Arhiv tekstova
Kiše sprale kvalitetu
Žetva koja je u Srijemu počela rekordno rano prekidale su česte oborine, a gotovo na svim poljima žetva je požnjevena. U lipnju je zabilježeno 120 litara kiše po četvornom metru i to je ono što poljoprivrednike u ovom trenutku ne raduje. S druge strane, kiše su dobro došle za sve ostale jare kulture koje izgledaju jako dobro, kako kukuruz, tako i suncokret, soja i šećerna repa, kojima ove oborine gode. Poljoprivredni stručnjaci ističu da je pšenica izgubila na hektolitru, a i kvaliteta joj je dosta loša. Veća količina pšenice je proklijala i neće moći biti korištena za proizvodnju brašna nego samo za stočnu ishranu.
Zadovoljavajući prinos
U šidskoj općini jesenas je pšenicom zasijano oko 6.000 hektara, 300-400 hekara zemljišta zasijano je ječmom i tritikaleom i oko 1.000 hektara uljanom repicom, s tim što je na tim površinama kombajniranje završeno. Prinosi varijaju od parcele do parcele. Na temelju požnjevenih parcela može se govoriti o prinosu od 6,5 do 6,8 tona po hektaru. Na onim površinama gdje je pšenica zaštićena od bolesti (s obzirom na to da su ove godine poljoprivrednici špricali pšenicu čak tri puta) očekuje se da će ukupan prinos biti do 7 tona.
»Do travnja pšenica je jako dobro izgledala i obećavala. Međutim, i travanj i svibanj bili su sušni, s visokim temperaturama, tako da je pšenica pretrpjela stres. U cvjetanju visoke temperature i vjetrovi onemogućili su da pšenica da rekordan prinos. Što se kvalitete tiče, hektolitarska masa nije zadovaljavajuća, mala je i kreće se čak i ispod 60, a vlažnost zrna se kretala između 18 i 19«, kaže Dejan Vučenović iz Ureda za poljoprivredu Općine Šid.
U nekoliko navrata u svibnju u šidskoj općini bilo je i tuče, kada je na usjevima pričinjena šteta od 5 do 6 posto. Došlo je do polijeganja pšenice što je rezultiralo lošijom kvalitetom.
»Svaka kiša smanjuje i ovako malu razinu hektolitarske mase. Stabiliziranje vremena pridonijelo je sušenju usjeva i bržem kombajniranju, ali je kvaliteta dosta loša. Veća količina je proklijala i bojim se da neće moći biti iskorištena za proizvodnju brašna, jer mnogi mlinovi ne primaju zrno koje ima hektolitarsku masu ispod 72. Ove godine pšenica je u šidskoj općini zasijana na većim površinama nego što je to bilo prethodnih, a na to je utjecala prošla sušna godina. Zbog prvog većeg prihoda veći broj poljoprivrednika se odlučio zasijati uljanu repicu, pšenicu i ječam«, kaže Vučenović.
Oni poljoprivredni proizvođači koji su tijekom godine izvršili i po tri tretmana pšenice svakako su morali uložiti više truda i sredstava. No, uslijed suše došlo je i do pojave štetnika, tako da su veća ulaganja bila i u njihovo suzbijanje u odnosu na neke prethodne godine.
Cijena, nepoznanica
Prinosi pšenice u rumskoj općini (koja je zasijana na 10.000 hektara) se kreću oko 7 tona po hektaru. Međutim, s oborinama i u ovoj općini značajno je pala kvaliteta kada je riječ o hektolitarskoj težini.
»Općenito, ova godina za pšenicu je bila dobra i veća količina je posijana u optimalnom agrotehničkom roku, što nije bio slučaj ranijih godina. Do kraja listopada je skoro sva pšenica bila posijana, a čak i ona koja je posijana nešto kasnije imala je dobre uvjete za klijanje i nicanje. Blaga zima pridonijela je da se pšenica dobro izbokori. Bile su veće temperature nego inače u travnju i svibnju, što je dovelo do znatno ranijeg početka žetve. Da nije bilo česte kiše u fazi žetve, moglo bi se reći da je ovo bila idealna godina za proizvodnju pšenice«, kaže stručni suradnik u Poljoprivrednoj stručnoj službi u Rumi Goran Drobnjak.
Cijena se još uvijek ne zna, a priča se o 16 dinara po kilogramu. Ali ona nije krajnja i znat će se kada se ustanove količine i kvaliteta pšenice koja bude uskladištena.
»Ne znam kolika je cijena u ovom trenutku. Mi je poslije svake žetve ostavljamo na ‘čuvanje’ i prodajemo cjelokupnu količinu u kasnu jesen, jer je tada cijena najviša. Dajem sve od sebe da postignem kvalitetu. Uložim sve: gnojivo, dva špricanja, platim arendu 250 eura po jutru i onda nema velike zarade. Razmislit ću hoću li sljedeće godine ulagati u poljoprivredu«, kaže nam poljoprivrednik iz Adaševaca Pero Đurić.
