Arhiv tekstova
Čudesni majstor kista
Vlaho Bukovac (Cavtat, 4. srpnja 1855. – Prag, 23. travnja 1922.) glavni je predstavnik hrvatske moderne, osobito poznat i priznat po brojnim portretima osoba iz svog doba. Njegov slikarski opus može se pratiti kroz pet faza, počevši od ranih djela naslikanih u San Franciscu (1874. – 1877.), preko Pariške faze (1877. – 1893.), Zagrebačke faze (1893. – 1898.), Cavtatskog intermezza (1898. – 1902.) sve do poljednjeg, Praškog razdoblja (1903. – 1922.).
Velika umjetnička vrijednost
Izložbom u Klovićevim dvorima obuhvaćeno je 130 djela Pariške faze, koja prate kronološki slijed, uspone i razočaranja mladog umjetnika vođenog idejom da postane umjetnik u europskoj prijestolnici kulture. Slike predstavljene na ovoj izložbi stigle su iz Velike Britanije, Francuske, Slovenije, Srbije, Crne Gore, te nekoliko muzeja i privatnih zbirki diljem Hrvatske. Autorice ove izložbene koncepcije su Petra Vugrinec, viša kustosica Galerije Klovićevi dvori i Lucija Vuković, kustosica Kuće Bukovac. U realizaciju izložbe bio je uključen veliki broj sudionika i pratećih studija, što je dokaz kvalitete projekta kojemu primarni cilj nije bio zadovoljiti potrebu za prikazivanjem lijepih slika, već educirati hrvatsku kulturnu javnost o životu i stvaralaštvu, te svakako o europskom kontekstu unutar kojeg je Bukovac stvarao i gradio sebe. Značaj ove izložbe je u cjelovitom i studioznom pristupu stvaralaštvu jednom od najvećih umjetnika moderne. O velikom uspjehu ove izložbe govori podatak da je istu do sada pogledalo više od 15.000 ljudi.
Bukovac u mladim danima
Bukovac je 1918. godine objavio autobiografiju Moj život, koja govori o zanimljivom životu punom uspona i padova iz prve ruke, ali i nastanku i sudbini njegovih slika. Rođen je u Cavtatu u skromnoj obitelji pod imenom Biagio Faggioni. O svom porijeklu govori:
»Rečeno mi je da se jedna talijanska trabakula u nas surgala, a jedan mornar iste Patron di Barca da se je zaljubio u jednu Cavtajku i tamo se oženio. Njegovo ime bijaše Fagioni, a ona mu podarila tri sina, od kojih je najmlađi bio moj otac. On se kao mladić dao na obrt, učio je za postolara. Moja je majka na razboju tkala opreglače za Konavolke.«
Već kao dijete je slikao akvarele i prodavao djeci za krajcaru. S deset godina počinju njegova putovanja svijetom, kada ga je stric odveo u New York radi školovanja. Stric je za godinu dana umro, a njegova udovica ga je umjesto u škole, dala na Hearts island – kako sam kaže »popravilište za djecu«. S petnaest godina otišao je u pomorce, te plovio na liniji Carigrad – Odesa – Liverpool. Kratko se vratio u Cavtat, te s bratom uputio najprije u Peru, a zatim u San Francisco u potrazi za poslom. Tu danju radi, a noću slika, a slike mu bivaju izložene u dućanu umjetničkih potrepština Morris and Schwab i galeriji Ross and Cie. Nostalgija ga je 1877. godine vratila u Cavtat, gdje je zahvaljujući pjesniku i publicistu grofu Medi Puciću došlo do velikog preokreta u njegovom životu. Pucić je svima pokazivao sliku mladog umjetnika nazvanu Sultanija inspiriranu boravkom kod sultana u Carigradu o čemu je pisao sljedeće:
»Bule u Carigradu sjedile su u kolu na travi, pod ombrelinima. K meni su se obraćale, a više bi se puta i otkrivale i mahale mi rukom. Iako sam bio stoprv u 17. godini, dobacivale mi ljubazne poglede. Jedne je subote bila Sultanova svečanost. Nešto otmjenije nijesam više u životu vidjeo. To je za mene bilo čudo tisuću i jedne noći.«
Zahvaljujući svom talentu, te uz pomoć Pucića i biskupa Strossmayera mladi Faggioni, koji je promijenio ime u Bukovac (faggio – bukva), dospio je u Pariz na likovnu akademiju. Nakon dvije godine na akademiji nastupio je na pariškom Salonu sa slikom Crnogorka na braniku, što je prvi put u povijesti slikarstva da je neki hrvatski slikar ušao u anale europske umjetnosti.
Pariška faza (1877. – 1893.)
Bukovac je 1880. godine završio školovanje na akademiji. Poznati arhitekt Eduard Monnier uveo ga je u mondeno pariško društvo, te mu sagradio atelier uz svoju kuću. No, umjetnik nije sve vrijeme boravio u Parizu. U ovom razdoblju često putuje u rodni kraj, te radi portrete poznatih obitelji u Trstu, Zadru, Splitu, Korčuli, te na dvorovima u Cetinju i Beogradu. Suradnja s engleskim trgovcima umjetnina Vicars Brothers odvela ga je 1886. godine u Englesku gdje je boravio u kućama industrijalaca Samsona Foxa i Richarda Le Douxa, te slikao brojne portrete pripadnika visokog društva.
Bukovac je na pariškom Salonu nastupao četrnaest puta, a jedan od najuspješnijih nastupa bio je 1882. godine sa slikom Velika Iza. U Klovićevim dvorima može se pogledati nekoliko slika koje su bile izlagane na pariškom Salonu, od kojih se posebno ističu monumentalna slika dimenzija 3x4,40m Isus prijatelj malenih koja se izvorno nalazi u Franjevačkom samostanu u Tomislavgardu, portret Samsona Foxa koji je za ovu prigodu donesen iz Engleske, te slika Fantasie iz 1892. godine koju je izlagao pod poznatim pseudonimom Paul Andrez, a koja je 2016. godine na dražbi u Art salonu u Zagrebu prodana za 58.000 eura.
Bukovac se 1892. godine oženio Dubrovkinjom Jelicom Pitarević, s kojom je imao sina i tri kćeri. Godinu dana kasnije seli se u Zagreb, gdje počinje Zagrebačko razdoblje njegovog života.
Izložba Bukovčevih radova u Klovićevim dvorima nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Prvo, zbog prekrasnih slika koje se do sada nisu mogle vidjeti na jednom mjestu, a drugo zbog tople priče o neobičnom životu Vlahe Bukovca, umjetnika bogatog životnog iskustva i širokih vidika koji je zahvaljujući svom radu i upornosti postigao svjetsku slavu. Međutim, mora se primijetiti kako je za iskorak od talentiranog slikara do svjetske slave neophodna pomoć mecene koji će znati prepoznati talent i vizije umjetnika.
Aleksandra Prćić
