Arhiv tekstova
Hasanaginica u viđenju Petra Šarčevića
Na sceni subotičkog kazališta Hasanaginica Milana Ogrizovića (Senj, 1877. – Zagreb, 1923.), u režiji Petra Šarčevića, premijerno je izvedena 12. rujna 1970. godine. Nakon toga, kako zapaža dr. Ana Lederer, ni malo slučajno, njegova stvaralačka suradnja s ovdašnjom scenom, započeta 1959. godine, nasilno je prekinuta s buđenjem Hrvatskoga proljeća, budući da su ga tada, stanovite snage, u rodnom gradu proskribirali kao »nacionalista«, te mu je do kraja života uskraćeno pravo režije u dvije kazališne drame (srpsko-hrvatskoj i mađarskoj), gdje je do tada postavljao pretežito hrvatske autore (M. Poljaković, A. Karagić, Zagorka, Ogrizović, Roksandić, R. Marinković, S. Kolar), osmišljavajući i ostvarujući repertoar od značaja, itekako važan upravo u kontekstu povijesti subotičkog teatra.
Milan Ogrizović je pisao pjesme, novele, crtice, eseje i kritike, ali je ponajprije dramski pisac. Gimnaziju pohađa u Gospiću, filološki studij završava u Zagrebu, doktorira s tezom o Pavićevu prijevodu Kačićeva Razgovora ugodnog. [Kako je Emerik Pavić preveo Razgovor ugodni, Zagreb 1904.]
Do I. svjetskog rata bio je lektor u Hrvatskom zemaljskom kazalištu, a poslije profesor Glumačke škole. Povremeno upražnjava glazbenu kritiku, posebnu pozornost posvećuje operi i piše libreta. Autor je tragičnoga igrokaza Nepoznati o životu Vatroslava Lisinskog.
Ogrizović je iznikao na valu moderne u hrvatskoj književnosti koja obuhvaća razdoblje od 1892. do 1916. godine. U tom razdoblju mladi naraštaj hrvatskih pisaca zagovara novi nacionalno-politički i književno-estetski program uistinu začet 1895. godine na Jelačićevom trgu u Zagrebu istupanjem protiv režima Khuena Hedervaryja i spaljivanjem mađarske zastave, u razdoblju kada nastaju iznimna umjetnička djela koja u sebi nose pravo bogatstvo motiva i stilskih postupaka. U oblasti drame, moderna u hrvatskoj književnosti je afirmirala posebne tipove drama: historijsko-romantičarsku, realističko-naturalističku, socijalno-psihološku i simboličko-lirsku dramu.
Glavni predstavnici hrvatske moderne su: Antun Gustav Matoš, Vladimir Vidrić, Vladimir Nazor, Fran Galović, Janko Polić Kamov, Milutin Cihlar Nehajev, Dinko Šimunović, Dragutin Domjanić, Mihovil Nikolić, Milan Vrbanić, Stjepan Miletić i dr. Najznačajniji dramatičari toga razdoblja su: Ivo Vojnović, Josip Kosor, Milan Begović i Milan Ogrizović.
Kao dramatik Ogrizović se oglasio djelom u tri čina Dah (HNK, 1901.), nastalom pod dojmom Ibsena, slijedi potom tetralogija pod naslovom Godina ljubavi (HNK, 1907.) koju čine jednočinke: Proljetno jutro (HNK, 1903.), Ljetno popodne (HNK, 1904.), Jesenje veče (HNK, 1903.) i Zimska noć (1907.). Ogrizović rado surađuje s drugim piscima, pa tako sa Zvonimirom Vukelićem piše satirične tekstove Trgovina idejama i Nova trgovina ideja, te komediju Hrvati na Karpatima ili Gospođica od telefona, s Marijom Kumičić, udovicom Eugena Kumučića povijesnu dramu Propast kraljeva hrvatske krvi, a s Andrijom Milčinovićem Prokletstvo, komad koji cenzura zabranjuje, nakon čega je uslijedila hajka na dvojicu autora, pa je njihov komad praizveden tek šezdesetih godina XX. stoljeća.
Izniman, pa i neočekivan uspjeh, Ogrizović postiže s dramom Hasanaginica 1909. koja postaje jedno od najviše izvođenih kazališnih djela ne samo u Hrvatskoj. Pišući ovaj komad Ogrizović je za osnovu uzeo glasovitu narodnu baladu od 92 deseteračka stiha koju je zabilježio talijanski putopisac i etnograf Alberto Fortis i objavio je u svom djelu Viaggio in Dalmazia (Put po Dalmaciji), tiskanom u Veneciji 1774. godine, nakon čega su uslijedili prijevodi na raznim jezicima; spomenimo se samo Johanna Wolfganga Goethea (1775.), Waltera Scotta (1798.), Aleksandra Puškina (1835.), Adama Mickiewicza (1841.) i dr., a svi su je držali za jednu od najljepših balada ikada nastalih.
U povodu dvjestote obljetnice Fortisova djela bosanski književnik Alija Isaković objavio je svoju Hasanaginica (Sarajevo 1975.), donoseći na preko 700 stranica obilje tekstova o njoj, prijevode i prepjeve na talijanskom, njemačkom, francuskom, latinskom, engleskom, mađarskom, češkom, poljskom, ruskom, švedskom, slovenskom, srpskom, albanskom, malajskom, makedonskom, turskom, danskom, perzijskom i arapskom jeziku.
Naime, od Fortisove putopisne knjige do danas ova je pjesma postala dostupnom u oko 150 prijevoda na različitim jezicima svijeta, među ostalim na kineskom i japanskom.
