Kad pitaju unučići
Sidila sam na klupici,
oko mene unučići.
Pitali me sve i svašta,
dokle seže dičija mašta:
O ditinjstvu i mladosti,
o tugama i radosti.
U mom kraju šta je bilo
i kako se tad živilo.
Odgovori bili svaki,
i ovaki i onaki.
Šta sam znala i umila
al istina je prava bila.
A na kraju pitali me
zašto su mi ruke svele,
zašto drhte dok ih mazim
i što su mi kose bile.
Što su mi leđa svila,
zašto mi glas podrhtava?
Zašto sam tako lipa bila
kao što sam na slikama?
Sve je lipo u mladosti.
Trudite se rasti zdravo
pa kad stigne vaše vrime
shvatit ćete sve zapravo.
Samo dica stare vole
sad ne biste razumili.
Stari znaju da je tako
pa se prave još stariji.
Katarina Firanj rođena je 1950. u Somboru. Njene pjesme su čitane na priredbama HKUD »Vladimir Nazor« u Somboru i objavljivane u listovima »Miroljub« i »Zvonik« te u knjigama »Žetvene svečanosti«, »Raspleteni snovi« i »Lira naiva 2003«. Sudjelovala je na prvom susretu pjesnika »Lira naiva 2003«.