Arhiv tekstova
Vrijeme muljanja
Polako, ali sigurno kao i do sada, stiže jesen. Dani su kraći, jutra su već ugodna, ni sunce ne prži toliko žestoko. Dolazi vrijeme jesenskih radova u voćnjacima i vinogradima, što znači: stiže vrijeme muljanja. Nakon berbe grožđa, ono se mulja, da bismo dobili kljuku, a nakon vrijenja i taloženja, dobit ćemo novo vino. Mulja se i u voćnjacima: jabuka, breskva, šljiva koja nije za dalju preradu ili prodaju, najčešće se reže na manje komade, ili se presuje potom se dobivena šira mulja da bi na koncu prepecivanjem dobili dobru domaću voćnu rakiju. Od ostatka iscijeđenjog grožđa komine također se može dobiti rakija-komovača ili lozovača. Naravno, vrijedni voćari i vinogradari uz prigodna slavlja isprobavaju novo vino ili novu rakiju. U našim vinogradima proba se vino u vrenju, zvani rampaš, a nakon probe ljudi koji sjednu na bicikle prava su opasnost za sebe ali i za vozače automobila. U ovo doba preporučujem svakom vozaču, naročitu u sumrak, najveći oprez; vozi li se prema Tavankutu ili Hajdukovu. Vjerujte ovo govorim iz vlastitog iskustva. Jednom zgodom s mojim pokojnim ocem naletjeli smo na biciklistu koji je vozio cik-cak cijelom širinom puta i nikako ga ni najlaganijom vožnjom nismo mogli obići. Stali smo, otac je izašao iz kola i s obje ruke obuhvatio je nestašnog biciklistu, kojeg sam ja tako mogao obići, a otac je sjeo u kola i nastavili smo put. Svakodnevno gledajući i slušajući vijesti, čini mi se i da su naši čelnici vrlo dobro svladali tehniku muljanja, onog političkog, što možemo nazvati muljanjem građana ove zemlje i to ne samo u sezoni, nego i cijele godine, čak i desetljećima. Često prakticiraju i vožnju u cik-caku, mada sumnjam da su popili rampaš.
Suvremeno muljanje
Tradicionalno muljanje uvijek je atraktivno. Žene i djevojke s uzdignutim suknjama gaze grozdove u velikim kadama na radost prisutne muške populacije. Suvremeno muljanje grožđa strojevima je potpuno sterilno i dosadno. Suvremeno muljanje naroda (da ne kažemo simbolično gaženje zdrave pameti) je potpuno interesantno, naravno ne za narod, nego za odabrane ili izabrane. Uzmimo na primjer građevinarstvo. Opće poznata činjenica je da se kroz državne građevinske investicije, popularno zvani i »javni radovi«; mogu »izmuljati« lijepi iznosi za privatne svrhe i potrebe. Najtipičniji građevinski radovi su državna stambena gradnja, gradnja infrastrukture, ponajviše cesta itd. U ovu kategoriju možemo svrstati i desetljetno izmuljavanje npr. jezera Palić. Za uspješno obavljen posao treba ispuniti preduvjete. Potrebna je izrada predstudija, pa potom raznih studija, pa izrada predprojekata, projekata, itd. a sve to košta, vrijeme prolazi, a da se s upropašćenom vodom i životinjskim svijetom Palića ništa ne dogodi, i uglavnoj sezoni nema nikog, npr. na Muškom štrandu. Zato izuzetno dobro zvuči konstatacija: vidite mi radimo na rješavanju problema, ne kao oni prethodni; eto ujesen počinje realizacija projekta zvani wellness centar. Naravno, idejni projekt je promjenjiv, kao i fasade Kazališta. Sumirajući gore rečeno, ne treba staviti nijednu opeku na opeku, a da iz gradnje netko ne izvuče materijalnu korist. Naravno, glavno muljanje počinje onda kada, počinje i gradnja. Što je projekt grandiozniji, tim bolje. Koridor 10 se gradi već desetljećima, po obećanju Predsjednika ove godine bit će i završen, ali se dogodilo nešto nepredviđeno: rušenje velikog potpornog zida.
Desetljetno muljanje
Završetak Koridora 10 prije osam godina počela je financirati Europska investicijska banka, jer je prolazak transportnih kamiona kroz Srbiju postao sve sporiji. Jedna od najužih i najtežih točaka spomenute autoceste je prolaz kroz Grdeličku klisuru. Put se praktično mora usijecati u planinu, uz probijanje tunela. Kada se put usijeca, onda se prave i potporni zidovi. To je jednostavna logika. Ništa novo u gradnji cesta i željeničke pruge. No, da nastavim: svojevremeno je osnovni projekt puta izradila čuvena državna tvrtka CIP iz Beograda. Kako to zakon kaže, na temelju projekta, skraćeno »Ministarstvo za građevinu«, izdala je građevinsku dozvolu. Nadzor nad gradnjom u ime Ministarstva trenutno vrši JP Putevi Srbije. Ova je ustanova na internetu 10. 7. 2018. objavila »Informator o radu« iz koje saznajemo sljedeće malo bajate činjenice: u JP 2016. godine, umjesto 1723 radnika predviđenih planom, zaposleno je samo 1529 ljudi, od toga 67,76% sa SSS. Koliko ih je zaposleno danas? Nema podataka. O troškovima saznajemo sljedeće: za 2015. godinu planom su predviđeni sljedeći troškovi... Drugim riječima – nema podataka. Koliki su bili stvarni troškovi prije tri godine za sada ostaje vrlo strogo čuvana državna tajna. Nakon ovakvih podataka, uopće me ne čudi da je Ministarstvo pokrenulo kod Privredne komore postupak protiv 16 inženjera da im se oduzme licenca (ovlašćenja za projektiranje), pa da se ispita i eventualna krivična odgovornost; itd. Ovo će trajati i trajati kao npr. rušenje nelegalno izgrađenih objekata u Beogradu. Bitno je da ministarstva i JP rade i rade...
