Arhiv tekstova

Poslije skoro jednog desetljeća u Skupštini Općine Sombor ponovno će hrvatske interese zastupati članovi DSHV-a. Diplomirani ekonomist iz Sombora Josip Pekanović, uz Antoniju Čota, izabran je u Skupštinu Općine Sombor s liste DSHV-a, koji je u toj općini na lokalne izbore išao u koaliciji s Demokratskom strankom i Savezom vojvođanskih Mađara. Pekanović je dopredsjednik DSHV-a i predsjednik somborske podružnice te stranke, dugogodišnji je urednik lista na hrvatskom jeziku »Miroljub« i među najaktivnijim je članovima HKUD »Vladimir Nazor«. Važi za odmjerenog i staloženog čovjeka, sklonog dogovoru i kompromisima. 

 

HR: Početkom devedesetih godina angažirali ste se politički i, skupa s drugim somborskim Hrvatima, osnovali mjesnu organizaciju DSHV-a 1992. godine. Kako je tada bilo prihvaćeno političko djelovanje Hrvata u Somboru?

Početkom devedesetih godina bilo je pokušaja u Somboru, kao i u Subotici, da se političko djelovanje Hrvata pocijepa na bunjevačku liniju i odvoji od hrvatske što je u Subotici rezultiralo osnutkom Bunjevačko-šokačke stranke. Tih godina bilo je pokušaja da se to uradi i u Somboru, pa su meni i još nekim uglednijim bunjevačkim Hrvatima nudili neku vrstu privilegija da budemo, ili ja ili netko od mojih prijatelja, postavljeni za predsjednika podružnice Bunjevačko-šokačke stranke za Sombor. To sam ja, normalno, odbio, isto tako odbili su i ostali i to je bio razlog što se ta stranka nije osnovala u Somboru. Kasnije su, na sugestije iz Beograda, pojedini intelektualci u Somboru organizirali seminare za nas Bunjevce te su pokušavali putem seminara, i nekih knjiga koje su izlazile devedesetih godina o Bunjevcima, tiskanim na ćirilici, »otvoriti nam oči« da smo mi samo Bunjevci a ne Hrvati.

HR: Kakva je sada situacija glede podjela u hrvatskom korpusu u somborskoj općini?

Svi ovi pokušaji nisu dali rezultat koji se očekivao i na kraju jedino što su iz tih krugova uspjeli je da prije par godina osnuju »Bunjevačko kolo« kao bunjevačko kulturno-umjetničko društvo i preko njega se pokušava ta »bunjevština« implementirati u Somboru i okolici. Treba reći da to Bunjevačko kolo i pokraj financijske i političke potpore iz određenih krugova ima jako mali broj članova Bunjevaca. Na žalost, pokušaja je bilo od strane Bunjevačkog kola da se preuzme organizacija »Dužionice« pa je i organizirana paralelna Dužionica, međutim, ipak nam nisu uspjeli preuzeti tu našu tradicionalnu manifestaciju koja se u okviru Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva »Vladimir Nazor« organizira već skoro sedamdeset godina. Vidimo kako se sada, ovih posljednjih dana, događaju pomaci u priznavanju statusa Hrvata u Srbiji i Crnoj Gori, pogotovo sad poslije posjeta predsjednika Vlade republike Hrvatske Ive Sanadera. Čuli smo i izjavu ministra za ljudska i manjinska prava Rasima Ljiajića, koji je sudjelovao u tim razgovorima. 

Naime, ministar Ljajić je izjavio da je i njemu jasno da su se ranijih godina Hrvati pokušali atomizirati, razbijajući ih na Bunjevce, Šokce i Jugoslavene te da on to ne podržava i da očekuje da će se ti pritisci na Hrvate smanjiti ili eliminirati koliko je to moguće, a da će službeni Beograd podržavati da i Hrvati imaju isti status kao i ostale nacionalne manjine. 

 

HR: Očekujete li da će se to i ostvariti?

Nadam se da ćemo sva garantirana prava uspjeti konzumirati, uzimajući u obzir proklamiranu politiku i proeuropsku orijentaciju pokrajinske vlasti. Budući da je u Somboru predsjednik Općine dr. Jovan Slavković iz Demokratske stranke, koja je na posljednje općinske izbore izašla u koaliciji s DSHV-om i SVM-om i postigla dobre rezultate, zahvaljujući baš proklamiranoj proeuropskoj politici koju i DSHV vodi, očekujemo da će suradnja naših stranaka i drugih demokratskih stranaka dati uskoro još bolje rezultate. 

U Somborskoj općini osam godina unazad niti jedan Hrvat nije bio zastupljen u Skupštini, iako prema službenom popisu u Općini Sombor ima osam posto Hrvata i oko tri posto onih koji se izjašnjavaju kao Bunjevci. Sada, pak, DSHV ima dva vijećnika u somborskoj i jednoga u apatinskoj skupštini i to će nam ipak dati mogućnost da se i glas Hrvata čuje odnosno da i mi našu problematiku iznesemo na mjestima na kojima se donose odluke. 

 

HR: Za što ćete se zalagati u ovim skupštinama i koji su to prioritetni problemi koje treba rješavati kako bi se poboljšao status Hrvata?

Somborski Hrvati su trenutačno isključeni ne samo iz općinske uprave, nego ih nema ni u državnim službama, ni u policiji, ni u carini, niti u vojsci. Normalno, mi očekujemo da se i nama otvore te institucije, odnosno da konzumiramo posve normalna ljudska prava od lokalne samouprave pa do pokrajinske razine i razine Državne Zajednice. Na žalost, somborski Hrvati nemaju zastupnika ne samo u republičkom parlamentu, nego ni u Skupštini Vojvodine, u koju je izabran samo jedan predstavnik DSHV-a iz Subotice, a budući da dosta veliki broj Hrvata živi u somborskoj općini i u Podunavlju, normalno bi bilo da se i glas tih ljudi čuje na nekim višim razinama. 

 

HR: Kako se ovo pitanje političkog zastupanja hrvatske kao i drugih nacionalnih manjina može riješiti?

To se pitanje može riješiti samo ako dođe do pozitivne političke diskriminacije, gdje će sve nacionalne manjine, pa tako i Hrvati, imati garantirani, određeni broj zastupnika na svim razinama. Inače, ovako se naš glas ne može jednostavno nigdje čuti i nitko praktički neće voditi računa o našim interesima ako mi to sami ne radimo. Vidjeli smo, svih ovih godina, da su nas drugi, koji su htjeli »voditi brigu« o nama, pokušavali u stvari uvjeriti da mi nismo Hrvati nego da smo nešto treće, što bi se praktički izgubilo u kategoriji »ostali«, što se i desilo Bunjevcima prilikom posljednjeg popisa, kada su svrstani među »ostale«.

 

HR: Ipak, Hrvati sada imaju svoje zastupnike, barem na lokalnoj razini. Za što ćete se zalagati u Skupštini Sombora u sljedećem četverogodišnjem mandatu?

Tražit ćemo službenu uporabu jezika u sredinama u kojima pretežito živi hrvatski živalj, s obzirom da je ta odluka već donijeta na razini Pokrajine, tražit ćemo i da Hrvati u općinskoj upravi budu razmjerno zastupljeni. Tražit ćemo i da se na gospodarskom planu uradi mnogo više jer je u Somboru posebno veliki broj poduzeća otišao u stečaj, a kada je u pitanju bio odlazak zaposlenih na burzu rada, onda su Hrvati uvijek bili među prvima na listi. Mi danas u firmama, koje rade u Somboru, praktički nemamo niti jednoga Hrvata na direktorskoj poziciji, što znači da se i tu vršila određena diskriminacija i još uvijek se ona vrši. Znači da i na tom planu očekujemo da će lokalna samouprava dati mogućnosti da se i naši ljudi ravnopravno zapošljavaju, a ne da se vrši određena diskriminacija.

HR: Hoće li tome doprinijeti suradnja na gospodarskom planu između hrvatskih i srbijanskih poduzeća, o kojoj se puno govori u posljednje vrijeme?

Suradnja s hrvatskim firmama je tek u začetku. U Somboru je prije godinu dana hrvatsko poduzeće »Lura« postalo većinskim vlasnikom »Somboleda«, ali tu još praktički ne osjećamo neke konkretne rezultate. »Lura« je najavila da će početi otvarati suvremene mini farme po uzoru na europske mini farme i za 2005. godinu se očekuje da će prvih nekoliko mini farmi biti otvoreno, te u sklopu toga programa očekujemo da će i naši poljoprivrednici, koji se bave proizvodnjom mlijeka, dobiti mogućnost da se uključe u taj program.

 

HR: Obrazovanje na hrvatskom nastavnom jeziku za sada ne postoji u Somboru. Što se planira uraditi na ovom planu?

Već dvije-tri godine se fakultativno izučava hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture u Bačkom Monoštoru u somborskoj, i u Sonti u apatinskoj općini, i svake godine je sve veći broj polaznika tako da to ohrabruje. Mi smo pokušali i u samom gradu Somboru formirati jedan odjel na hrvatskom jeziku, ali to nije uspjelo jer u samom gradu ima veći broj osnovnih škola, a hrvatska djeca su disperzirana širom općine i jednostavno niti u jednoj od tih škola nismo mogli okupiti petnaestak djece da bi se odjel formirao, a za osnovce je problem da s jednog kraja grada dolaze na drugi. Ali, nije se odustalo od te ideje i nadamo se da ćemo već iduće godine uspjeti formirati odjel u samom gradu. Inače, pos-toji predmet i organizirana nastava vjeronauka koju organizira Katolička crkva, gdje se nastava odvija na hrvatskom jeziku.

HR: Znači li to da se hrvatski književni jezik za sada može čuti samo u Crkvi i na vjerskoj poduci?

