Među osobe prepoznatljiva i osebujna lika i djela što zaslužuju javnu pozornost svakako je i Gizela Vuković (Subotica, 5. rujna 1926. – Beograd, 29. ožujka 2015.), kazališna i filmska glumica, koja će ostati zapamćena po svojim možda nevelikim, ali dojmljivim isprve teatarskim, a potom i filmskim ostvarenjima – gdje je svoje glumačke ambicije i umijeće pokazala u preko četrdeset filmskih rola. Utoliko je njena pojava nezaobilazna među izdancima subotičkih scenskih protagonista i filmaša. Od 1948. godine Gizela Vuković je glumila, igrala i pjevala u subotičkom teatru. Bila je članicom ovdašnjeg Hrvatskog narodnog kazališta i pozorišta u Leskovcu, gdje je s uspjehom tumačila dobro znane likove, mahom klasične scenske literature, primjerice Koštanu i Hasanaginicu ili Čehovljevu Sonju. Za svoja umjetnička postignuća osvojila je više priznanja, ostvarivši preko četrdeset filmskih uloga, a na festivalu u Puli (1968.) pripala joj je Zlatna arena za ulogu u crno-bijelom filmu scenarista i redatelja Milenka Štrpca U raskoraku – među ostalim prikazan je i na Berlinskom filmskom festivalu.
 Eva Ras (Eva Marija Balázs-Stević, Subotica 1. siječnja 1941.) dobro je znana kazališna i filmska  glumica, spisateljica i slikarica. Nakon završene Akademije sa suprugom Radomirom Stevićem Rasom, slikarom i grafičarem, osniva (1964.) Teatar nacionalne drame, izvodeći djela domicilnih pisaca. Nastupila je u više desetaka domaćih i inozemnih, mahom mađarskih, filmova. Objavila je dvadesetak knjiga. Dobitnica je više uglednih nagrada za filmske uloge, a također i za svoja književna postignuća. 
 Mira Peić (Subotica, 26. svibnja 1942.), kazališna i filmska glumica, nastupala je na subotičkoj sceni, a okušala se potom i na filmu. Glumila je u filmu o Dimitriju Tucoviću, nadalje u Levacima, Povratku otpisanih, Medvedu 007, Kraju dinastije Obrenović, Terasi na krovu i drugim. Jedno je od nezaobilaznih subotičkih kazališnih, filmskih i TV-glumačkih imena. Također će ostati upamćena i kao uspješna, od struke hvaljena interpretatorica starogradskih pjesama i romansi, područja gdje dolazi do izražaja njezina odnjegovana glazbena darovitost, a također obazrivo i odmjereno, napose dosljedno, biran repertoar.
Vlatko Dulić (Subotica, 20. travnja 1943. – Zagreb. 20. studenoga 2015.), hrvatski kazališni i filmski glumac diplomirao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 1970. godine. Bio je član ansambla više glasovitih kazališta, poput Gavelle (1968. – 1981.). Kao slobodni umjetnik nastupao je u Teatru u gostima, Teatru &TD, Satiričkom kazalištu Kerempuh, kazalištu Komedija, glumačkoj družini Histrion i varaždinskome HNK-u. Bio je zapažen po ulogama i klasičnog i suvremenog repertoara. Nastupao je u televizijskim i filmskim produkcijama, među kojima se ističu uloge u filmovima San o ruži, Orao, Treća žena, Diploma za smrt, Kako je počeo rat na mome otoku i Maršal. Ostali su zapaženi i njegovi nastupi u serijama Stipe u gostima, Putovanje u Vučjak, Nepokoreni grad i Nikola Tesla. Vlatko Dulić osvojio je nagrade Zlatni smijeh za uloge u predstavama Viđenje Isusa Krista u kasarni V. P. 1507 i Cabaret. Odlazak bogate glumačke osobnosti, poput Vlatka  Dulića, i to  u punom stvaralačkom zamahu, veliki je gubitak za hrvatsko glumište. Također, nema sumnje, u ne maloj mjeri će ova okolnost utjecati i na kazališne prilike među Hrvatima u Srbiji i uspostavu gdje se itekako očekivao njegov prinos kod ponovnog pokretanja Hrvatskog narodnog kazališta, kao sudbinski značajne institucije u kulturi svakog naroda. A među ostalim u prostoru njegovanja jezika, kao i uspostavi te promicanju kulturnih obrazaca u svakoj zajednici. U  zrelim stvaralačkim godinama bavio se i režijom, a neko vrijeme na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti (1981. – 1983.) predavao je scenski govor.
 Darko Čović (Subotica, 12. lipnja 1945.), boksač, hrvatski je filmski glumac iz Subotice. Filmsku je karijeru ostvario mahom u Italiji, gdje i živi. Poznatiji je u inozemstvu nego u rodnoj Bačkoj. Jedno vrijeme član Boksačkog kluba Spartak, kada ga se pamti po borbama s legendarnim Marijanom Benešom. Filmska karijera započinje – slučajno! Talijanskom je redatelju pomagao oko snimanja filma o boksu te je usput i sam postao glumcem dobivši naslovnu ulogu. Nastupio je u više od 120 filmova. Neki su bili niskobudžetni, a neki bogate produkcije, s uglednim imenima kao što su Bud Spencer, Franco Nero, Charles Bronson i dr. Charles Bronson mu je bio idol i na ondašnjim snimkama se vidi kako ga je oponašao. Pojavljuje se pod imenima Sasha D’Arc, Sacha D’Arc, Sasha D’Ark, Sacha Dark, Hadryan Darka, Hydrian Darko, Sasha C. Darko. Bio je kaskader. Budući da su redatelji njegovo lice smatrali dovoljno opasnim, dobivao je uloge negativaca, motorista, rokera i slične. Danas živi u Rimu. Portal gradsubotica.co.rs snimio je 2012. dvadese-tominutni film o njemu u režiji Dejana Mrkića Darko Čović – subotički Charles Bronson.