Arhiv tekstova

Komisija za davanje prijedloga naziva ulica i trgova SO Subotica, sada već u bivšem sastava, izabrana je 22. prosinca 2000. godine i održala je ukupno 45 sastanaka, jedan manje od mogućeg maksimuma (12 sastanaka godišnje).

Prijedlozi ove komisije u 44 su slučaja potvrđeni od strane Skupštine Općine i kasnije su dobili suglasnost ovlaštenog ministarstva, među inima Korzo, Bajski put, Somborski put (namjesto do tada neprikosnovenog Puta JNA!), Franjevački trg, Ulica Bele Gabrića, Ulica dr. Franje Sudarevića, te brojni nazivi voća, povrća te raznih obrta.

U BEOGRADSKIM LADICAMA: Od 10. studenoga prošle godine čeka se suglasnost Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu iz Beograda, za skoro identičan broj (oko 45 naziva), među kojima su brojni hrvatski nazivi, kao na primjer Trg svete Terezije, Rudićeva, Ulica biskupa Lajče Budanovića, Ulica Bartola Kašića, Velebitska, Ulica svete Katarine, Trg Đure Stantića i druge. Budući da je to neizbježna procedura, dok ta suglasnost ne pristigne, neće biti niti novih uličnih ploča. Sudbina tih prijedloga je, prema tome, još uvijek u ladicama u Beogradu.

Ipak, najgore su prošli novi nazivi ulica i trgova, koje je Komisija mučnim radom nekako izborila i usvojila tijesnom većinom glasova, a koji (sic!) nisu uspjeli stići niti do Skupštine Općine Subotica, zaglavljeni kod nekog odbora ili čak možda i kod Izvršnog odbora.

Ovdje su zastali u subotičkim ladicama prijedlozi za Ulicu Miroslava Krleže, Ulicu Zlatka Balokovića (svjetskoga violinsta koji je prvi dobitnik titule počasnog građanina Subotice 1947. godine nakon održanog koncerta u Velikoj vijećnici na Stradivarius violini, koju je pred smrt darovao Muzeju u Zagrebu), potom Ulica Dražena Petrovića, pa Augustina Tina Ujevića, Neste Kopunovića Netoja (nogometne legende iz Subotice), Ivana Pančića (subotičkog pjesnika), Tone Kujundžić (velike žene, katoličke aktivistice), Pavla Bačića, književnika i pisca skladbi za svoje igrokaze za djecu, itd.

JELAČIĆ U SUBOTIČKOJ LADICI: Istini za volju, neizjašnjavanje Komisije o evidentiranim prijedlozima posebice je pogodilo hrvatsku nacionalnu zajednicu u Subotici. Pije svega, više je puta za jedan glas onemogućeno vraćanje naziva Jelačićeve ulice, umjesto sada manje poznatog komunističkog aktivista Matka Vukovića, čije ime nosi ulica u centru grada, a Geza Tikvicki, kao najveća ličnost te ideologije u povijesti Subotice ga niti ne spominje u svojoj knjizi o partizanštini, osim da je pod sumnjivim okolnostima ubijen u Žutoj kući. Ta se ulica zvala Jelačićevom od 1918. do 1941. godine i nesumnjivo je da je ban smaknut s konja, od strane Komisije Skupštine Općine, čemu se hrvatska zajednica u Subotici najmanje nadala. Za to barem ne možemo okriviti beogradsko Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu, koje još ima prilike popraviti svoju zadaću. Ali, bivši saziv Skupštine Općine Subotica – nikako.

Na koncu, spomenimo da je ranija komisija, koja je u tom sastavu radila od 1997. do 2000. godine, ulicama dala imena: Balinta Vujkova, dr. Vinka Perčića, Matije Poljakovića, dr. Josipa Andrića, Alekse Kokića, Ante Evetovića Miroljuba, i najvećeg našeg političara svih vremena – Josipa Vukovića Đide.

Od nešto preko tisuću ulica u gradu, imamo 327 s hrvatskim toponimima i imenima, zahvaljujući našim prethodnicima u ovakvim komisijama, što je, imajući u vidu ukupan broj Hrvata – Bunjevaca i Šokaca – zadovoljavajuće. Ako ovlašteno ministarstvo u Beogradu još podsjetimo na prošloga tjedna potpisani Sporazum između Republike Hrvatske i Srbije i Crne Gore o zaštiti prava hrvatske manjine u SiCG i srpske i crnogorske manjine u RH, imat ćemo još pet-šest ulica s imenima hrvatskih velikana.

Sretan rad budućoj komisiji.

Autor je odvjetnik i član Komisije 

za davanje prijedloga naziva ulica i trgova SO Subotica u prethodnom sastavu