Arhiv tekstova

Plodna ravnica hranila i svilenu bubu

Rakija dudara nekada je bila sirotinjsko piće. Imala je takvu rakiju skoro svaka kuća, jer dudova je bilo skoro u svakom domaćinskom dvorištu, a ako ih nije bilo u dvorištima bilo ih je duž putova. Bijelih ili crnih, svejedno. Dobro su rađali, trebalo je samo sakupiti opali rod, ostaviti da kom odleži i eto pića za svaku prigodu. Ne samo za grlo, već i za lijek jer se jaka dudara koristila kao narodni lijek za »skidanje« temperature. Danas je dudara ekskluzivno piće, ne zbog svog izvanserijskog okusa, već zato što je postala rijetkost. Iz prostog razloga što su rijetkost postali i dudovi. Čuvaju se samo još u rijetkim dvorištima, vremešni odoljeli su masovnoj sječi i uništavanju nekadašnjeg obilježja Bačke, koje je sađeno ne zbog ploda i rakije već zbog lista koji je korišten u ishrani svilene bube koja se gajila u Bačkoj. Svila se proizvodila u manufakturnim radionicama, a u Bačkoj ih je bilo nekoliko. Na popisu Zavoda zaštitu prirode nalaze se i dudovi, i to drvoredi duda na cestama Zagajica – Izbište i Izbište – Uljma i to kao prirodni spomenik, dok su kao spomenik prirode zaštićeni dud na Čenejskom salašu, crni dud u Srijemskim Karlovcima i bijeli dud u Gardinovcima.

Stoljetni dudovi na Šiminom salašu

Od nekadašnjih bačkih drvoreda dudova nije ostalo više ništa. Masovnu sječu preživjela su samo pojedinačna stabla uglavnom na salašima i oko njih ili u kakvom seoskom dvorištu. Donedavno nekoliko starih dudova opstajalo je i u jednom napuštenom dvorištu u Somboru, ali su prije nekoliko mjeseci, na žalost, posječeni. 
Prije pol stoljeća posječeni su i drvoredi dudova koji su se protezali duž ceste Sombor – Bezdan, s lijeve i desne strane. Onda su dudove zamijenile topole, pa su i one posječene i više od drvoreda nije ostalo ništa. A na salašu Šime Beretića na Bezdanskom putu sačuvano je ostalo deset dudova. 
»Četiri najveća duda su još iz vremena gradnje salaša, a salaš je pravljen 1925. godine. I ostat će tu dok je mene. Rekao sam, ti dudovi se neće sjeći dogod sam ja živ na ovom salašu, a poslije kako hoće«, kaže Šima. 
Osim četiri stara velika duda, na Šiminom salašu su i dva manja, ali i četiri male sadnice samoniklih dudova. 
»Ima bijelih, crnih i šarenih ili kako ga mi zovemo murge. Nažalost, ove godine dudovi su se smrzli pa nema roda. Inače rađaju, a mi ih sakupljamo i pečemo dudaru. Ja sačekam da dudovi skroz sazriju, sami otpadnu jer onda imaju najviše slasti. Sakupim od 200 do 400 litara koma, ovisno od godine. Obično se od te količine dobije 10 posto rakije. Prva je to rakija koja se pekla u godini. A rakija dudara peče se da bude jača, jer ako je ispod 22 grada onda se zamuti. Traži se danas rakija od duda, a cijena joj je oko 10 eura za litru«, priča Šima. 
Kaže još i da bi dudovi opstali moraju se održavati, a to održavanje znači da se svakih 10-15 godina skroz okrešu kako bi stablo istjeralo mlade grane. Ali to danas malo tko radi. Sjeća se naš sugovornik i da se nekada od dudova pekla i gibanica. Kada je krenula sječa, stabla su korištena za pravljenje bačvi.

Dudova više nego bođoša

Sadnja dudova u Bačkoj počela je krajem XVIII. stoljeća. Nije ta sadnja zaobišla ni Sombor, pa su drvoredi dudova sađeni kako duž gradskih ulica tako i izvan grada i na prilaznim putovima. Ostalo je zabilježeno da je samo posljednjih desetljeća XIX. stoljeća u Somboru i okolici posađeno čak 73.000 stabala dudova. Koliko je to, može ilustrirati podatak da ponos Sombora, a to su drvoredi bođoša, ima oko 20.000 stabala. Sadnja dudova u Bačkoj i proizvodnja svilene bube i svile tijesno je povezana s kolonizacijom Nijemaca koji su i počeli masovnu sadnju dudova, a svilare su postojale u mnogim mjestima Bačke. Prema internetskom portalu www.ravnoplov.rs, koji se bavi poviješću Sombora, 1788. godine u gradu su već postojali drvoredi dudova. U somborskom ataru 1797. godine bilo je 2.760 dudova, od čega je po gradskim ulicama, niz ceste, bilo zasađeno oko tisuću stabala. Četvrt stoljeća kasnije u Somboru i okolici bilo je više od 6.600 stabala duda, a u gradu je postojao i rasadnik duda. Pri kraju XIX. stoljeća gradskim vlastima predano je oko tri tone čahura svilene bube. Bio je to dodatni posao za salašare kojim su se bavili u svibnju i srpnju, kada još nisu počeli veliki poslovi u poljoprivredi. U Somboru je polovicom XIX. stoljeća postojala i svilara, a svila se u Somboru proizvodila do pred Drugi svjetski rat.
Z. Vasiljević