Arhiv tekstova
Preteče obnovljenih olimpijskih igara
Nedavno su održane XXIII. Zimske olimpijske igre (od 9. do 25. veljače 2018.) u Pyeongchangu (Južna Koreja), a za dvije godine će i XXXII. Ljetne olimpijske igre koje će biti organizirane u glavnom gradu Japana Tokiju (od 24. srpnja do 9. kolovoza 2020.). Prve Zimske olimpijske igre održane su 1924. godine u Chamonixu (Francuska), a prve obnovljene (suvremene), koje danas nazivamo ljetnim, u Ateni 1896. godine. Široj javnosti uglavnom je nepoznat podatak da su se i prije obnove olimpijskih igara održavala natjecanja vrlo slična antičkim igrama. Bile su to – kako ih stručna literatura definira i priznaje – predolimpijske igre.
O nekadašnjim olimpijskim igrama – pretečama današnjih modernih olimpijskih igara – napisani su brojni članci i studije. Održavale su se svake četvrte godine u Olimpiji (Peloponez, Grčka), a četverogodišnje razdoblje između igara nazivano je olimpijadom. Manje je poznato da su se i prije obnovljenih olimpijskih igara 1896. godine održavala natjecanja u raznim sportskim disciplinama, čak sličnim ili istim kao i na igrama u antičkoj Grčkoj.
Prve igre i njihovo nestajanje
U stručnoj literaturi te igre nazivaju se predolimpijskim, jer su ih organizatori održavali u kontinuitetu i u više sportskih disciplina pokazavši time »olimpijski« karakter. Međutim, bitna razlika između predolimpijskih i suvremenih olimpijskih igara ogleda se u njihovoj koncepciji. Dok su današnje olimpijske igre posvećene isključivo sportu, odnosno sportskim disciplinama, predolimpijske igre imale su više zabavni, odnosno sajamski karakter uz sportska nadmetanja uključujući i ostvarenja na polju pojedinih grana umjetnosti (pjesništva, drame, kiparstva). Ovo posljednje pripisuje se nastavku tradicije prenijete iz antičkih olimpijskih igara, a najizraženije je bilo u grčkim predolimpijskim igrama.
Nema pouzdanih podataka kada su održane prve igre. Najstariji pisani dokumenti o starim grčkim olimpijskim igrama potječu iz 776. godine p. n. e. Ali zanimljiv je podatak da prvi poznati pobjednik antičkih olimpijada Koreb (Sokratov suvremenik, oko 400. god. p. n. e.) smatra da su prve igre antičkog doba održane oko 1500. godine p. n. e. Tome može ići u prilog i tekst nađen na jednom disku iskopanom u Olimpiji: »Asklepijad pentatletičar posvećuje ovaj disk Zeusu na 225. olimpijskim igrama«. Ako je Koreb u pravu, 225. olimpijske igre bile su oko 900. godine prije Krista! Ali ako prihvatimo najstariji pisani dokument iz 776. godine p. n. e. o antičkim igrama kao validan, a znajući da su se održavale svake četvrte godine, te da su poslednje bile 393. godine, ukupno ih je održano 292.
Bizantski car Teodosije je 394. godine igre zabranio, pozivajući se na njihov poganski karakter. Naime, kršćanstvo je tada već bila državna religija i u Istočno-rimskom carstvu. Njegov nasljednik (unuk) Teodosije II. naredio je da se sruši Zeusov hram u Olimpiji u kojem se nalazilo slavno Fidijino djelo – skulptura Zeusa s pozlatom. Sredinom VI. stoljeća poluotok Peloponez zadesio je jak zemljotres i tako nestaje Olimpija. U narednim stoljećima kolale su samo usmene priče o nekadašnjem bogatstvu Olimpije, prvenstveno o ogromnoj vrijednosti skulpture Zeusa.
U doba srednjeg vijeka (VII. – XI. vijek), u suglasju s tadašnjim kršćanskim dogmama, oni koji su znali čitati i pisati samo su osuđivali stare igre mnogobožačkih Grka. To se najbolje ogleda u nekim djelima Tertulianusa i Betiusa.
Doba vitezova i renesansa
»Doba vitezova« u Europi, a potom renesansa, donosi nov način razmišljanja i pogleda na život, tzv. svetovni odgoj, praktično i iskustveno razmišljanje predstavljeno tadašnjom inteligencijom i »građanskim« slojem otvarajući time nova tumačenja u pogledu na stare olimpijske igre. Renesansni humanisti (Pier Paolo Vergero, Vitorino da Feltre, Eneas Silvius Piccolomini, Hieronimus Mercurialis) prepoznali su važnost tjelesnog odgoja i njegovu korist u praktičnom životu. Imajući to u vidu – odgoj – bilo po atenskom bilo po spartanskom modelu – iznosili su kao primjer suvremenicima. Štoviše, Talijan Mateo Palmieri (XV. stoljeće) i Francuz Petrus Faber (XVI. stoljeće) već objavljuju svoja zapažanja o olimpijskim igrama starog vijeka sa znanstvenom temeljitošću. Međutim, u narednim stoljećima u njegovanju tradicija starih olimpijskih igara na čelu su bili Englezi. Robert Dover od 1612. godine u Cottswaldu (južna Engleska) organizirao je igre pod imenom Cottswald Olimpic Games. Igre su prekinute samo za vrijeme engleskog građanskog rata (1640. – 1689.), te se »festival« održao do današnjih dana ali je uvijek bio, a i sada je, samo lokalnog karaktera. Naime, program je više bio i jeste i danas više festivalskog a ne sportskog karaktera i sadrži više festivalske a ne sportske discipline. U XVIII., odnosno početkom XIX. stoljeća brojni poznati pisci i pjesnici kao što su Goethe, Schiller, Rousseau i Byron pisali su o »slavi« starih olimpijskih igara.
Atila Dunđerski
