeni propusti. Možda nisu svi kulturni događaji na zavidnoj razini, ali amatersko stvaralaštvo trebamo njegovati, jer ono izražava i čuva našu kulturnu baštinu. Isto tako, kao što sam rekao o kulturnim događajima glede teškoća pri početcima organiziranijeg djelovanja i težnje podizanja manifestacija na jednu višu razinu, važi i za tjednik ‘Hrvatska riječ’, koji izlazi drugu godinu. Od 1956. do 2002. godine nismo imali profesionalni tjednik na hrvatskom jeziku koji se bavi problemima naše zajednice. Bilo je pravo osvježenje kada se pojavio tjednik ‘Hrvatska riječ’. Dakle, svaki početak je težak, a glede koncepcije tjednika ima i kritika i pohvala, ali najvažnije je da se redakcija konsolidirala bez većih problema. Tjednik evo izlazi dvije godine i dobro je što Hrvatima ulazi u naviku da kupuju ‘Hrvatsku riječ’«, kaže Petar Kuntić napominjući kako bi bilo dobro i objedinjavanje izdavačke djelatnosti u jednoj profesionalnoj kući kakva je NIU »Hrvatska riječ«

»Mala smo nacionalna zajednica i moramo se držati za ruke, moramo lobirati i pomoći jedni drugima u svakoj prigodi, pogotovu kada je riječ o institucijama naše zajednice. Dolaze bolja vremena i dolaze novi ljudi, ali po meni je najveći nedostatak naše zajednice premali broj profesionalnih, visoko stručnih kadrova, jer se veoma mali broj visoko obrazovanih vraća ovdje nakon školovanja u matičnoj državi, a to se događa zbog nemogućnosti pronalaženja adekvatnog uposlenja i baš po ovome pitanju bi morali što brže razgovarati u nadležnim tijelima Hrvatskog nacionalnog vijeća i vidjeti što nam je činiti u budućnosti«, kaže Petar Kuntić, ističući kako je još uvijek mnogo onih koji ostaju po stranu ne želeći se uključiti u rad i dešavanja u hrvatskoj zajednici, a što je još gore, upravo oni i najčešće neargumentirano kritiziraju nastojanja i napore onih koji rade.