Datum žetve odredio kvalitetu
Slična situacija, bar kada je riječ o vremenskim (ne)prilikama, je i u subotičkom ataru: česte kiše isto su toliko puta prekidale žetvu. Međutim, po riječima ravnatelja Poljoprivredne stručne službe Subotica Damira Varge, osim kiše, na produženu žetvu pšenice utjecala je i činjenica da je jesenas posijano skoro pet tisuća hektara uljane repice, što je za toliko i veća ukupna površina pod ozimim kulturama, a samim tim i potreba za mehanizacijom i brojem radnih dana bila je veća. Kada je riječ o kvaliteti pšenice, Varga kaže da to prije svega ovisi o tome kada ju je tko požnjeo:
»Ona pšenica koja je požnjevena prije posljednjih velikih kiša koncem prošlog mjeseca, dakle do 20.-22. lipnja, je solidna. Hektolitarska masa je nešto manja, ali sasvim dovoljna da prema Pravilniku zadovolji uvjete za ljudsku ishranu, a sadržaj proteina i glutena je također dobar. Drugim riječima, do navedenog roka hektolitarska masa kretala se od 75 do 78, a nakon toga je u konstantnom padu i kreće se od 71,5 do 66, što je ispod propisanih uvjeta za ljudsku ishranu.«
Kada je o prinosima riječ, sugovornik kaže kako oni u subotičkom ataru iznose oko šest i pol tona po hektaru, što je sasvim zadovoljavajuće, dodajući kako su se oni kretali i u rasponu od 4,5 pa do 9 tona. Na tako velike razlike, kaže on, nisu toliko utjecale vremenske prilike koliko pravilna primjena agrotehničkih mjera, razlika u kvaliteti zemljišta koja je u subotičkom ataru također velika, ali i datum sijanja, odnosno je li taj posao urađen u optimalnom roku.
Za Antala Cindela iz Bajmaka može se reći da je jedan od rijetkih poljoprivrednika sa i više nego li zaokruženom proizvodnjom. Bavi se i ratarstvom i stočarstvom i povrtlarstvom, a nemali dio svoje proizvodnje dorađuje ili prerađuje u vidu brašna, hladno cijeđenog ulja, sokova od rajčice, sireva, mesnih prerađevina. Naravno, za takvo što potrebna mu je i primarna proizvodnja, pa otuda ne čudi da je jesenas posijao oko 25 jutara pšenice. Na njegovu žalost, žetvu je završio poslije velikih kiša koncem mjeseca, pa se nekom posebnom kvalitetom ne može pohvaliti:
»Iako je, za ovu godinu, rodilo pristojnih 2,5 do 3 tone po jutru, kvaliteta žita je loša. Hektolitar mi je tu oko 70, a vlaga oko 14 posto, pa sam predao samo onu količinu koja mi je bila potrebna da isplatim arendu. Sve ostalo ću ostaviti sebi, a ovisno o kretanju cijene odlučit ću se hoću li ju dalje prodavati ili ću ju iskoristiti za stočnu ishranu, svinja i ovaca prije svega.«
Trenutačna cijena od 16 dinara za kilogram (plus PDV), kaže on, ne pokriva ni troškove koje je jesenas, zimus i proljetos uložio u proizvodnju pšenice, pa je i računica jasna: radio je, bar za sada, s gubitkom. Ipak, na pitanje »zašto« (ju sije), Cindel navodi dva logična razloga:
»Prvi je svakako plodored i onome tko se razumije u ovu problematiku dalje ne moram objašnjavati. Drugi razlog svakako je taj što se nikad unaprijed ne zna od čega će poljoprivrednik imati koristi, a na čemu će pasti. Da zna, sigurno se ne bi opredijelio za rad s gubitkom. Primjera radi, pšenica se prošle godine pokazala isplativijom od kukuruza, a ove godine, bar za sada, izgleda da će biti obratno. Osim toga, ako u obzir uzmemo i to da se ja bavim i ratarstvom i stočarstvom, prosto nije logično da se baziram samo na proizvodnju jedne kulture.«
U zaključku, recimo još nekoliko bitnih stvari vezanih za ovu temu. Kako kaže Varga, koliko god vremenske prilike posljednjih dva tjedna nisu pogodovale pšenici, toliko jesu ostalim jarim kulturama, napose kukuruzu i suncokretu, a vjerojatno bi to rekli i voćari. Dakle, sve u svemu, razmjerno male štete od zakašnjele žetve daleko su manje u odnosu na opću korist koje su posljednje kiše donijele. Također, treba u vidu imati i riječi ravnatelja Žita Srbije Vukosava Sakovića, koji je za Radioteleviziju Vojvodine u emisiji Brazde rekao kako ove godine možemo očekivati da će biti požnjeveno između 3,2 i 3,3 milijuna tona pšenice, što, zajedno s oko 200.000 tona rezervi, daleko premašuje potrebe Srbije. Po njegovim riječima, veće je pitanje i problem kako viškove izvesti, posebno kada se u obzir uzme činjenica da se i danas mnogi ratari odlučuju za sjetvu »s tavana« i proizvodnju sorata koje donose veći prinos, ali znatno slabiju kvalitetu. Ako to kod nas (za sada) još i prolazi, na inozemnom tržištu – ne.
S. D. i Z. R.
