Arhiv tekstova

Sedmi brat

Stara je istina da je povijest učiteljica života. Neki tvrde da se povijest ponavlja. Čak je i biblijskom piscu ta tvrdnja do te mjere dosadila da je u Mudrosnoj knjizi uzviknuo: Pod suncem ništa novo – sve se ponavlja! Međutim, ipak za one koji vjeruju, a napose vjeruju u osobnoga Boga, povijest se ne ponavlja. Svaki događaj je jedincat, jedinstven i neponovljiv, kao što je i život čovjeka. Ali je istina da su mnoge povijesne okolnosti slične. Slični su i izazovi. Stoga su slični i problemi. Ti se problemi trebaju rješavati i uspoređivanje sa sličnim problemima iz prošlosti daje nam utemeljenu poruku da se po već poznatom načinu mogu prepoznati neke silnice i putanje za rješenje problema. I problemi su često kroz povijest slični, čak bismo pali u napast i istovjetni. Radi se naime o tome, da su ljudi u svom životnom hodu puno puta izazvani od istog »napasnika« i zato se čine iste pogreške.
    Svima nam je jasno da je jedan od najtežih napasti svakog vremena, a našega osobito, nejedinstvo. Ništa čovjeka tako ne uništava kao nesloga. Zar nije nesloga ugasila mnoga ognjišta života? Obitelji. Jednako tako nije li istina da je nesloga uništila mnoge kulture, pa i narode? To je činjenica. Stoga se ovo naše vrijeme koje je izuzetno dramatsko i prepuno izazova na koje treba dati odgovor još više izvrgnuto toj »napasti« nejedinstva. Toliko truda je uloženo i pojedinci ulažu sa željom da sačuvaju jedinstvo do te mjere da se već osjeća umor na tom putu. Međutim, kako god bili umorni, sada više nego ikada trebamo jedni druge u razumijevanju i pomaganju. Ovdje mislim na društvenu, narodnu pa i crkvenu zajednicu. Kao odgovor na ovaj umor poslužit ću se sa dvije poznate priče koje želim podijeliti s vama kao poruku.
PRIČA PRVA: Treba priznati da se nevoljko osjećamo kad čujemo tu bajnu riječ »jedinstvo«. Asocijacije su vrlo snažne, pa me strah da nećemo shvatiti poruku priče koja ipak želi podsjetiti na snagu koja može olakšati sklad i napor zajedničkog života. U to neka nas barem pokuša uvjeriti i ova poznata prispodoba.
    Bila jednom u nekom malom selu, davno, davno, stolarska radionica. Jednog dana, dok je gazda bio odsutan, svi dijelovi stolarskog pribora održe sastanak. Skup se otegnuo jer je došlo do žestoke prepirke. Konačno je predloženo da se iz zajednice udalje neki članovi. Netko reče: »Moramo odstraniti našu sestru pilu, jer previše grize i vrlo je ujedljiva.« Drugi upadne: »Ne možemo više držati ni sestru blanju, jer ima preoštar karakter i bez razlike oguli sve do čega dođe.« Prijedlog nije ni izrečen, a već se čuo glas: »Naš brat čekić ima pretežak i nasilan značaj. Svima ide na živce svojim muklim udarcima. I njega valja isključiti iz naše zajednice.« Opet se čulo pitanje: »A što da kažemo o čavlima? Tko više može živjeti s takvom britkom braćom? Neka odu što prije. S njima živjeti pravi je pakao.«
    I tako su se u nedogled nizali prijedlozi i optužbe. Svi su vikali u isto vrijeme i na kraju je ustanovljeno da su svi isključeni, jedni su isključili druge. Bučnu svađu prekine dolazak stolara. Svi su ušutjeli, a čovjek uze komad drva, prepili ga na više dijelova, blanjom izgladi površinu. Uzme čekić i čavle i, nakon što se poslužio i drugim priborom, zadovoljno uzdahne promatrajući lijepu kolijevku. Odnese je ženi koja je trebala roditi dijete. I kolijevka primi novi život.
PRIČA DRUGA: Dok se ljudi međusobno svađaju i razilaze, Bog na svijet gleda okom majstora koji sve želi povezati i na dobro okrenuti. Svjestan je da bez sloge i jedinstva nema većeg uspjeha među ljudima. Svatko ima svoj posao i zaduženje pa se bez složnog jedinstva postižu slabiji uspjesi. I ljudi su sve više nezadovoljni, kao što poručuje i priča o sedmorici braće.
Živjeli su u slozi i ljubavi. Šestorica su odlazila na rad, a sedmi je ostajao kod kuće, čistio dom i pripremao jelo. Kada su se ostali vraćali gladni i umorni, čekao ih je topao dom i pripravljen stol. Svi su bili zadovoljni i sretni. Ali jednog su dana braća počela gunđati tražeći od sedmog brata da ode s njima na posao. Kad je i on išao raditi, svi su se vratili uvečer gladni i umorni, pa je trebalo ugrijati dom i pripremiti jelo. I prošlo je mnogo vremena provedenog nestrpljivo u nezadovoljstvu. Tada neki opaze da su glupo postupili. I odluče sedmom bratu ponovno povjeriti brigu za kuću i kuhinju. I opet su se sreća i zadovoljstvo uselile u njihovu obitelj.
    Narodna mudrost kaže da jedinstvo čini snagu, a mogli bismo nadodati da jedinstvo pridonosi i zadovoljstvu života.
    Nitko ne smije svoju ulogu u zajednici precijeniti, ali mu nitko iz zajednice ne smije ulogu podcijeniti. Zajednica funkcionira samo tako da su sve uloge prihvaćene kao bitne jer kao zajednica ne možemo »funkcionirati« jedan bez drugoga. To je kolijevka koja je uvijek nova jer se u nju polaže uvijek nova nada i iz nje rađa uvijek novi život. U tom smislu je povijest učiteljica života jer se u toj povijesti rađa nova nada i novi život. Volio bih da i mi živimo u toj školi i rađamo novi život i živimo u nadi ali zajedno.