Opće je poznato da je Katolička crkva jedan od najvećih čuvara hrvatskog jezika i uopće hrvatske kulture, što je u velikoj mjeri očuvano i u Somboru. U samom gradu imamo dvije župe i pokraj toga karmelićanski samostan i karmelićansku crkvu. Oni ove i sljedeće godine slave stotu obljetnicu. Mogu reći da i hrvatska kulturno-umjetnička društva u somborskoj općini pa i DSHV imaju dobru suradnju s našom crkvom i da se tu uzajamno potpomažemo, bilo da su u pitanju kulturne manifestacije u okviru hrvatskih KUD-ova ili crkvene manifestacije kada pojedini odjeli iz naših društava sudjeluju u njima.

HR: Vijećnik ste i Hrvatskoga nacionalnog vijeća. Kako ocjenjujete rad Vijeća u proteklom dvogodišnjem periodu postojanja?

U svakom slučaju je za pozdraviti formiranje HNV-a, jedino mislim da bi se sam rad Vijeća mogao intenzivirati uključivanjem i onih vijećnika koji nisu direktno uključeni u tijela HNV-a, pri tome mis-lim na bivšu listu B, na vijećnike koji su ušli u HNV kao predstavnici DSHV-a. Na žalost, potencijal ovih vijećnika, kojih je dosta veliki broj, je neiskorišten, jer nisu zastupljeni u glavnim tijelima Vijeća i moj je prijedlog da HNV iskoristi i taj kadrovski potencijal i mislim da bi to još više pospješilo rad Vijeća.

 

HR: Poznato je da je u Somboru ranih devedesetih bilo i prijetnji i napada usmjerenih prema Hrvatima. Kakva je danas situacija?

Prijetnji je bilo početkom devedesetih godina kada su čak i bombe bacane na kuće hrvatskih aktivista, i kad su tadašnji općinski dužnosnici dozvolili da jedan Arkan nastupi na Radio Somboru i da poimence proziva pojedine hrvatske čelnike i daje im rok od nekoliko sati da se isele iz grada. Na žalost, takve istupe i takve prijetnje ne samo da nije osudila tadašnja općinska uprava, nego do današnjeg dana nitko od mjerodavnih nije smatrao da se treba ispričati za ta događanja. No, vrijeme nosi svoje i mogu reći da posljednjih godina nemamo takvih neprijatnosti, da osobnih prijetnji nije bilo unazad godinu-dvije dana. Neprijatnosti koje smo imali su rušenje spomenika na katoličkim grobljima koja su se na žalost događala i ove kao i ranijih godina i to na oba katolička groblja u Somboru, zatim u Bačkom Monoštoru kao i u drugim mjestima u kojima žive Hrvati. Policija do današnjeg dana niti jedan taj slučaj nije razotkrila, iako smo dobivali informacije od njih da su na tragu izvršitelja i na žalost više i ne očekujemo da će počinitelji tih vandalskih djela biti otkriveni, iako bi u jednoj državi, koja ima pretenzije da uđe u Europsku Uniju, to ne samo trebalo biti otkriveno, nego bi se to trebalo i sprečavati. Imamo dojam da državni organi još uvijek nisu spremni da se s takvim problemima uhvate u koštac. 

 

HR: U subotičkoj Skupštini usvojen je prijedlog izmjene Statuta prema kojem bi u Skupštini Subotice, pokraj zastava Srbije i Crne Gore i Republike Srbije bile istaknute i zastave hrvatske i mađarske nacionalne zajednice. Što Vi mislite o takvom prijedlogu?

Vidimo da su u Skupštini Vojvodine istaknuta pokrajinska obilježja i mislim da bi u sredinama u kojima žive nacionalne manjine sasvim normalno bilo da obilježja tih nacionalnih manjina budu istaknuta. Ako pogledamo druge europske države, pogotovo zemlje Europske Unije, obilježja nacionalnih manjina su sasvim normalna stvar i mislim da ćemo i mi dočekati i to vrijeme da ćemo moći i svoja nacionalna obilježja javno isticati. U Hrvatskoj, u mjestima u kojima žive, Srbi slobodno ističu svoja nacionalna obilježja, imaju svoje škole i država ih obilato financira u njihovim aktivnostima. Nadamo se da nedavno potpisani sporazum između Hrvatske i Srbije, koji bi trebao i nama ta prava garantirati, neće ostati mrtvo slovo na papiru, iako nisam siguran da će se sve odredbe brzo realizirati, jer smo imali prilike vidjeti da je puno tih prava koja su dana na papiru i ostalo samo na papiru. 

 

HR: Gdje vidite prepreke da se prava s papira pretoče u život?

Prepreke su među onim političarima koji još uvijek imaju averziju prema nacionalnim manjinama u Srbiji i na žalost to se još uvijek prilično odražava i prema hrvatskoj nacionalnoj manjini, pa i prema mađarskoj. Vidjeli smo da se ove godine puno incidenata događalo usmjereno baš prema nacionalnim manjinama. Još uvijek u nekoliko srbijanskih političkih partija ne postoji raspoloženje da se to prevlada i da se nacionalnim manjinama daju sva »normalna« ljudska prava po europskim standardima. Ali, ja se nadam da vrijeme radi za nas i da nije tako daleko vrijeme kad ćemo i mi u potpunosti uživati ta prava koja su, ponavljam, sasvim normalna da ih imamo.