Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Pavlovački kanal teče iz čikerijskog šumarka

U Čikeriji, u blizini velike Čikerijske šume, koja se proteže uz granicu s Mađarskom, nalazi se izvorište ili početak Pavlovačkog kanala, koji teče kroz atare i usput prikuplja vodu i raste, sve do iza »Kočande« kraj Žednika, gdje se kod ’salaša Stipana Sudara’ (tako ovu lokaciju zovu u narodu) spaja s Krivajom.
Priča o začetku Pavlovačkog kanala u tavankutskom pijesku, pri tom u šumarku na privatnim placevima, opstala je iz ranijih generacija, i djeluje neobično, kako to već biva i s drugim predanjima naših predaka, a istinita je. Narodno sjećanje i stručni stav u ovom slučaju se podudaraju.
Iz pravca Tavankuta tri se vodotoka slivaju južno, sa svakim kilometrom stvarajući dublje tokove; to su Krivaja, Pavlovački kanal i Čik. Izvorišta Krivaje i Čika su u Mađarskoj, a Pavlovačkom kanalu početak je s ove strane granice, u šumarku, u čijoj neposrednoj blizini uz lokalni put počinje njegov regulirani i očišćeni vodeni kanal. Službeno nosi naziv Pavlovački kanal, ovdje i u drugim selima češće ga zovu Pavlovački do, a moguće je u daljoj prošlosti među ljudima imao i drugačije nazive.
Trasa Pavlovačkog kanala vodi po sredini područja koje spaja Mirgeš i Tavankut (jednim dijelom čini granicu između ove dvije mjesne zajednice) sve do pruge, u dužini oko kilometra nastavlja neposredno uz prugu, pa se potom spušta širokim atarom Male Bosne (protječe ispod puta Subotica – Sombor) ka Pavlovcu, prolazi ispod Pačirskog puta, zatim ispod bivše pačirske pruge, te ispod puta Žednik – Đurđin, i sve bogatiji vodom teče ka jugu uz »Kočandu«, ka svom spoju s Krivajom. Ljudi koji žive sa zemljom i od zemlje dobro poznaju ovu vodenu trasu, uz njeno korito se ore, sadi, žanje, peca, siječe trska i nalazi hlada ispod drveća na obalama, u pojedinim dijelovima to su bogati drvoredi; tu je život koga i ne bi bilo bez vode. U dijelovima obale ima neistraženih arheoloških nalazišta iz starih vremena, kada su ljudi svoja naselja podizali neposredno uz vodene površine.

Potraga za izvorištem

Tragom predanja o lokaciji izvorišta Pavlovačkog kanala u tavankutskom pijesku prolazimo uskim pjeskovitim putevima, ali korištenim; tu su rijetki salaši i mnoštvo voćnjaka i vinograda, ima i bagremara. Dobri poznavatelji ovoga kraja, Tavankućani Tome Vojnić Mijatov i Lajčo Stantić, dok se primičemo cilju pokazuju rub Čikerijske šume u blizini:
»Ta borova šuma je Čikerijska i ona se naslanja na bagremovu i mišovitu, koja iđe skroz od Čikerije, od naselja Čikerije di je zadnji čikerijski put koji vodi na Gornju Čikeriju u Mađarskoj. Od tog puta sve do Zlatnog kraja je šuma, na oko 500-600 hektara. U ovom dilu su privatni posedi, samonikla šuma, a kadgod su bili vinogradi i voćnjaki.«
Tu je blizu i »Butelin kraj«, prolazimo uz napuštene i naseljene salaše i – tu smo.
»Divanili su mi da svi dolovi vode iz Mađarske, a samo ovaj iz naše šume«, kaže Tome Vojnić Mijatov dok prolazimo bagremarom do mjesta u središtu šumarka koje se po predanjima smatra početkom Pavlovačkog kanala. Izvorištem vode koja će do »Kočande« poprilično narasti.
Za sve koji očekuju vidjeti izvor, mjesto gdje voda naočigled odnekle izvire – iznenađenje! Naši dolovi ne počinju tako... Oni se skrivaju negdje ispod i formiraju svoje male podzemne tokove do reguliranog kanala koji je tu u blizini, na stotinjak metara, i onda je već korito rječice potpuno vidljivo. Prirodna depresija veće površine u šumarku suha je, prošla godina bila je sušna. Tlo se ugiba pod koracima, ali na površini vode nema. Hodamo ovim tlom i obnavljamo predanja. Lajčo Stantić pamti kazivanja starijih i prizore koje su viđali i po sjećanju prepričavali:
»Komšija bać Luka bio je stariji, od mene bar 20 godina, i kad bi se tu našli, davno je to bilo, kazivo je da tu ima izvorne vode. Ja nisam vidio tu vodu, al on je pamtio kako je bilo kadgod i šta su njemu još stariji divanili.«
Što je sve u međuvremenu, od »onog vrimena«, urađeno na regulaciji područja, sugovornici ne znaju. Vidi se prokop kojim je usmjeravano isticanje vode ka reguliranom kanalu izvan šumarka, uz put.
  
Početak kanala

U Vodoprivrednom poduzeću Sjeverna Bačka potvrđuju podatak o lokaciji početka Pavlovačkog kanala u tavankutskom ataru i trasu kanala po sredini područja između Tavankuta i Mirgeša. Još dva vodotoka stižu iz Mađarske, to su Krivaja i Čik, a Pavlovački kanal počinje s ove strane granice, na lokalitetu ispod Čikerijske šume. Ne zovu ga izvorom, jer se voda ne izlijeva, nego se označava riječju Početak. Pavlovački kanal odvodi depresije koje se javljaju u regiji između Tavankuta i Mirgeša i Početak se bolje uočava kada su vode više, a ovih godina nisu. Na terenu između Tavankuta i Mirgeša korito većim dijelom vodi pravolinijski, a zatim više krivuda do puta između dva sela, prelazi put, nastavlja uz prugu i dalje opisanom trasom sve do iza Žednika, do Krivaje. 
K. Korponaić           

  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay