Arhiv tekstova

Lampaš još svijetli

U sklopu manifestacije Dani Matice hrvatske u Subotici, 5. studenoga u Gradskoj knjižnici održana je promocija knjige, monodrame, subotičkog autora Milivoja Prćića.
    Sve nazočne na početku večeri je pozdravila Viktorija Grunčić, počasna ravnateljica Matice hrvatske u Subotici. O djelu i autoru  govorio je književnik i prevoditelj Lazar Merković, a monodrame su čitali Mirjana Ivković Ivandekić i Bela Francišković. Na kraju programa  o knjizi je govorio i autor, te se zahvalio nazočnima.
AUTOR I DJELO: U svom izlaganju Lazar Merković se kratko osvrnuo na život i dosadašnji rad autora Milivoja Prćića, te je spomenuo kako je u literaturu ušao već kao zreli intelektualac. Do sada je objavio roman koji nosi naziv »Stari zid«. Druga knjiga koju je napisao je zbirka od 24 kratke pripovijetke pod naslovom »Zadnja pošta: Subotica«. Prošloga petka predstavljena je treća knjiga, koja nosi naziv »Salaš u lampašu«. U ovoj knjizi se nalaze četiri monodrame, a u tijeku je pripremanje još jedne knjige.
    »Vrijeme, u kojem je Milivoj Prćić počeo pisati ove monodrame nije bilo samo tvrdo, ono je bilo surovo, nehumano, u kojem su se neke centralistički iskazane teze obrušavale na svaki smjeliji prodor u novo, neiskazano do tada, te tako najveće vrijednosti čovjeka i čovjekove kulture su od inkompetentnih ideologa jednoumlja brutalno utirane. Budući da je baš tada kao stvaralac odabrano zagazio u problematiku svoga doba, on ju je, svojim izrazom, jezikom, stilom, sadržajem i senzibilitetom poistovjećivanja s onim duboko intimnim, što su tada bile značajke tadašnjih kretanja, odrazio po mom mišljenju uspješno, odužujući tako svoj dug kategoričnom imperativu vremena. Ali upravo u tom procesu otkrivanja sastavnica cjeline nužnih historijskih događanja, u njemu se postupno kristalizira jasna tendencija da se od općeg što dublje pronikne u ono specifično, što je u toj sveukupnosti samo naše, hrvatsko. Naravno, u onoj mjeri koliko može biti naše u jednoj ovakvoj složenoj multinacionalnoj, multikulturalnoj strukturi društva kao što je ono bilo, a vjerojatno će takvo biti još dugo u budućnosti. Mislim da neću pogriješiti ako kažem da je prozaik, u ovom slučaju autor knjige monodrama Milivoj Prćić, uspio u svom tragalačkom pothvatu na otkrivanju svog identiteta, ujedno i identiteta svog okruženja, a u njemu identiteta svoga naroda. Tu, baš onako kako u slobodnoj interpretaciji prekrasno zvuči misao jednoga staroga kineskoga filozofa, koji je na pitanje ‘Što je čovjek? ‘, davno, prije dva-tri milenija odgovorio ‘Kopča između prošlosti i budućnosti’. Primjenjujući taj obrazac, Milivoj Prćić je stigao do našeg čovjeka’ rekao je Lazar Merković.
O ZBIRCI MONODRAMA: U monodrami ‘Pivaj Bačka veselo’ govori se, kako je nogometni klub ‘Bačka’ bio mjesto gdje su se okupljali Hrvati, kako sam autor kaže kod Somborske kapije. Nedjeljom poslijepodne išli bi u tadašnju Banovinu Hrvatsku, a idući tjedan bi prepričavali što se zbilo u Banovini i kako su nogometaši prošli. Na neki način nogometni klub ‘Bačka’ je održalo te ljude u zajednici.
    ‘Spomenik Đidi Vukoviću’ je druga monodrama koja se nalazi u ovoj knjizi. O spomeniku svoga oca, koji ne postoji, govori njegova najmlađa kćerka, koja svojom pričom prepričava život oca, koji je radio za hrvatski narod, borio se za bačke Hrvate i njihovu budućnost. Upravo radi toga pretrpio je mnoge ponižavajuće momente koji su završili njegovom smrću i jedinim spomenikom na Bajskom groblju.
    Treća monodrama je »Kako je Beno izgubio svjetski rat«. U ovoj monodrami se govori o čovjeku koji je Veliki tjedan morao provesti po rovovima i vinogradima Čikerije, braneći državnu granicu. Nije mu bilo jasno protiv koga se vodi rat, niti zbog čega, a najmanje kako, kada su imali malo ljudi i oružja. Posljednja monodrama u ovoj knjizi je »Salaš u lampašu«. U ovoj monodrami se govori o salašu, o viđenju dječaka koji je svoje djetinjstvo proveo na salašu kod teta Vite. No, isto tako djetinjstvo na salašu se kasnije miješa s odrastanjem, putovanjima i sasvim novim načinima života. Poruka i moto autora jest »Prošlost još nije prošla«.