Arhiv tekstova
Opasnosti od dosljednosti nedosljednih
Ostavljajući po strani moguću višestruko upitnu činjenicu što je u prestižnoj emisiji Hrvatske televizije »Nedjeljom u dva«, koju vodi Aleksandar Stanković, bio gostom u nedjelju 14. studenoga, dakle samo dan prije »povijesnog« posjeta hrvatskog premijera Sanadera Beogradu, isto Aleksandar ali Tijanić, zacijelo politički prijeporna osoba kada su u pitanju hrvatsko-srpski nesporazumi s početka devedesetih, no ujedno držeći još više začudnom opravdanost da se upravo direktor Radio televizije Srbije, direktor u čijoj kući je zabranjeno emitiranje emisije na hrvatskom, i na kojoj se gdjekad progovori i jezikom mržnje spram Hrvata, pozove da tumači srbijanski aktualni društveni i politički trenutak, kao da drugih i dakako kvalitetnijih takmaca za to i za takvu temu ovdje nema, nimalo, dakle cijeneći takav izbor sugovornika budući da on i više nego uvjerljivo vrijeđa načela pravde i zdravog razuma, ipak se moramo osvrnuti na tri iznijeta stava dotičnoga Tijanića i to iz jednog jedinog razloga – oni su u izravnoj funkciji omalovažavanja legitimnih nastojanja vojvođanskih Hrvata da se njihovo zakonom propisano pravo na informiranje na vlastitom jeziku putem televizijskoga medija unekako najzad pozitivno razriješi.
SLUŽENJE NEISTINAMA: Kao prvo ćemo reći da se direktor u svojoj elaboraciji cijelog slučaja, a u odgovoru na ne pretjerano suvislo Stankovićevo pitanje, služio s laži koja mu je podmetnuta od njegovih podređenih, rukovodilaca TV Novi Sad: nije, naime, istina da se u bilo kojoj televizijskoj emisiji na hrvatskom jeziku, štoviše u bilo kojem mediju na hrvatskom jeziku u Vojvodini, ikada slavila Oluja. Ta gnusna laž, kojom se, gle pravilnosti, hoće Hrvati prikazati kao onaj mrski soj koji uvijek čini ono što je u percepciji Srba najnepoželjnije, ne može počivati na prostoj neinformiranosti g. direktora, već mu je ona očigledno servirana iz novosadske televizijske kuhinje. Inače, za ne samo njegovu informaciju reći ćemo da je strah, koji je prisutan kod vojvođanskih Hrvata, a koji je rezultat posve neidiličnog boravka ovdje u posljednjih petnaestak godina a u čemu je imala udjela i kuća kojom ravna, toliko velik, da je i elementarno pulsiranje hrvatstva u javnosti tek minimalno, što treba ne samo da zabrinjava nekoga, već i da se razrješava, gdje onda emisija na hrvatskom može biti jedan od načina.
Kao drugo, navest ćemo da g. Tijanić, i to u najboljoj maniri ljudi koji su ga postavili, radi na restauiranju dijela Miloševićeve baštine u domeni interetničkih odnosa: u ovome slučaju kada su u pitanju Hrvati i Bunjevci – laž je ponovno, g. Tijaniću, da ljudi koji rade tu emisiju ne priznaju Bunjevce, budući da se svi oni i sami osjećaju Bunjevcima, ali koji se ujedno, kao uostalom i 99 posto drugih Bunjevaca u svijetu, smatraju Hrvatima, a ne onim što im je Milošević namijenio, Milošević koji danas sjedi u Den Haagu, a mi muku mučimo da njegove politike djela vratimo na kolosijek normalnosti.
K SUSTAVNOM RJEŠENJU: Kao treće, ali ovoga puta nije u pitanju laž, ponuđeni model g. Tijanića za rješenje pitanja emisije na hrvatskom jeziku više je nego poražavajući – u stilu »naredio sam da puste emisiju«, budući da mu manjka osnovne normalnosti kada je u pitanju trajno i sustavno rješenje ovoga prava: ništa, naime, što se rješava tako što će netko narediti, pa bio taj Netko i sam Tijanić, ne donosi ozbiljnijeg ploda. Jer, i do sada je, da podsjetimo, glavni problem emisije na hrvatskom bio taj što je netko izdavao naređenja da se pusti emisija, ali je ono gdjekad rezultiralo naređenjem i da se ona ukine. Tko je garant da se to isto i sada onda neće dogoditi? Napose, ako netko nekome javi da Hrvati, kao, nešto slave! Pitanje emisije na hrvatskom jeziku mora biti riješeno sustavno, kao što to, uostalom, imaju i druge manjine u Vojvodini: integralni dio sustava, s preciznim pravima i obvezama RTS-a, te s jasnim i čvrstim proračunom, a što je rezultat pregovora i dogovora s instancom unutar hrvatske zajednice koja o tome treba brinuti – Hrvatskim nacionalnim vijećem. Ispod toga je sve – više nego upitno.
Autor je član Izvršnog odbora
Hrvatskog nacionalnog vijeća, zadužen
za informiranje i službenu uporabu jezika
