Arhiv tekstova

Svetkovina Božje ljubavi

Među svetkovinama u liturgijskom kalendaru već stoljećima nalazi se i svetkovina Presvetog Srca Isusovog. Srce je oduvijek za čovjeka predstavljalo simbol ljubavi, izvor čovjekovih osjećaja. Za onog koji nema ljubavi kaže se da nema srca. Srce je sinonim za voljeti. Tako ova svetkovina podsjeća vjernike na ljubav koju im daruje Bog.
Srce koje slavimo na slikama i kipovima uvijek se prikazuje probodeno, jer, svjedoči evanđelje, prije nego što su Isusa skinuli s križa, kopljem su mu proboli srce i iz njega je potekla krv i voda. Stoga nas prikaz probodenog srca trajno podsjeća na cijenu ljubavi koju je Krist morao platiti. Dakle, ova svetkovina je svetkovina Božje ljubavi prema čovjeku, svetkovina žrtve koju je Svemogući Bog podnio za čovjeka da bi ga spasio jer ga neizmjerno ljubi. Ona nas podsjeća na našu obvezu da tu ljubav uzvratimo, ne možemo istom mjerom, jer smo nesavršeni i ne možemo ljubiti poput savršenog Boga, ali se možemo truditi da ljubimo, da budemo zahvalni koliko je u čovjekovoj moći.

Utjelovljena Božja ljubav

Bog je oduvijek ljubio čovjeka i različitim čudesima i zahvatima u povijesti tu ljubav pokazivao. No, vrhunac očitovanja bio je Isus Krist. Utjelovljeni Sin Božji je utjelovljena ljubav Božja, koja je čovjeku u Isusovoj osobi postala vidljiva i opipljiva. U srcu Sina Bog je utjelovio svoju ljubav, dao joj lice čovjeka, pustio je s neba u svu težinu ljudskog postojanja na zemlji, da bi čovjek lakše razumio, doživio i prihvatio ljubav Svevišnjeg. O tome nam govori apostol Ivan u svojoj poslanici: »U ovome se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu. U ovome je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego – on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše« (1Iv 4, 9-10).
Svetkovina Srca Isusovog navještaj je radosne vijesti: »Bog je tako ljubio svijet…« On, tvorac ovoga svijeta, sve je stvorio dobro. No, čovjek se pobunio protiv Boga i dopustio zlu da zakorači u svijet i u čovjekovu dušu. Tako, iako je Bog sve stvorio dobro, ipak je u svijet istočnim grijehom ušao nered, patnja i smrt. Ali, Bog je prepun ljubavi i milosrđa, te nije napustio čovjeka i prepustio ga da se sâm bori s onim što je učinio, nego je pritekao u pomoć, dopustio je da ga svi, koji ga u vjeri traže, nađu, da osjete njegovu ljubav i milosrđe. Pohitao je da spasi palog čovjeka od vječne propasti, te je poslao svoga Sina da donese spasenje. Tako se Bog u potpunosti razotkrio kao Bog ljubavi i milosrđa, kao Bog koji nije samo Stvoritelj i promatrač, nego, ljudskim rječnikom rečeno, ima srce puno ljubavi, ranjeno ljudskim grijehom, ali koje i dalje ljubi i nudi spasenje.

I mi trebamo ljubiti    

Srce Isusovo probodeno kopljem stoji pred nama i poručuje nam da ljubav Božja ne poznaje granice. Bog, kao stoljećima i tisućljećima prije, tako i danas jednako snažno voli svakog čovjeka i nudi mu spasenje, te nas poziva da mu vjerujemo, da ne budemo uplašeni i uznemireni pred onim što donosi budućnost, što život stavlja na naša leđa. O toj brižnoj ljubavi govori prorok Hošea kada prenosi Božje riječi kojima on sam za sebe kaže: »Efrajima ja sam hoditi učio, držeći ga za ruke njegove… nad njega se saginjah i davah mu jesti. Srce mi je uznemireno, uzavrela sva mi utroba…« (Hoš 11, 3-4.8). Bog ovim riječima poručuje da nije daleki Bog, koji samo nadgleda svijet bez osjećaja za svoja stvorenja, nego naš dobri Otac koji brine, pomaže, ljubi. A Isus dolazi među nas da posvjedoči tu Očevu ljubav svojom ljubavlju koja ga vodi na križ i probada mu srce.
Veličinu te ljubavi naša ljudska mudrost ne može do kraja shvatiti. Zato nam sveti Pavao u Poslanici Efežanima poručuje da ćemo tek onda kad budemo ukorijenjeni u ljubav moći »pravo shvatiti koja je Dužina i Širina i Visina i Dubina te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu« (Ef 3,18-19).
Svetkovina Srca Isusovog ne samo da nas podsjeća kolikom nas ljubavlju ljubi Svevišnji, nego nas podsjeća da tu ljubav treba i uzvratiti. »Ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama i ljubav je njegova u nama savršena« (1Iv 4,11-13). Svetkovina Božje ljubavi, koju ovaj petak slavimo, poziva nas da vjerujemo u ljubav Božju, ali i da ljubimo svoje bližnje, onako kako je on ljubio nas, čak i ako je potrebna žrtva. Ljubav ne smije imati granice. To nas uči probodeno Srce Kristovo.